Osjetljivost -dar ili problem

Nedavno me je na jednoj radionici polaznica upitala kako da ukloni svoju osjetljivost jer joj radi probleme u poslu.

Razumijem ju.

I meni je moja osjetljivost nekad pravila probleme. Ili sam ja ta koja je pravila problem oko osjetljivosti?

Neki su ljudi jednostavno osjetljivi. Rođeni su s takvim temperamentom i s tom karakteristikom. Drugi su postali osjetljivi zbog  nezgoda i udaraca koje su dobivali u životu. A neki imaju i jedno i drugo.

Naravno da je iznimno važno otkriti koji su uzroci naše osjetljivosti i ako postoje neka prošla iskustva koja su ih izazvala najbolje je zatražiti pomoć i razriješiti ih.

Tako ćemo smanjiti vlastitu osjetljivost pogotovo vezanu uz određene “okidače” koji nas podsjećaju na prošlu bol.

Npr. osobe koje su doživjele prometnu nesreću mogu postati puno opreznije u vožnji, upozoravati druge vozače da uspore pa čak i odustati od vožnje automobilom u potpunosti.

Dakle, postaju osjetljivije i njihov okidač za strah ili neki drugi neugodan osjećaj je nešto vezano uz vožnju automobila (npr. slika volana, zvuk kočnica, osjećaj kretanja u vožnji ili samo razgovor o tome).

Kad prorade traumu prometne nesreće, koristeći pomoć stručnjaka, sve osjetljivosti vezano uz vožnju, koje su se pojavile nakon prometne nesreće, polako nestanu.

No da li je osjetljivost nešto što mora nužno nestati ako želimo biti uspješni u životu i poslu?

Image by Johannes Plenio from Pixabay

Mislim da nije. Pogotovo ako nam je to crta karaktera. Onda je ona tu s razlogom.

I kada mi, osobno, prestanemo osjetljivost shvaćati kao problem, reakcije okoline se mijenjaju ili nam nisu toliko važne da bi se zbog toga osjećali loše.

Sada mislim da mi je osjetljivost dar. Zahvaljujući osjetljivosti često prepoznam osobu i situaciju iz koje je potrebno da se maknem kako bih se zaštitila.

I na tome sam beskrajno zahvalna.

Puno me puta izvuklo iz lošeg društva, loših poslova i loših odluka.

Osim toga, osjetljivost mi pomaže da puno brže “probavim” ili provučem kroz svoj sustav događaje koji nisu ni dobri ni ugodni.

Bar ne na prvi pogled.

Ako osobama oko mene zasmeta moja osjetljivost, sada znam da je to neki njihov obrazac i osobni odnos koji imaju s osjetljivošću koji ih smeta.

I to je samo njihova stvar. Nije moja.

Image by PublicDomainPictures from Pixabay

Na kraju, postoji još nešto zbog čega sam jako zahvalna svojoj osjetljivosti, a to je  mogućnost povezivanja s drugim osobama na jednom dubljem nivou i empatija koju pri tom osjećam.

Za mene je to iznimno važno, kako u poslu, tako i u životu, jer je ponekad sama ta mogućnost povezivanja s nekim dovoljna da se ta osoba, a onda povratno i mi, osjećamo bolje.

Dakle, rekla bih da sam najviše ja, ta koja je radila problem s osjetljivošću, i da su rad na sebi i promjena perspektive vezana uz osjetljivost, polako doprinijeli mojem prihvaćanju i zahvalnosti na ovom daru.

Ostale objave

INSTAGRAM

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.