Život je ovdje i sada

Zašto je sadašnjost važna?

Zato što je to jedina stvarnost koju imamo. Zato što se u njoj događa život. Ipak, nerijetko puno sadašnjeg vremena provodimo razmišljajući o prošlosti i maštajući o budućnosti nego bivajući ovdje i sada.

Prošlost je nepromjenjiva i nepovratno iza nas, a budućnost tek potencijal nebrojenih mogućnosti. Ono što im je zajedničko jest da obje predstavljaju vrijeme koje nam više ili još nije na raspolaganju.

No, upravo življenje u tim nedostupnim vremenima može izazivati patnju u najrazličitijim oblicima.

Podsjećanje na sretne događaje može nas činiti sretnima jer smo ih proživjeli, ali i nostalgičnima jer su prošli i neće se ponoviti (barem tako mislimo ili je to doista točno).

Povratak u prošlost na “bolna” mjesta i trenutke oživljava tugu, ljutnju, napetost… S druge strane, putovanje u budućnost može ulijevati nadu, biti inspirativno i oslobađajuće. Možda i od pomoći da prebrodimo “teško danas”.

Photo by Malvestida Magazine on Unsplash

Mentalno pomicanje na vremenskoj crti svojstvo je uma koje oživljava iskustva iz prošlosti (češće neugodna jer su upečatljivija) i stvara privid izvjesne budućnosti, a ustvari samo nam oduzima stvarne mogućnosti i mir koji nam stoje na raspolaganju u sadašnjosti.   

Možda jest, možda nije

Stara kineska priča govori o seljaku koji je živio u vrlo siromašnom selu. Smatrali su ga dobrostojećim jer je imao konja za oranje i prijevoz. Godinama je uz njegovu pomoć obrađivao svoja polja dok jednoga dana konj nije pobjegao. Doznavši za to, svi susjedi pohitaše utješiti seljaka.

Kakva nesreća! – rekoše suosjećajno.

Možda jest, možda nije. – odgovori seljak.

Drugo jutro konj se vrati predvodeći krdo divljih konja.

Kako je to divno! – uzviknuše susjedi.

Možda jest, možda nije. – odgovori seljak.

Sljedećeg dana seljakov sin pokušao je jahati jednoga od divljih konja no ovaj ga je zbacio sa sebe i mladić je slomio nogu. Susjedi su izrazili svoje žaljenje zbog velike nesreće koja ga je snašla, ali seljak je opet ponovio: Možda jest, možda nije.

Nekoliko tjedana kasnije zemlja je ušla u rat i vojska je došla u selo provesti mobilizaciju. Svi mladići bili su unovačeni osim seljakova sina jer je imao slomljenu nogu. Susjedi čestitaše seljaku na sreći koja mu se na kraju osmjehnula.

Možda jest, možda nije. – odgovori im seljak.

Photo by Javier Allegue Barros on Unsplash

Glavni lik ove priče uči nas prihvaćanju svega što nam se događa bez vrednovanja. Kad prosuđujemo, dodjeljujemo etikete i predznake svojim iskustvima i kreiramo priče o tome kako će ona utjecati na našu budućnost, otvaramo put patnji. Bilo na način da strepimo i unaprijed tugujemo jer pretpostavljamo da će se dogoditi nešto loše i nepoželjno ili se, pak, žudeći za nečim lijepim što očekujemo da se dogodi, zakidamo za aktualni trenutak jer ga bivamo potpuno nesvjesni i tako ga propuštamo.

O toj patnji piše Eckhart Tolle u svom klasiku duhovne literature „Moć sadašnjeg trenutka“ dok je Byron Katie vješto raslojava svojom metodom Rad (engl. The Work) poručujući nam da je stvarnost ljubazna, a misli i priče koje raspredamo o njoj su izvor naše patnje.

Volim ono što jest, ne zato što sam duhovna osoba, nego zato što boli kad se sukobljavam sa stvarnošću. Možemo znati da je stvarnost dobra baš takva kakva jest, zato što doživljavamo napetost i frustraciju kad se sukobljavamo s njom. Ne osjećamo se prirodno i uravnoteženo. Kad se prestanemo protiviti stvarnosti, naše djelovanje postaje jednostavno, spontano, ljubazno i neustrašivo.

Photo by Victor Freitas from Pexels

Prošlost i budućnost na usluzi sadašnjosti

S obzirom da je misli nerijetko teško ukrotiti onda njihovim lutanjima po prošlosti i budućnosti možemo doskočiti na način da ih upotrijebimo za svoje dobro.

Povratak u prošlost je poželjan kad:

  • suočeni s problemima ili poteškoćama možemo posegnuti za konkretnim već proživljenim iskustvima i primijeniti ih u rješavanju trenutne situacije ili ostvarivanju nekih budućih planova;
  • želimo prepoznati svoje jake i slabe strane što će nam pomoći u boljem funkcioniranju u sadašnjosti ili željenoj budućnosti;
  • učimo iz svojih grešaka kako ih ne bi ponovili i sazrijevamo na temelju spoznaja koje su nam donijele.

Neka prošlost bude naša učiteljica – izvor mudrosti i snage.

Iskorak u budućnost je poželjan kad:

  • jačamo motivaciju i predanost u sadašnjosti zamišljajući željene ishode događaja, aktivnosti ili situacije u kojima sudjelujemo ili se njima bavimo
  • koristimo vizualizaciju kako bismo se opustili i bolje pripremili za neke važne događaje koji nas očekuju
  • osluškujemo svoj unutarnji glas i razmatramo što bismo sve mogli dati svijetu, a što će i nas činiti sretnima.

Neka budućnost bude naša inspiracija – izvor motivacije i ustrajnosti.

Darove prošlosti i budućnosti možemo jedino koristiti u sadašnjosti bivajući svjesni svojih misli, emocija i ponašanja „sada“ i svoje okoline „ovdje“ (drugih ljudi, fizičkih okolnosti u kojima živimo, itd.), prihvaćajući ono što nam se događa tako kako jest te imajući na umu što u svakom trenutku možemo i biramo činiti kako bismo doprinijeli vlastitoj dobrobiti.

Ostale objave