Što je nenasilna komunikacija i kako može spasiti vaš odnos?

Nenasilna komunikacija predstavlja sustav vrijednosti u skladu s kojim nastojimo živjeti i obuhvaća jezik, razmišljanje, komunikacijske vještine i načine utjecanja koji podržavaju taj način života. I ako si sad možda pomislila da se to tebe ne tiče jer je tvoja komunikacija blaga – razmisli opet.

Iako možda ne izgovaraš grube riječi, ne povisuješ glas i ne psuješ tijekom svađe to ne znači da komunikacija nije nasilna. Plus, nasilno komunicirati možeš i sama sa sobom, što je još gore nego kad su u pitanju drugi odnosi. Primjera radi, nasilna komunikacije jest kad ne kažeš “molim te”. To je ono kad ne kažeš “osjećam se tužno zbog tvog ponašanja” nego “ajme kako mi ideš na živce, stvarno si jadan”. Nasilna komunikacija može biti čak i kad ne kažeš ništa nego stvoriš dramu u svojoj glavi i ne komuniciraš. Nasilna komunikacija jest kad ne kažeš “oprosti” nego kažeš “Gle oprosti, ali ti si meni …”. Vjerujem da većina nas ne zna da komunicira nasilno.

No, krenimo redom.

Svaki put kad dođe do konflikta, možemo birati svoj način komunikacije.

Konflikt je zapravo sudar suprotnih vjerovanja, vrijednosti i potreba. I dok neki pokušavaju na sve načine izbjeći konflikt zbog negativnih emocija koje im stvara, drugi jedva čekaju da drugome pokažu da su u pravu. Drugim riječima – sukobljavamo se jer nismo svi isti i svi volimo biti u pravu. A ono što je zapravo najgore – ne bavimo se utjecajem našeg ponašanja na druge, njihovim potrebama i uvjerenjima već zadovoljenju naših potreba. Uvjereni smo da su naša vjerovanja i vrijednosti ispravni. Vjerujem da većina nas često na stvari gleda crno bijelo – ako sam ja u pravu to sigurno znači da si ti u krivu. I to želimo i dokazati.

Poanta ovog članka jest da konflikt počneš gledati kao priliku za promjenu i osobni rast i razvoj.

Najpoznatiji stručnjak nenasilne komunikacije jest Marshall B. Rosenberg koji se u svojoj knjizi Nenasilna komunikacija: jezik života zalaže se za tip komunikacije koji može pomoći u rješavanju sukoba, omogućiti suglasnost i dogovor te je još naziva asertivnom komunikacijom.

Što je cilj nenasilne komunikacije?

Poanta je uspostava odnosa utemeljenih na iskrenosti i suosjećanju. Ona je izvan koncepta dobitnik/gubitnik. To ne znači da u nekom konfliktu moraš odustati od sebe i svojih potreba, već zauzimanje za njih na nenasilan način. Ali bez suosjećanja, ovakva komunikacija nije moguća.

Photo by Ketut Subiyanto from Pexels

Ako imaš problema sa suosjećanje, ovo su razlozi zašto:

1. Imaš zahtjeve – moraš ovo, trebaš ono. Svom sugovorniku ili sama sebi prijetiš kaznom ako se ne udovolje tvoji zahtjevi.

2. Moralno prosuđuješ – ovo valja, ovo ne valja. Sve ono što nije u skladu s tvojim argumentima i moralnim vrijednostima osuđuješ bez pogovora.

3. Uspoređuješ – sebe i drugih u odnosu na druge. A uspoređivanje često vodi k negativnim emocijama.

4. Vodiš monolog – umjesto dijaloga. I to uglavnom izgleda tako da drugima ili sebi izgovaraš rečenice u stilu „Jadna ja“.

5. Okrivljuješ – drugi su krivi za svoje stanje. Drugi su krivi jer se ti osjećaš tužno.

6. Poričeš odgovornost – kada se uzrok vlastitih postupaka pripisuje stanjima, Bogu, nadnaravnim silama, tuđim postupcima i sl.

Kako onda nenasilno komunicirati?

1. Opažanje je važno – ali opažanje nije isto što i procjena. Opažati znači sagledavati ljude i njihove potrebe i ponašanja bez prosuđivanja, kritike i analize.

2. Izražavanje svojih osjećaja i potreba na asertivan način – bez agresije, osude ili kritike, s pozitivnim zauzimanjem za sebe. Znati reći “ne” nerazumnim zahtjevima. Prekinuti odnos ako vidimo da daljnjim ostankom u odnosu povrjeđujemo drugog i sebe.

3. Razvijaj empatiju – ili slušanje srcem. Suosjećati s drugim i iskazivati poštovanje prema onome što drugi osjeća. Intelektualno razumijevanje i racionaliziranje blokira empatiju, baš kao i: davanje savjeta (“Trebao/la ili morao/la bi učiniti to i to…”), ispravljanje (“Ne, nije bilo tako”, “Ne sjećaš se dobro”), podučavanje (“Najispravnije je učiniti to i to…”), prepucavanje (“Tvoja patnja je ništa naspram moje”, “Meni su se gore stvari dogodile”).

Temeljna prava svake osobe su:

1.         Ja postojim, ja jesam.

2.         Imam pravo na prihvaćanje takva/takav kakva/kakav jesam.

3.         Imam pravo na poštovanje.

4.         Imam pravo na ljubav.

5.         Imam pravo na mir i sigurnost.

6.         Imam pravo biti u krivu.

Svaki čovjek se treba zauzimati (ne boriti) za svoja prava na asertivan način pun suosjećanja i poštovanja prema sebi i drugima.

I AKO SADA IMAŠ U GLAVI “Zašto bi ja trebala šutjeti ili ne reći svoj stav ili ne pokazati drugima da su u krivu” – razumijem te skroz. Moje EGO je isti takav i često vodimo ratove. Moj EGO se mrzi ispričati, mrzi biti u krivu i to priznati, mrzi kad je netko bolji. Mojoj DUŠI je svejedno, samo želi biti mirna. I tu dolazi do konflikta u meni. Vjerujem da nisam jedina i zato i učim nenasilnu komunikaciju. Učim ju uglavnom na greškama jer je to jedna od težih lekcija koje imam do sada. Mama mi je nedavno rekla rekla da imam razumijevanja za sebe jer “radim najbolje što mogu i znam u ordeđenom trenutku”. Pa možda i tebi pomogne ta rečenica.

I ZA SVE ONE KOJI MISLE DA JE OVO LAKO – NIJE. Učenje nenasilne komunikacije jest kao da vas netko opet uči reći hvala i molim. To je kao da reprogramirate svoj sustav vrijednosti i sve što ste znali do sada pada u vodi. Oni koji su savladali principe nenasilne komunikacije kažu da život nije više isti i da su spasili mnoge osnose – od onih sa samima sobom preko partnerskih do prijateljskih i poslovnih. Pa isplati se dati priliku ovom načinu komunikacije.

A za one koji žele znati više, pogledajte cijelo predavanje stručnjaka za nenasilnu komunikaciju.

Izvor: Marshal Rosenberg, Nenasilna komunikacija: izvor života

Pročitaj još:

Problemi u vezi – Komunikacija, seks, novac

4 obilježja zdrave veze – Komunikacija, nesporazumi…

Obiteljsko nasilje (ne)suzbija se u obitelji

Ostale objave

INSTAGRAM

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.