Sindrom varalice – boluješ li od njega?

Imposter sindrom ili na hrvatskom sindrom varalice izraz je koji su prvi puta koristile psihologinje Suzanna Imes i Pauline Rose Clance sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Kada je taj izraz uveden odnosio se uglavnom na žene s iznimno visokim postignućima u životu. Kako su se razvijala istraživanja tako se pokazalo da se javlja gotovo kod svih i da će barem 70% ljudi doživjeti barem jednu epizodu ovog fenomena u svom životu.

Sindrom varalice odnosi se na unutarnje iskustvo vjerovanja da nisi tako stručna kako te drugi doživljavaju. Iako se ova definicija primjenjuje na inteligenciju i dostignuća, ona ima veze i sa perfekcionizmom i društvenim kontekstom.

Photo by Daria Shevtsova from Pexels

Najjednostavnije – to je iskustvo osjećaja da si lažna– da ćeš svakog trenutka biti otkrivena kao prevarantica, da ne pripadaš tamo gdje jesi i da si tamo stigla samo zbog lude sreće.

Sindromu doprinose određeni načini ponašanja kroz koja prolazimo u našoj primarnoj obitelji. Možda si iz obitelji koja je visoko cijenila uspjeh ili možda pak one koja je neprestano kritizirala. Također pokazalo se da i nova uloga također povećava ovaj osjećaj varalice.

Kada prijeđeš s jednog radnog mjesta a višu poziciju ili postaneš mama može također pokrenuti osjećaj da niste dovoljno sposobni.

Iako kod nekih ljudi sindrom prevare potiče motivaciju i tjera ih da postižu značajnije uspjehe, kod velike većine manifestira se kao osjećaj tjeskobe. 

Ovaj sindrom te vrlo lako dovodi do toga da se pripremaš i radiš puno teže i više kako bi sebe samu uvjerila da nitko neće otkriti da si prevarantica.

I takva ponašanja uspostavljaju začarani krug u kojem misliš da je jedini razlog uspješne prezentacije na poslu taj što si je uvježbavala cijelu noć. Ili misliš da je jedini razlog što se ljudi u tvom društvu osjećaju dobro taj što si zapamtila i istražila sve detalje o njihovom životu kako bi sa svima imala temu za razgovor.

Veliki problem ovog sindroma je što iskustvo da si napravila nešto dobro, da iza toga stoji kvaliteta i znanje ne mijenja uvjerenje da si varalica. Iako bi kroz posao ili neki odnos mogla kročiti samouvjereno mislima se i dalje vrti misao: „Otkuda mi pravo biti ovdje“ ili neka od njegovih inačica i zapravo što više postižeš više se osjećaš kao prevarantica. Kao da ne možeš doživjeti i pojmiti svoje uspjehe.

Ako radiš dobro i postigla si uspjeh to je više bila stvar sreće nego tvog osobnog uspjeha.

Na kraju ti osjećaji uzrokuju tjeskobu i mogu dovesti do depresije. Ljudi koji razviju ovaj sindrom imaju tendenciju da o tome ne razgovaraju, pate u tišini i ne pričaju nikome o svom unutarnjem stanju.

Ako primjećuješ da i ti patiš od ovoga sindroma postavi si neka od ključnih pitanja.

Koja su moja temeljna uvjerenja o meni?

Vjerujem li da me se može voljeti takvu kakva jesam.

Moram li biti savršena da me drugi prihvate?

I kada imaš odgovore kreni raditi na njima. To može biti vrlo teško ali rad na njima će ti osvijestiti gdje je problem, na kojim područjima trebaš raditi i u kojima si izvanredna. Samo to što ih osvijestiš može ti pomoći da kreneš naprijed i prihvatiš zasluge za svoje uspjehe.

Naravno ako zapneš uvijek možeš i preporučljivo je da potražiš pomoć okoline ili stručne osobe koja će biti s tobom kroz cijeli proces.

Pročitaj još:
7 jednostavnih načina opuštanja
Zamke udovoljavanja drugima
Pasivna agresija – kako s njom

Ostale objave