Odnosi se grade podrškom

Činim veliku stvar

Bio je mjesec travanj. Moje je srednjoškolsko dijete ogorčeno došlo kući s odlukom da će se ispisati iz jednog izbornog predmeta i prebacit na drugi, tako da ga sljedeće školske godine više ne pohađa. Naravno, razgovor je tekao dalje u smjeru mog zanimanja o njenoj odluci. 

Bila je očajna što ju je profesorica uvrijedila jednom svojom izjavom koja i nije baš bila primjereno upućena. Pogotovo ne jednom tinejđeru.

Dok je iznosila detalje svoje uznemirujuće priče tog događaja, shvatila sam da su to samo obične životne priče kroz koje će više puta prolaziti tijekom svoga života.

Nisam joj to mogla reći, jer bi me doživjela kao nekog tko nema interesa za njezinu situaciju. A i ne voli biti poistovjećen sa svima ostalima. Kad pogledaš da li ti to voliš? Ja ne.

Na početku sam joj odmah dala do znanja da njezinu situaciju u potpunosti razumijem i da dijelim mišljenje s njom te kako je izjava od profesorice bila neprimjerena. Također sam se složila da je njezina odluka u potpunosti izvediva i da ju podržavam u tome. 

Preokret

No tada sam započela drugu priču, po sistemu, hajmo se igrati, hajmo eksperimentirati i zaviriti iz jednog drugog ugla.

Sve to možemo i imamo vremena do trenutka krajnje odluke. 

Okrenula sam priču.

“Možda je ta profesorica imala loš dan, možda su je neke obaveze iscrpile i nije bila više u stanju slušati značenje riječi te ih je u trenucima nemoći okarakterizirala kao pusto filozofiranje.

Može postojati i mogućnost da nije nikada naučila kako se odnositi prema takvim osobama kao što si ti. Ima nas svakakvih. Tko kaže da smo ti i ja super? Nekome vjerojatno nismo.

Možda je s druge strane neki detalj tvog ponašanja izazvao automatsku naučenu reakciju u njoj.

Zaključak cijele priče je u tome da mi ne znamo pravi razlog jer gledamo iz svojih cipela. Drugi pak iz svojih. 

Uglavnom takvih ljudi je u tvom životu mnogo. Hoćeš li sebi zbog toga stalno dozvoljavati ovakva emotivna stanja, stanja bijega i slično.”

Photo by Elias Maurer on Unsplash

Napokon sam joj rekla ključnu rečenicu i drugu perspektivu.

Možeš prihvatiti ovu situaciju da takvi ljudi u naš život dolaze da bismo nešto naučili o našem ponašanju, a zatim kad naučiš, oni odlaze.

Stoga možeš zaključiti, ako sada pobjegneš od ove situacije, takva ponašanja će se vraćati kroz neke druge profesore ili druge osobe sve dok lekciju ne naučiš. 

Tu su ostale oči širom otvorene. Krenula sam dalje s otvaranjem novih mogućnosti. 

Dobrobiti nove perspektive- mogućnosti

Ako je sve ovo učenje ti imaš do kraja godine priliku od dva mjeseca da sama sebe testiraš koliko možeš prihvatiti tu osobu upravo onakvu kakva ona jest, jer ono što govori ne govori tebi nego sebi. Ne govori o tebi, nego o sebi. Ti možeš biti prema njoj krajnje pristojna čak i više jer si ju prihvatila i nema više borbe s njom. I dalje kazuj svoje mišljenje, ali sada kontrolirano tako da pratiš i njezine reakcije, pa kad vidiš da je previše, stani i povuci se. Kontrolirati sobom možeš uvijek, ali drugima ne.

Ovo je dobra prilika da se više okreneš sebi i razvoju sebe i svog ponašanja. U svakom slučaju nemaš što izgubiti jer tvoja odluka se treba realizirati upravo tek za dva mjeseca. 

Možeš doživjeti ova dva mjeseca kao blagodat koja ti je dana, ako želiš. Imaš dvije mogućnosti ili jednu? O tome ćeš u svakom slučaju odlučiti sama.  

Vrlo brzo se smirila nakon mojih riječi i zadovoljno otišla učiti. Što se kasnije događalo u njezinoj glavi, ne znam, ali jedno sigurno znam.

Nakon dva dana došla je kući i pohvalila se kako je dobila peticu i da ta profesorica nije tako loša kako ju je ona okarakterizirala te je odlučila da se ipak neće ispisivati s tog predmeta. 

Bez obzira što sam joj roditelj, njezin život nije moja odgovornost, ali je moje osobno zadovoljstvo biti dio njezinog života kao podrška i aktivni slušatelj.

Takvim sam stavom sebi pomogla biti odvojena od situacije koju promatram kao „muha“ na zidu, a ne kao akter u „forum kazalištu“ (ljudi iz publike ulaze u priču kad osjete potrebu i isto tako izlaze).

Image by Luisella Planeta Leoni from Pixabay

Neka izbori budu njihovi, a ne tvoji

Sljedeće školske godine koja je započela u rujnu samo me vrlo lagano obavijestila da je ipak ponovno uzela vjerunauk, a maknula se s etike. Prihvatila sam to vrlo easy jer je ona bila easy i tu sam se kao roditelj osjećala sigurnom jer sam prepoznala njezinu sigurnost. Nemam prava ubacivat bilo što. Sve bi bilo suvišno, a ono da moja treba biti zadnja, neosnovano.

Te školske godine je išla na natjecanje iz vjeronauka u Zadar i super se provela sa svojim prijateljima. 

Nema veće sreće kad možeš kao roditelj pratiti iskustva koja dijete prolazi i iz njih mnogo uči.

Tek kao prava podrška, što roditelj treba biti, dozvoljavaš da tvoje dijete uči bez prisile, bez straha od budućnosti i živi sretno uz tebe.

A kako je tebi tada?

Najljepše na svijetu.

Puno srce jer si rasterećena. 

Aktivno pratiš, a manje si fizički uključena.

Imaš više vremena za sebe.

Dijete te više treba kao životnog mentora, a ne kao slugu.

Poštuje te.

Ti poštuješ dijete.

Ostale objave