Marilena Dužman: Zbog mojih ljubavnih romana začinjenih erotikom čitateljice dolaze u Ližnjan

Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar 

Duhovite, zaigrane, zanesene, ponekad nespretne, ali uvijek iskrene u nastojanjima da svoju osjećaje pomire sa svojom svakodnevnicom – takve su junakinje romana Marilene Dužman, kojima se ponekad omakne riječ na autoričinom zavičajnom čakavskom. A upravo je zbog zavičajnog čakavskog u ljubavnim romanima Općina Ližnjan dodijelila priznanje Marileni Dužman za promociju Ližnjana i čakavskog jezika. Priznanje Općine Ližnjan prvo je službeno priznanje jedne institucije za popularnu istarsku autoricu koja sama objavljuje svoje romane. No, priznanje zavičajne općine nije i prvo koje je dobila ova istarska autorica neobičnih erotičnih ljubavnih romana. Dosadašnja priznanja bila su, naime, priznanja publike zbog kojih su romani Marilene Dužman poznati čitateljicama u cijeloj Hrvatskoj, a i šire. U pulskoj su knjižnici, tekođer, romani Marilene Dužman cijele prošle, koronske godine bili među najčitanijim domaćim naslovima. No, naslovi kao što su “Gdje mi je psihijatrica”, “Opsidijan” ili “Mrtav a gladan” dobro su poznati čitateljicama širom Hrvatske i svim ljubiteljicama duhovitih i zabavnih ljubavnih romana koji su, kao i život, začinjeni dozom erotike. 

S Marilenom Dužman razgovaramo o čakavskim i lokalnim elementima u ljubavnim romanima, o prijemu publike u Istri i u drugim krajevima Hrvatske i regije, o suradnji s kolegicama spisateljicama te o njezinim planovima nakon prvih šest objavljenih romana. 

* Općina Ližnjan dodijelila vam je priznanje za promociju zavičajnog jezika i kulture. Kako ste se odlučili baviti se zavičajem u svojim romanima, kad ste čitani u cijeloj Hrvatskoj, a i šire?  

Romane sam počela pisati prije sedam-osam godina, a tek sam prije dvije izdala svoj prvi roman. Prilikom razgovora oko izdavanja svog prvijenca moji su urednici bili ti koji su inzistirali da među napisanim tekstovima (a kojih sam već tada imala jako puno) odaberem jednog čija se radnja odvija u Hrvatskoj. Odluka je pala na Gdje mi je psihijatrica?, a uslijedili su Opsidijan i Razgovori s ginekologom, radnjom smješteni u mom Ližnjanu. Publika je to jako dobro prihvatila. 

* Kako publika izvan Pule i Ližnjana prihvaća romane vezane uz vaš zavičaj? Kakve su reakcije čitateljica koje se s Ližnjanom susreću prvi put u Vašim knjigama?  

Ne trebam ni reći da su moje Istrijanke oduševljene romanima. Rado ubacim koju čakavsku riječ, a spominjem i poznata, prepoznatljiva mjesta Pule i okolice. Javljaju mi se i čitateljice izvan Istre koje su nakon mojih romana poželjele doći upravo u Ližnjan. Nekoliko ih je došlo k nama u turističko proputovanje te su iskoristile priliku kako bismo se i osobno upoznale.

Najdraža mi je reakcija čitateljice iz Srbije koja mi se javila uz riječi kako nikad u životu nije čitala moderan ljubavni roman u kojem ima riječi na čakavštini i napisala kako ju je to oduševilo. Takvi pozitivni komentari jednostavno me guraju naprijed.    

Vaše su knjige već mjesecima među najčitanijima u pulskoj gradskoj knjižnici. Koji naslovi vode na top-listi u Puli? Možete li pretpostaviti koji je razlog takvog izbora publike u Puli?

Pulska me publika jako dobro prihvatila i vrlo sam sretna zbog toga. Svaki je mjesec neki drugi roman na listi pet najčitanijih, a prošlog su mjeseca to bila čak tri: Razgovori s ginekologom, Skriveno srce i Opsidijan. Stanje se mijenja iz mjeseca u mjesec tako da moram reći da se svaki od mojih romana barem jednom našao na listi najčitanijih domaćih autora.   

Započeli ste objavljivati romane istodobno kad i još neke Vaše kolegice koje samostalno objavljuju ljubavne romane, kao što je Inna Moore. Jeste li zadovoljni postignutim rezultatima nakon dvije godine objavljivanja? Koje su želje još ostale neostvarene? 

Mislim da je Inna počela nekoliko godina prije mene, a dokaz tome je i velik broj njezinih izdanih romana. Inna je žena s kojom dijelim ambicije i ljubav prema pisanoj riječi i koja zna s kakvim se problemima suočavam kao autor i samoizdavač. 

Nakon dvije godine u ovom poslu, vrlo sam zadovoljna sa svojih izdanih šest romana. Ima tu još nekih planova, razmišljanja, ali kako sam se upustila u samoizdavaštvo ne želim srljati ni u što, već polako, kako vrijeme prolazi stvarati neke nove stvari i postizati neke zadane ciljeve. Mislim da ću uskoro i moći pričati o njima jer jedan je pred samom realizacijom. Reći ću samo da se radi o mom prvom romanu “Gdje mi je psihijatrica?”.

* Na društvenim mrežama već najavljujete novi roman. Koja je tema romana? Jeste li ga također smjestili u zavičaj?

Paralelno uvijek pišem nekoliko romana. Mislim da će se sljedeći u tisku naći jedan koji nije smješten u zavičaj. Naime, imam jako puno napisanih romana koje sam smjestila van Hrvatske, moje beta čitateljice ih smatraju odličnima i žao mi je da ih ne otisnem, naročito kad sam i sama više nego zadovoljna njima.

Dvoumim se hoće li sljedeći biti jedan samostalni ljubavni roman ili ću se pak odlučiti za nastavak serijala o Marwoodima, odnosno za drugi dio romana “Skriveno srce” koji će biti mrvicu začinjeniji erotskim scenama.

Pročitajte još:
Minimalizam – put ka slobodnom životu
Nešt- priča o djetetu koje je imalo sve, ali ipak je željelo…

Ostale objave

INSTAGRAM

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.