Kako mi je vježbanje spasilo mentalno zdravlje

Ili u zdravom tijelu zdrav duh.

Oduvijek sam bila osoba koju su drugi smatrali hiperaktivnom, ili prebrzom, preenergičnom i slično. Iako se meni nikada nije činilo da je to tako, meni je moja energija bila potpuno normalna, i moja brzina mi je bila potpuno normalna, svi drugi su bili prespori. Zbog toga sam dok sam odrastala, i u tinejdžerskoj dobi često čula „Ivana je luda ..ili ajme kako si ti luda…joj koja luđakinja“ i slično.

No sva ta energija i sva ta potreba za kretanjem i usmjeravanjem te energije u kreativna i pozitivne stvari, se rasipala na potpuno krive stvari. Zbog programa i uvjerenja koje sam imala da nisam vrijedna ljubavi, te da trebam biti skroz drugačija nego što jesam, od kada pamtim sam se u ljubavnim odnosima pokušavala prilagoditi drugoj osobi. Pokušavala sam zavoljeti stvari koje bi ta druga osoba voljela, ponašati se onako kako sam mislila da bi se toj drugoj osobi svidjelo i sve to što s tim ide. Sada znam da sam sve to ja izmislila, no u mojoj glavi je bila ogromna buka, a najglasnije je vikao glas koji je govorio da sam luda, i da me takvu nitko nikada neće voljeti.

Sve to dovelo je do vrlo ružnog autodestruktivnog ponašanja, sve sam manje sebe voljela, i sve sam više vjerovala da sa mnom nešto nije u redu, i naravno da sam onda u svoj život privlačila upravo ljude koji će mi to potvrditi. I onda sam upoznala Njega, zvat ćemo ga D.

Činio se divan (naravno u mojoj glavi gdje sam ja izmislila da je on neka osoba koja ne postoji). Neću ulaziti u detalje toga odnosa jer oni nisu ni važni, no ono što je on sigurno imao je velika posvećenost vježbanju, treniranju, bavio se sam sa sobom i ponosio se svojom fizičkom spremom. Ja takva kakva sam bila, mislila sam da moram dokazati njemu da ga mogu pratiti i počela sam vježbati samo zato da bi se on ponosio sa mnom.

Međutim, ono što sam dobila bilo je potpuno neočekivano. Kako sam po prvi puta svu tu svoju silnu energiju fokusirano usmjeravala vježbajući svoje tijelo tako se moj um počeo stišavati i malo po malo sva galama je nestala i ja sam po prvi puta u životu čula samu sebe, osjetila sam što znači biti Ja.

Kako je rasla moja fizička snaga, raslo je i moje samopouzdanje (dokazano je da držanje utječe na razinu kortizola, ( https://www.youtube.com/watch?v=R0vwyZtKxfw ).

Postala sam fleksibilnija u tijelu a s time sam postala fleksibilnija i u razmišljanju, imala sam puno više razumijevanja za ljude oko sebe i što je važnije i za sebe.

Kapacitet pluća mi se povećao i zaista sam počela živjeti punim plućima, činiti stvari koje su bile dobre za mene, donositi izbore koji su temeljeni na onome što ja želim i osjećam a ne na onome što mislim da drugi očekuju od mene.

Kad sam se usmjerila na svoje tijelo, i moje emocionalno tijelo dolazilo je u balans. Uistinu, počela sam shvaćati da su naše tijelo, um i emocije potpuno neodvojivi jedno od drugoga, i da ako zanemarujemo svoje tijelo ne možemo imati ni bistar um, niti dobar protok energije.

I ne samo da sam se riješila i njega, i da više nisam imala potrebu prilagođavati se drugima da bi bila voljena ili prihvaćena, nego sam se zaljubila u sebe i u vježbanje. Toliko jako da sam svoj profesionalni put skroz preokrenula, počela se educirati, raditi, i na kraju sam otvorila svoj centar kreativnog pokreta – Rekreativana, gdje vježbajući i radeći na svom tijelu balansiramo i svoj um i svoje emocije i svoju energiju dajemo sebi.

Photo by Sasha Freemind on Unsplash

O benefitima vježbanja napisano je puno puno toga, no osim fizičkih benefita vježbanje umiruje kaos u glavi i omogućava vam da radite na sebi na svim poljima svog života.

Zaista, postoji stara izreka U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH, i ja sam je testirala i moram reći da je ona apsolutna istina za mene.

Zato, ne zanemarujte svoje tijelo na putu duhovnog i osobnog razvoja. Vaše tijelo je ono u čemu stanuje vaš um i vaša duša, a želite da vaš dom bude ugodan, lijep i da vas dugo posluži ,zar ne?

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ostale objave