Pojedinac može promijeniti svijet…
iluzija?!
Često se u današnje vrijeme govori kako su ljudi ovakvi i onakvi, društvo ne valja, sustav je neučinkovit, država je…
Ali tko je ta država, to društvo, taj sustav?!
Ljudi…pojedinci… ti… i ja!
I DA, o nama ovisi i DA, mi smo odgovorni!
Svako jutro kad krenemo u dan mi izabiremo…
I tako sam jednog jutra prije nešto više od dvije godine došla na svoje radno mjesto u jednom velikom sustavu državne uprave ali sada za mene na novoj adresi.
Primjetila sam da u zgradu koja djeluje odbojno i hladno dolaze raditi živi zombiji koji iz dana u dan ulaze u liftove, prolaze hodnicima, tupo pilje kroz tebe i ne odzdrave na dobar dan!
Počela sam se pitati zar je to i moja sudbina, zar ću i ja postati takva?
I odlučila sam, i izabirala iznova svako jutro dolaziti s osmjehom i pozdravljati i biti ljubazna, iskreno, prvenstveno radi sebe same da mi bude ljepše, lakše i ugodnije raditi.
I kupila sam za radni stol biljku s crvenim cvjetovima a na monitor zalijepila papirnate leptire u bojama.
Od tada puno je jutara prošlo i dalje dolazim s osmjehom, mnogi su počeli čak i razgovarati, a najokorijeliji zombiji čak uz pozdrav razvuku i osmjeh.
Nisam mislila da itko zamjećuje i uopće obraća pažnju na moje osmjehe, sve dok jednog jutra moja šefica nije svojoj kolegici iz sobe prokomentirala: “kada ona uđe kao da je došlo Sunce.”
Ne znam jesam li u životu dobila ljepši kompliment. Vidi se, primjeti se, jedan osmijeh.
Jedan običan osmijeh, ipak čini razliku!
I vrijedi! Vrijedilo je!
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu! M. Ghandi
Vjerujete li i vi da možete promijeniti (nečiji) svijet?
