Koliko je važno biti “dobar” roditelj?

Što to uopće znači biti dobar roditelj-pitam se vrlo često.

Jesam li ja dobar roditelj? Ne znam.

Vjerojatno ću doznati tijekom vremena ali već polako dobivam povratne informacije.

Kad sam bila mladi roditelj slijedila sam neke oblike odgoja koje sam preuzela iz raznih tuđih priča. Npr. kada i u koliko sati dijete treba ići spavati s obzirom na dob, da li je reklo hvala kad mu je netko nešto dao ili pozdravilo kad je ušlo u prostoriju, ima li dovoljno kvalitetnih igračaka i igra li se kvalitetno s drugom djecom, tuče li se ili ne, da li je ostvarilo svoja prava ili potrebe, kako se ponaša u vrtiću, a kako u školi, jesu li drugi zadovoljni njime, govori li istinu ili laže, obavlja li zadatke koji su mu dati………………bla bla bla 

Photo by Bruno Nascimento on Unsplash

Tako kreće i prolazi naš roditeljski život. Svaki dan je neka nova situacija koja nam omogućava da otkrijemo nove mogućnosti odgoja naše djece. Uglavnom se svi roditelji trude i rade na doprinosu odgoja svoje djece onoliko koliko to oni mogu na temelju nekih bivših životnih iskustava.

Najčešće sve ono što im se nije svidjelo u njihovom odgoju okreću kako bi njihovo dijete bilo bolje odgajano nego što su to oni bili.

U svakom slučaju, bez obzira kako i na koji način gradili odgoj svoje djece svakom roditelju je cilj imati odličan odnos sa svojim djetetom. To i nama daje polet, također kao i našoj djeci.

Postoje trenuci u životu svakog roditelja koji su izuzetno teški, a to su trenuci kada se naša vlastita djeca pobune protiv nas i našeg odgoja. Počinju ga uspoređivati s odgojem drugih roditelja koje vide iz svoje perspektive kao bolji.

Odjednom je sve bolje nego kod nas samih. To su teški trenuci koje treba svaki roditelj proživjeti. To su trenuci kada nismo svjesni što su nam naša djeca u stanju sve reći.

To su trenucima kad su drugi roditelji bolji jer njihova djeca imaju tri laptopa, a mi možda samo jedan, kada dobivaju veći džeparac od naših, kada su druga djeca stalno nekuda vožena, a naša moraju hodati ili kada odrastu moraju raditi i ići na fakultet dok druga ne moraju.

Sve ovo sam nabrojala kako bih skrenula pozornost na roditelje koji daju sve od sebe, a ne dobivaju ni HVALA što si mi mama, ODLIČAN si tata i HVALA TI što me vozikaš kada je god to potrebno. I na kraju HVALA ti što mi postavljaš izazove iz kojih učim jer ti ne možeš uvijek biti tu.

  • Ako učiš sebe poštivati i cijeniti druge, baziraj prve korake odgoja upravo na tome
  • Ako gradiš svoj odnos s drugima jer se neće sam izgraditi uputi i svoje dijete kako
  • Ako sama tijekom života učiš kako se zaštiti od teških ljudi i energetskih vampira onda je logično da ćeš i o tome podučavati svoju djecu.
Photo by Jon Flobrant on Unsplash

Sve ono što sam nabrojala mislim da je baza i važnost odgoja jer ujedno gradi odnos s našom djecom, pojačava zdravu vezu između nas i čini je vrlo snažnom.

U koliko sati je otišlo spavati, može počivati na autoritetu s jedne strane ili na jačini ljubavi, međusobnog suosjećanja i razumijevanja, s druge strane. 

U koliko sati? To je zaista manje bitno.

KVALITETA ODNOSA roditelja sa svojim djetetom je REZULTAT odgoja. Kad odrastu to će biti temeljno što će nas održati povezanima.

Privilegija svakog odgoja upravo bi trebao biti ODNOS između roditelja i djeteta.

“Kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta je rezultat svih odnosa u koje će stupiti naše dijete tijekom svog života”

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ostale objave