Zašto je važno kako stojiš?

I kako to provjeriti sama

Zamisli na trenutak jednu klupu. Običnu drvenu klupu, ima dvije jake noge i jednu dasku između. Sada zamislite da na jedan kraj klupe staviš veliki kamen od 60-ak kilograma i ostaviš ga tako na klupi po suncu i po kiši, na minus 10 i na plus 40. Možeš li zamisliti kako ta klupa izgleda nakon 30, 40, 50 godina ? Da li se noga skratila? Da li je daska negdje popucala? Ili se iskrivila?

Slična stvar se događa i našem tijelu koje opterećujemo uvijek na isti način i gotovo uvijek na istu stranu. Kako to mislim, možda ćeš se zapitati?

Napravimo zajedno jedan test. Za početak izuj cipele i stani na ravnu površinu.

Ne pokušavaj popraviti svoje držanje ili stajati onako kako misliš da je ispravno.

Samo stani onako kako ti je prirodno, onako kako bi stajala dok čekaš na semaforu ili u redu na šalteru. OK?

Stojiš li na obje noge jednako ili si oslonjena na jednu nogu više, a druga je ležerno izbačena van ili prebačena preko noge?

A sada probaj isto tako stati samo zamijenite noge. Čudan osjećaj, zar ne?

Ove stvari događaju se spontano, bez da o njima razmišljamo i one su naš obrazac, ne samo stajanja nego i hodanja, trčanja, skakanja, vježbanja i svega ostalog što radimo svojim tijelom.

Ti obrasci su najčešće nastali u djetinjstvu kada smo prvi puta savladali određene pokrete ili određene prepreke, tijelo je shvatilo da taj obrazac funkcionira i nije imalo potrebu tražiti druge načine.

Međutim iako je naše tijelo jako pametno ovi ponavljajući obrasci ne čine dobro. Ako uvijek stojiš na istoj nozi, ili na jednaki način hodaš opterećujući jače jednu nogu, ili uvijek istom rukom pereš zube, ona druga strana tijela postane „zanemarena“.

Na taj način dovodiš svoje tijelo u disbalans. On ne mora biti niti vidljiv niti velik, no sa vremenom postanemo kao ona klupa sa početka priče, i prije ili kasnije počinjemo osjećati neke veće ili manje posljedice u vidu bolova.

Najčešće tada ideš k doktoru koji ne može otkriti uzroke bolova, kaže kako je sa tobom sve u redu.

Pravi uzrok je možda u disbalansu koji se počeo stvarati prije no što si krenuli u školu.

Vrati se za trenutak u stajaću poziciju, postavimo stopala paralelno (tu ti može pomoći ako imaš na podlozi dvije paralelne linije kao npr. na pločicama ili laminatu), zatvori oči i vrlo lagano i polako počni se njihati sa jedne na drugu stranu (probaj njihati cijelo tijelo a ne samo kukove).

Polako osvještavaj svoja stopala, njihov vanjski i unutarnji brid, kao i samu sredinu.

Kako se njišeš, dok osjetiš vanjski rub jednog stopala trebala bi osjetiti unutarnji rub drugog stopala. Pa prebaci težinu na drugu stranu i osjetite da li postoji razlika, koje stopalo jače osjetiš na podlozi i koji njegov dio (bilo bi super kad bi ovo mogla raditi zatvorenih očiju).

Vrlo vjerojatno ćeš jače osjetiti vanjski rub one noge na kojoj si na početku stajala, a najmanje unutarnji rub suprotnog stopala.

Njišući se probaj naći podjednako opterećenje na oba stopala, na oba brida stopala. Opusti koljena i osjeti gravitaciju (da da, lagani osjećaj kao da vas Zemlja vuče k sebi). Dozvoli sebi da ostaneš u toj poziciji nekoliko minuta, duboko dišući , izbalansirana.

Ponavljaj ovo svaki dan, dok pereš zube ili suđe, dok se tuširaš, dok stojiš na blagajni, kada god se sjetiš, i vrlo brzo ćeš moći osvijestiti kako stojiš čak i kada svjesno ne razmišljaš o tome.

Stopala su ono što nas veže sa Zemljom, sa njezinom gravitacijom i sa njezinom energijom. Dozvoli sebi da balansirano stojiš na njoj, i dozvoli Zemlji da ti pruži Ravnotežu.

Naša priča o stopalima tek kreće, imamo puno toga naučiti o tom divnom dijelu našeg tijela koji nas nosi kroz ovaj život.

A ja ti želim ravnotežu u tijelu i u  duhu.

Dozvoljeno je preuzimanje do 600 znakova, uz obavezan link na http://inkubatorsrece.com/

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ostale objave