Kako se nositi s promjenama u životu djeteta

Moja Lae ide u školu, u prvi razred. Uf!

Učiteljica sam i gledala sam na roditelje koji vode svoju djecu u prvi razred kao previše zabrinute. Čudila sam se sve do onog dana kada sam i sama proživljavala isti proces.

Uhvatila sam se kako ujutro dok se pozdravljam s Leom i ostavljam je u učionici ostajem zalijepljena za štok , te se ne mogu od njega odlijepiti. Kao učiteljica znam sve što ju čeka, sve što slijedi, znači ništa posebno.

Ona je vesela djevojčica, zadovoljna s prostorom u koji ulazi, s djecom i s učiteljicom, no ja se i dalje ne mogu odlijepiti od štoka. Pitam se: „Što mi je?“, „Koji ja problem imam?“ i u tom trenutku shvatim sve roditelje malih prvašića.

Preokret

Shvaćam da nemam problem o tome kako će se moje dijete s naći, nego nešto drugo dolazi iz mene, a ja to ne mogu definirati.

I dalje sam emotivno zalijepljena, ali ne za štok nego za svoje dijete.

Time si stvaram dodatnu zabrinutost u kojoj živim cijeli dan, podsvjesno ili svjesno.

Zaključujem da se stvarno trebam pozabaviti sobom.

I kreće niz retrospektivnih pitanja kroz moju glavu.

Je li moje dijete sretno? Da

Imali sada momentalno kakvih problema? Ne

Mogu li uvijek pitati učiteljicu ako mi nešto nije jasno? Da

Je li učiteljica susretljiva? Da

OK, a što je sa mnom? Brinem bespotrebno.

Kako dalje?

Pitanje koje mi je opsjedalo um i nije mi dozvolilo naprijed je bilo KAKO?

Kako si ne mogu odgovoriti na to pitanje u početnoj fazi odlaska mog djeteta u prvi razred očito to moram ostaviti da se prvo dogodi kako bi dobila neke informacije i na temelju njih znala trebam li se i koliko uključiti.

Da bih se odmaknula od tog zahtjevnog pitanja i prestala se opterećivati, a svojim zabrinutim emotivnim stanjem i dijete, koje jako dobro osjeti jer njegova mama u redu ili nije.

Pronašla sam rečenice u svojoj glavi koje su me spasile.

Opuštajuće misli

Rečenice koje su me opustile bile su:

Moja Lea je sretna i obožava ići u školu.

Učiteljica je susretljiva.

Lea će ju pitati što god joj nije jasno jer je ona komunikativna i snalažljiva djevojčica.

Ja sam sretna majka jer sam opuštena i vjerujem u svoje dijete i sebe.

Odmak od problema

Na taj način sam se odmaknula od problema koji sam ionako sama stvorila u svom umu i on sada više nije dio mene.

Stoga savjetujem kao edukatorica i coacherica da prostor koji si suzila u svom umu, otvoriš novim podržavajućim mislima koje ti se sviđaju i koje ti odgovaraju kad ih na glas sami sebi izgovoriš.

Kad se dijete vrati iz škole, bez gorčine u sebi i s mnogo pozitive i opuštenosti moći ćeš jednostavnije razgovarati sa svojim djetetom te tako na informacije koje ti dijete šalje mnogo racionalnije gledati i pristupati.

Ove savjete možeš primijeniti na bilo koju promjenu koja se događa u životu tvog djeteta, bez obzira koliko imalo godina 🙂

Ostale objave