Ljepota posvećenosti

Što su vas učili da je ljubav…što ste naučili da je ljubav? Leptirići u trbuhu, vesele okice..toplina oko srca..osjećaj da bi se cijeli predao..zagrljaj..prepuštanje…puno toga bi se dalo napisati..

No, rijetko kad nas društvo i okolina uče drugim aspektima ljubavi.

Od uvijek sam imala nekako izazov s disciplinom kad odlučnim krenuti s nekim procesom/ provedbom ideje na duži period. Pitala sam se kako ju zadržati nakon što padne početni adrenalin. Razmišljajući postoji li neka knjiga, neki video koji dobro razrađuje tu tematiku s ciljem usvajanja vještina koje će mi pomoći u procesu izgradnje samodiscipline.

Zatim mi je jednog dana sinulo. To je ljubav! Disciplina za sobom neraskidivo povlači posvećenost i fokus. Kada majka rodi dijete, bez upita mu se posvećuje i stavlja svoj fokus na njega dan i noć, umorna, neumorna, naspavana, nenaspavana. To radi cijelim svojim srcem. Objašnjenje se nalazi tu, prirodno među nama. Nije disciplina neki terorista, „Hitlerov“ režim.

Disciplina je posljedica opredjeljenja prema nečemu, posvećivanje svog vremena (Života) nečemu, njegovanje istog, stavljanja/ predavanja fokusa onome što nam je bitno..iz ljubavi prema sebi, ljubavi prema drugima, ljubavi prema cilju koji će donijeti opet ljubav i dobro.

Kada na taj način pogledamo proces i čin discipline, poprima potpuno drugačije boje i osjećaje u nama.

Nisu nas tome učili..a cijelo vrijeme je tu pred nama..sve radi na tom principu..a najviše kada pogledamo onaj prvi Izvor..majku i dijete.

Image by SeaReeds from Pixabay

Ljubav je disciplina.

Zato vas dragi moji pozivam..da u tišini svoga uma i dubini svoga srca razmislite što vašoj duši/ srcu/ umu/ tijelu treba..odnosno gdje ga treba poljubiti, zagrliti, odnjegovati..osjetite to, znat ćete što to za vas znači. Naše tijelo neupitno zna..nikad nam ne zadaje previše zadataka, uvijek je jedan zadatak prioritetan. Ono nam zna pokazati što je za nas sad i tu prioritetno. Osjetimo ga, što treba i za čime vapi. Zatim mu dajmo, pružimo tu ljubav kroz posvećenost, fokus, njegovanje i kontinuiranu disciplinu.

Tijelo nas poziva na ljubljenje jednog po jednog prioriteta, redoslijedom. I opet dobivamo lekciju zvana –strpljenje, „skromnost, poniznost“, suprotno društvenom „megalomanskom konzumerizmu“ s kojim smo baš svi zaraženi.

Ljubav je strpljenje.

Pozivam Vas na širenje svijesti o Ljubavi, na sva područja vaših života i razmišljanja. Neka poput toplog potoka zahvati što više vašeg Života, spontano se šireći i na one dijelove kojih niste niti bili svjesni.

Završila bih ovaj post „Hvalospjevom ljubavi“, uživajte..u Ljubavi! ❤️

“Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.”

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ostale objave