Otkrijte svoju unutarnju snagu

Nakon svjetskih uspješnica „Moć nesavršenstva“ (V.B.Z., 2013.) i „Budite odvažni i činite velike stvari“ (V.B.Z., 2014.) doktorica znanosti i profesorica na studiju socijalnog rada Sveučilišta u Houstonu Brené Brown potpisuje novu knjigu „Otkrijte svoju unutarnju snagu“(V.B.Z., 2020.) posvećenu temi pripadanja s naglaskom na osobnu autentičnost i istinsko pripadanje. Posljednja dva desetljeća svog istraživačkog rada posvetila je izučavanju hrabrosti, ranjivosti, stida i empatije. Upravo su joj otkrića i spoznaje do kojih je došla kao znanstvenica poslužile kao inspiracija za pisanje knjiga (uz navedene tri koje su prevedene na hrvatski jezik, autorica je još dvije knjige: „Rising Strong“ i „Dare to Lead“, a sve su se našle na prvom mjestu liste najprodavanijih naslova „New York Timesa“) i vrlo zapažene TED govore („Moć ranjivosti“ kojeg je održala na konferenciji TEDxHouston 2010. godine bilježi preko 52 milijuna pregleda na YouTubeu).

Istinsko pripadanje duhovna je praksa vjere u sebe i pripadanja sebi u toj mjeri da svoje najizvornije ja možete pokazati svijetu te otkriti svetost i u tome što ste dio nečega i što stojite sami u divljini. Zbog istinskog se pripadanja ne morate promijeniti, nego samo morate biti ono što jeste.

Kad potpuno pripadate sebi tako da ste spremni ostati sami, to uistinu jest divljina – neukroćeno, nepredvidivo područje osamljenosti i traganja. To je mjesto i opasno i predivno, mjesto za kojim tragamo i kojeg se ujedno plašimo. Divljinu nerijetko osjećamo kao nešto ukleto, jer je ne možemo kontrolirati, kao što ne možemo kontrolirati ono što ljudi misle o našoj odluci hoćemo li se osmjeliti otputiti u tu divljinu ili nećemo. No to je zapravo mjesto istinskog pripadanja, najhrabrije i najsvetije mjesto na kojem ćete se ikad naći.

U knjizi „Otkrijte svoju unutarnju snagu“ Brené Brown vješto i dopadljivo kombinira podatke prikupljene u znanstvenim istraživanjima sa stvarnim životnim pričama kako bi čitatelje povela na put spoznaje o tome što je to istinsko pripadanje i kako ga živjeti. Autorica smatra da suvremeno čovječanstvo prolazi duhovnu krizu nepovezanosti i ne razlikuje pripadanje od uklapanja. Istinsko pripadanje podrazumijeva poznavanje samoga sebe i vjeru u sebe u toj mjeri da se osjećamo dobro i kad smo dio nečega i kad ostanemo sami.

Nemojte svijetom hodati tražeći potvrdu da ne pripadate. Uvijek ćete je pronaći jer vam je takva namjera. Nemojte prelaziti pogledom preko tuđih lica nastojeći pronaći dokaz da niste dovoljno dobri. Uvijek ćete ga pronaći jer vam je to cilj. Istinsko pripadanje i vlastita vrijednost nisu roba i mi ne moramo pregovarati o njihovoj vrijednosti s drugim ljudima. Istina o tome tko mi jesmo prebiva u našem srcu. Svoju hrabrost trebamo pokazati tako što ćemo svoje neukrotivo srce zaštititi od stalnog procjenjivanja, osobito vlastitog. Nitko ne pripada ovamo više od vas samih.

U želji da pripadamo, a ustvari da se samo uklopimo u okruženje povinjujemo se drugima i mislimo da će nas više voljeti i prigrliti ako smo što bolji sa svima i u svemu. Time upadamo u zamku perfekcionizma i lovu na osobno savršenstvo. Dokazujemo se na svim poljima, forsiramo pa i pucamo po šavovima kako bismo zavrijedili odobravanje okoline. Grupiramo se s istomišljenicima i distanciramo od onih koji to nisu. Uklapanjem stvaramo iluziju pripadanja često nauštrb onoga što doista mislimo i osjećamo. Izbjegavamo ili umanjujemo vlastita bolna iskustva i istine misleći da će same od sebe nestati i pustiti nas na miru jer se ne uklapaju u onu sliku savršene jedinke i života kojem težimo.  

Bol je nemilosrdna. Privući će nam pažnju. Unatoč tome što je nastojimo prigušiti ovisnostima, batinama je istjerati jedno iz drugog, zagušiti je uspjehom i materijalnim stvarima ili je ugušiti vlastitom mržnjom, bol će nam se već nekako uspjeti obznaniti. Popustit će tek kad je priznamo i pobrinemo se za nju. Ako joj se obratimo s ljubavlju i suosjećanjem, to bi nam oduzelo samo mali postotak energije potrebne da se borimo protiv nje, ali zastrašujuće bi bilo izravno se suočiti s boli. Većinu nas nitko nije poučio kako da prepoznamo bol, imenujemo je i prihvatimo. Obitelj i kultura u kojima živimo smatraju da je priznati bol zapravo izraz slabosti, pa su nas umjesto tome poučavali ljutnji, bijesu i poricanju. No sad znamo da postajemo robovi emocije koju poričemo. Kad priznamo što osjećamo, možemo ponovno izgraditi svoj život i pronaći put koji će nas provesti kroz bol.

B. Brown naglašava nužnost (u)poznavanja i prihvaćanja sebe prije nego se upustimo u te iste procese s drugima te odlučimo kamo i s kime želimo pripadati. Također, ističe nezamjenjivost osobnog kontakta i zajednički proživljenih trenutaka da bismo se doista upoznali s drugima i oni s nama bez tereta stereotipa i predrasuda. Napominje da stvaran život i neposredna interakcija moraju imati prednost pred virtualnim svijetom nimalo ne umanjujući njegove dobre strane. Konačno, istinski osjećaj pripadanja proizlazi iz slobode da budemo ono što stvarno jesmo s ljudima s kojima želimo biti okruženi i koji žele nas takve kakvi jesmo u svom okruženju. Sve ostalo je samo puko uklapanje.

Tihana Malenica Bilandžija




Ostale objave

INSTAGRAM

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.