Kome ja to dugujem?

Početak godine vrijeme je stvaranja velikih planova.Tek smo na početku veljače pa se s pravom mogu osvrnuti na proteklih, prvih mjesec dana godine koju najavljuju kao vrlo uspješnu.

Većinom već i prije službenog početka godine donosimo velike odluke koje će se konačno ostvariti, nakon što već godinama čuče u mraku i čekaju da ih obasja neki tračak svjetlosti. Ili smo poslovno pokrenule tisuću projekata jer kada, ako ne sada u ovoj perspektivnoj 2020?

Možda ovo i nije opis vaše svakodnevice, ali moje definitivno jest. Započela sam mnogo projekata, nastavila neke iz prošle godine, donijela odluke da je ovo moja godina kada krećem “zdravo” i “fokusirano” i sve tome slične odluke za koje nisam sigurna imaju li ikakvog smisla, ili još bolje koristi.

Nemam običaj donositi novogodišnje rezolucije. No, možda je ova godina posebna.

Kad sam početkom godine krenula upisivati sve te odluke u svoj raspored, shvatila sam da mi je pofalilo papira, a s time i volje, energije i entuzijazma za njihovo ostvarenje. Iako bih voljela da sve mogu ostvariti odmah i sada, neke su odluke imale jedinu svrhu da me osvijeste i propadnu, neke čekaju povoljnije doba kada budem imala više vremena, a neke su itekako zaživile i popunile svaku rupu u mom rasporedu.

I dok tako živim dan za danom prateći svoj raspored bez iznimke, redovito jednom tjedno imam slobodnih sat vremena u javnom prijevozu za razmišljanje. Neki dan, izmorena, iscrpljena i bez trunčice snage vozim se u tramvaju i razmišljam o izjavi jedne prijateljice poduzetnice koja je prije koju godinu rekla: “na kraju dana srušim se u krevet i mrzim svoj život..

I jedino što mi pada na pamet je: “ja ne želim mrziti svoj život… “

Image by Jill Wellington from Pixabay

Često se same dovedemo do točke u kojoj više ne vidimo da ima izlaza, povratka ili spasa. Tugujemo, plačemo i krivimo sve oko sebe jer nam se život raspada, a jedino što je doista potrebno je stati i zapitati se: “Zar ja doista mrzim svoj život?

Ako sam otišla predaleko, zašto se ne bih mogla vratiti? Ako mi je nečega previše, zašto ne bih smjela odustati? I ako nešto doista želim, zašto to ne bih uzela?

Na kraju, kome to ja dugujem svoj život, ako ne samoj sebi?

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ostale objave