Za ove bih karakteristike anksioznosti voljela da sam ranije čula

Na početku mog putovanja s anksioznosti, bilo je puno nepoznanica koje nisam znala kako riješiti. Mnogo zbunjujućih putokaza, slijepih ulica, uzastopnih kružnih tokova i još više ležećih policajaca. Onih očitih, pred kojima sam spremno usporila, i onih manje očitih, kod kojih reagiraš u zadnjem trenu i jedva izvučeš živu glavu.


Možda nije toliko drastično, ali ova suputnica ne gleda uvijek racionalno na stvari.


Ono što me možda najviše mučilo, bio je nedostatak objašnjenja nekih mojih radnji, reakcija, postupaka. I znam da smo svi odgovorni i uglavnom zaslužni za sve nabrojano, ali ako si poput mene krenula na ovaj put, jasno ti je o čemu pričam. Ponekad se zaista čini da ta naša anksioznost ima svoj mozak i svoju volju, i što se ti više trudiš obuzdati je to se ona više ne da.


Photo by Andrea Piacquadio friom Pexels

S vremenom, nakon što sam uspješno odradila onaj (vjerojatno najteži) korak priznavanja da odsad putujem u društvu, potvrde o tome da ni u jednom od tih „čudnih“ ponašanja stvarno nisam sama stizale su s raznih strana. Od ljudi za koje osobno nikad ne bih rekla da imaju iste izazove, knjiga, do nepoznatih ljudi na društvenim mrežama. Sve mi je to davalo snagu za dalje, i osjećaj da ipak negdje pripadam. Da se netko na ovom svijetu osjeća kao ja, da ne brijem, i da će možda ipak sve biti u redu.


(hoće)


Da ne duljim, evo liste nekih stanica na kojima je moja anksioznost odlučila zastati, možda smo se na nekima i ti i ja srele:


  • Ubrzano lupanje srca iz čista mira. Usred uobičajenog radnog dana dok sjediš za kompjuterom i mirno obavljaš svoje zadatke.
  • Iznenadna potreba za bijegom iz reda u dućanu/ljekarni/navedi svoj prostor. A bilo je sve okej minutu prije.
  • Isprobavanje novih namirnica po danu, jer je tad lakše otići na hitnu ako slučajno ispadneš alergična.
  • Strogo provjeravanje datuma isteka hrane, tableta, kozmetičkih proizvoda. You name it.
  • Uzimanje tableta kad je netko doma i mozganje tijekom procesa, jer velik je rizik da uleti u dušnik i tako mala nevažna stvar ispadne tvoj kraj.
  • Guglanje potrebnih stvari prije polaska, gdje god da si krenula – gdje to možeš naći hranu, wc, mjesto za odmor? Bitno je znati unaprijed, jer ako ne znaš strah je već prisutan.
  • Biranje sjedećeg mjesta uz prolaz, da u svakom trenutku možeš izaći. Gdje god išla. Jer nikad ne znaš kad može krenuti panika, jel. Dok sjediš u kinu, i gledaš film s najboljom prijateljicom. Jer, zašto ne?
  • Provjeravanje fizičke zahtjevnosti nekog pothvata. Mogu li se vratiti ako mi bude previše i ispaničarim, mogu li negdje sjesti, ima li putem vode?
  • Osluškivanje simptoma, istraživanje i guglanje, pa očekivanje najgorih rezultata. Uobičajena glavobolja tako postaje izvorom snažnog straha, jer što ako je nešto jako loše, samo ti još uvijek ne znaš?
  • Ogromna trema kod predavanja uživo. Hoće li ljudi shvatiti da si nervozna, hoćeš li sve izgovoriti u jednom dahu? Hoćeš li zato pasti u nesvijest? Što ako te ulovi panika pa se osramotiš pred cijelim auditorijem?
  • Nervozno započinjanje nove aktivnosti u novom društvu, bez obzira na to koliko aktivnost inače voliš i uživaš u njoj. Promatranje drugih i mozganje o tome promatraju li oni tebe, činiš li nešto krivo, misle li da si smiješna.
  • Osjećaj da si ljudima previše. Da ih zamaraš, da nepotrebno dramiš, da si naporna. Vjeruj mi, ako su tvoji ljudi – razumjet će. Ako ne razumiju, pokušaj se okružiti onima koji se trude.
  • Sumnja u samu sebe i svoje sposobnosti. Uključujući vještine kojima se ponosiš već godinama. Nikakve veze nema. Jer je ona evo upravo danas odlučila biti uvjerena da nemaš pojma. Da ne znaš ni svoj posao odraditi kako treba.
  • Priprema za važan razgovor danima/tjednima unaprijed. Ovisno o važnosti razgovora. Vizualizacija tijeka i svega što može poći po zlu, uz neizbježnu dozu brige što ćeš kad se to dogodi. Sve to. I ne samo to.

Iako su po meni neka od ovih iskustava i zaustavljanja zasigurno bila suvišna, a bome i izazovna, moja suputnica i ja uspješno smo ih prošle. Svaku od njih i mnoge druge, iako sam nekad mislila da ću, ako već nisam luda, definitivno poludjeti. Ali eto me ovdje, živa, zdrava, i još uvijek razumna 🙂


Zato želim da zapamtiš: nisi sama u ovome. Ja razumijem, a razumiju i mnogi drugi. Samo se o tome baš i ne razgovara. Hajmo to promijeniti!


Pročitaj još:

6 stvari koje osoba s anksioznošću ne treba čuti

Zašto anksioznost ne treba shvaćati kao neprijatelja?

Smanjiti očekivanja od sebe i drugih – evo kako

Ostale objave

INSTAGRAM

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.