Prehrana ili igre moći

Kada ste bili dijete, jeste li bili jedno od onih koji moraju pojesti sve sa tanjura? Uvijek mi je bilo žao djece koju roditelji tlače s hranom. Moja mama bila je poprilično opuštena, jeli smo ponuđeno, ako nismo htjeli, nije bilo drame, jest ćemo kad ogladnimo. Iako sam kretala u prvi razred osnovne škole sa svega 18 kilograma tjelesne mase i rebrima vidljivim kao da sam došla iz “Bijafre”, bila sam zdravo i sretno dijete.

Kada sam zamišljala majčinstvo, nikada, ali baš nikada mi nije palo na pamet da će mi prehrana djeteta biti izvor tolikih frustracija. Da će mi se dani vrtjeti oko toga što i koliko je moje dijete pojelo? Da li je unijelo dovoljno proteina, vlakana, vitamina? Jesu li uneseni vitamini iz organskog uzgoja ili je bolje da te naranče nije niti pojelo, jer više su mu naštetili pesticidi i kemikalije, nego li je C vitamin podigao imunitet?

Photo by Brandless on Unsplash

A tek meso! Puretina sadrži više antibiotika i hormona nego li proteina. Moram dići mini kredit i hitno nabavit puru koja je isključivo trčala po livadici, pasla travicu i jela crviće negdje u Zagorju, tamo gdje kisele kiše imaju najmanju šansu.

Pecivo iz obližnje pekare smrtni je grijeh pun soli i aditiva! Ako ste prava i odgovorna majka znate da je u parkiću, kao međuobrok, dozvoljeno grickati isključivo voće i zdrave organske keksiće iz kućne radinosti.

I da, dogodilo se to da sam se pretvorila u onu, u mojim dječjim vizijama najgoru mamu, koja sa žlicom hoda za svojim djetetom, broji zalogaje i nutrijente i stavlja veto na “zle” namirnice aka jednostavne ugljikohidrate.

I onda se dogodi da tamo neka “zla” baka svom unučiću u parkić ponese čips, flips i čajne kolutiće kao međuobrok, a moje dijete ih napadne kao gladna zvijer koja hrane nije vidjela mjesecima. Tada smišljam kako reći starici, a da se ne uvrijedi, da je mom zdravom dječaku upravo pokvarila zdravi apetit za zdravi ručak.

I što se dogodi? Dogodi se upravo to da moje dijete, svaku priliku, kada mama ne vidi, koristi za konzumaciju “najslađeg zabranjenog voća”, a zdrave obroke pripremljene uz more truda, ljubavi (i frustracije), konzumira uz ucjene i brojanje zalogaja.

Što se događa s impulsom gladi? Vjerujem li svom djetetu da jest ili nije gladno, ili ja to znam bolje od njega. Jesam li se pretvorila u frustriranu mamu koja je jednostavnu radnju, kontroliranu primarnim impulsom za preživljavanje, pretvorila u igru moći i manipulacije?

Da li je dijete zdravo i sretno ako jede isključivo organski i zdravo, ili ako ima zdrav odnos prema prehrani, te općenito zdrav i ljubavlju ispunjen odnos sa svojim najbližima?

Vjerujem da se istina svakako nalazi negdje na pola puta. Moderna opsjednutost zdravom hranom svakako ne vodi zdravlju, jer ortoreksija, kao moderni poremećaj u prehrani, uz bok bulimiji i anoreksiji, nikako ne može biti primjer zdravog odnosa prema hrani.

www.pixabay.com

Ne znači da djetetu treba dozvoliti da jede što god poželi u bilo kojem trenutku, jer mnogima bi se prehrana sastojala od isključivo ugljikohidrata, no vjerujem da je svaka odrasla osoba iskusila da zabrane vode upravo u berbu “zabranjenog voća”. Iza potrebe manipuliranja procesom prehrane krije se potreba za kontrolom. Pretjerano kontroliranje prehrane djeteta, daje nam lažni osjećaj sigurnosti i zadovoljava našu potrebu za tim da držimo stvari pod “kontrolom”, koja je jedna od temeljnih ljudskih potreba. No imamo li zbilja kontrolu nad djetetovim i vlastitim životom? Lakše je kontrolirati koje namirnice konzumiramo, nego li graditi kvalitetne odnose sa samim sobom i drugima.

Ako imate “problem” s prehranom djeteta, zapitajte se jeste li taj impulzivni proces pretvorili u igru moći i djetetu dali oružje kojim Vas zapravo manipulira?

Vjerujete li svom djetetu da zna kada je gladno? Ako ga “šopate” s hranom, sigurno u djetetu ne stvarate zdrav odnos prema hrani i dijete će vrlo lako u odrasloj dobi razviti neki poremećaj u vidu emocionalnog prejedanja ili pak “nejedenja”.

Vjerujte svome djetetu da zna prepoznati osjećaj gladi i sitosti. Dajte povjerenje djetetu, ukoliko je fizički sposobno i zrelo, da si samo stavi namirnice i željenu količinu na tanjur, uz napomenu da bi bilo u redu pojesti ono što je na tanjuru.

U skladu s Vašim obiteljskim nasljeđem i osobnim uvjerenjima, u kuhinji će se kuhati i na trpezi naći različita jela, više ili manje “zdrava”. Ono što će većim dijelom utjecati na zdravlje Vas i Vaših ukućana, je atmosfera koja je vladala prilikom zajedničkih obroka. Zajednička okupljanja oko stola, u užurbanom i modernom načinu života, rijetki su trenuci zajedništva.

Kako se kaže, u društvu se slađe jede. Vjerujem da želite i sebi i djetetu stvoriti atmosferu za stolom u kojoj ćete svi skupa uživati u zajedničkim trenucima i obrocima začinjenim ljubavlju.

Sretno dijete je najzdravije dijete.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ostale objave