Petlja li se i tebi u komunikaciji

ČUJEŠ LI DOBRO?

Vidljivo je da je u svim segmetima života komunikacija na prvom mjestu. Komunikacijske vještine su na udaru. Zbog čega je to tako? 

Sjedim kod frizera i vlasnik komentira komentatoricu na radiju :“Ne kaže se zaigrati utakmicu već odigrati. Danas bih mnogima zabranio da budu komentatori. Sve više i više grešaka uočavam.“

Iskreno rečeno ja sam čula samo kako naši danas igraju u Nizozemskoj. Frizerka i ja smo razgovarale o frizurama. 

ŠTO ČUJEŠ?

Slušanje je jedna od temeljnih komunikacijskih vještina. On je slušao, a ja nesvjesno. On je čuo jednu riječ, a ja sam čula drugu riječ. Od kada znam za pojam aktivnog slušanja, aktivno ga koristim u poslu coach-a i edukatora. Moram priznati da se sve više i više treniram ne slušanju velikog broja informacija kako bi sačuvala energiju i čistoću uma. Tako da mnoge informacije čak namjerno ne čujem s ciljem da se ne opterećujem. 

Ima toliko informacija koje nam mogu pokrasti veći dio našeg dana gdje na samom njegovom kraju ne znamo što bi s njima. Čak često ne znam neke udarne vijesti. Mirnija sam. Ljudi se tomu izčuđuju. Vjerojatno bi me stavili na stup srama da mogu. Eto tako reagiraju. Ja se samo nasmijem i kažem:“Zato imam vas od kojih ću zasigurno dobiti najtočniju informaciju, što se uzrujavate, pa ne mogu sve znati, a i iskreno, ne trudim se.“ 

Image by Free-Photos from Pixabay

ČUJEMO LI SE I NA DRUŠTVENIM MREŽAMA?

Često dobivam zahtjeve da riješim slučajeve loše komunikacije kod djece na društvenim mrežama. Njih objašnjavam na sljedeći način. Pisana informacija je različito shvaćena od govorene. Ono što zaista govore djeca tijekom slobodnog vremena, napišu u poruci. Pisana poruka djeluje moćnije. Postaje agresivna i napadačka. 

Koliko ste puta u nekoj od društvenih grupa pisali, pa brisali, pa ponovno pisali poruku koju ste iz  usmenog oblika prenijeli u pisani, kako bi bila shvaćena baš onako kako želite da ju shvate ljudi u grupi u kojoj pišete. Kad ko’ za vraga more ljutitih komentara. Svatko je shvatio poruku na svoj način i svatko je drugačije komentira. Koliko puta vam je palo na pamet pitanje:“Što sam se uopće uključivao u ovu grupu?“ Sjetite se isto tako koliko puta ste zbog takvih uzroka napustiti mnoge društvene grupe. 

PORUKE KOJE ČUJEMO

Za jednu pisanu poruku nedavno sam dobila ljutu kritiku od gospodina koji ju je shvatio na svoj način. Ostali su je shvatili baš onako kako sam i željela. 

Niti odrasli ne znaju komunicirati na socijalnim mrežama, a kako će onda djeca znati. 

Ima ljudi koji obožavaju komunicirati e-mailom. Ja ne. Kad pročitam potreseni e-mail odmah zovem osobu kojoj želim čuti boju glasa i njenu emociju. Od kada to radim uspješnost komuniciranja je besprijekorna. To sam sve naučila nakon pisanja i pisanja bezuspješnih e-mailova u želji da osoba shvati, potrošila uzaludno svoje i njeno vrijeme. 

Pisana riječ može djelovati grubo. Od kada na pisanu riječ gledam kao na određeni invaliditet, ne zamjeram osobi koja piše već to smatram propustom sustava pisanih riječi. 

U živom ili u telefonskom razgovoru brže se dogovorim ili raziđem. Moje vrijeme je najdragocijenije na ovom svijetu. Ako cijenim svoje vrijeme, cijenim i tuđe. 

Ipak ako sam u mogućnosti birati, biram razgovor u živo. No s nekim osobama je dovoljno samo preko telefona, ako su 100%- no otvorene ili u 100% -nom otporu. U svakom slučaju naglasak je na uštedi vremena i živaca. 

Image by Pexels from Pixabay

TEŠKA VREMENA

Naša djeca se nalaze u svijetu u kojem se mi nismo nalazili. Nama je bio dostupan samo usmeni razgovor, a ako smo napisali koje pismo prijatelju u vojsku, nitko nam nije zamjerio niti jednu jedinu riječ. Pisma još i danas imam kao dio prekrasne uspomene.

Danas se svatko na svakoga ljuti za najmanju i bezazlenu sitnicu. Teško vrijeme, ha? Roditelji dolaze u školu jer je učitelj rekao nešto. To nešto je prenijelo dijete. Hej, pa to je igra pokvarenog telefona koju smo igrali u djetinjstvu kako bi se dobro nasmijali, a danas zbog nje mnogi završavaju na sudu. 

BUDI COOL

Frizira me u salonu druga frizerka. Moja je na godišnjem odmoru. Zaista moram ostati. Hvata me strah hoću li joj moći objasniti da me razumije kao što me moja frizerka razumije. Polovično mi polazi za rukom. Žena je potpuno otvorena i čeka mojih 60 sekundi da smislim u glavi rečenicu koja će doprijet do nje. Nas dvije nastavljamo razgovarati o komunikaciji.

Rekla sam kao NLP-ijevka kako njezino razumijevanje onoga što joj pričam ovisi o meni. Ona to osporava. Nastavljam i dajem primjer. Da su sada dvije frizerke ispred mene, samo bi me jedna razumjela i to je normalno. Opet je sve na meni. Jedna istu informaciju procesuira na sasvim drugačiji način od druge. Problem je što govorim samo jezikom jedne od njih, ali ne i druge. 

Ne, frizerka se nije dala smesti i objašnjava. Ako meni kao frizerki objašnjavate koju frizuru hoćete onda bih ja već trebala imati niz opcija po kojima bi vas trebala razumijeti.

Ljudi jednostavno trebaju biti fleksibilniji, no krutost je zavladala svijetom – kaže frizerka.

NAMJERA IZNAD POGREŠKE

„Najuzvišeniji čin je kad si u stanju oprostiti, prihvatiti i dati podršku, a onda krenuti u realizaciju sasvim nečeg novog. „

Osim što se možemo baviti samo tuđim greškama, možemo postati i cool, a to znači biti otvoren za razne opcije, baš kao moja „sekundarna“ frizerka. 

No dobro je imati na umu da je zdrava ljudska „namjera“ u osnovi uvijek pozitivna i da iz tog kuta gledanja nema mjesta zamjeranju greškama bile one izrečene u pisanom ili usmenom obliku. 

Kolumnu možeš i poslušati KLIKNI

Ostale objave

INSTAGRAM

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.