Kad nešto boli – Osluškuj što trebaš promijeniti kako bi se vratila na pravi put

Kad nešto boli… Teško je, zar ne?

Kad te povrijedi nečije ponašanje; kad te ne poštuje osoba koju volimo; kad nešto nije ispalo kako si htjela; kad ne možeš dobiti nešto što zaista jako želiš; kad ti se previše „teškog“ zaredalo i situacija ti se stvarno čini bez izlaza; kad povrijediš samu sebe; kad te iznevjere, a dala si cijelu sebe; kad se ti iznevjeriš, a ne znaš zašto si to napravila…kad si loša prema svojim voljenima/oni prema tebi… Ima baš puno toga što može boljeti…

To stoji točno u tebi. Čak možemo i prstom pokazati gdje to točno boli u tijelu. Teško je „to“ nositi i osjećati…možda bi plakali. Možda bi maknuli u stranu, ignorirali, možda se tješimo riječima “ma nije to ništa“, “to ti je život“, “takvi su ljudi“. Rečenica i načina „bijega“ je bezbroj, baš koliko i ljudi…

Pozivam te da se prisjetiš jedne takve svoje situacije. I ja ću s tobom. ☺ Sjeti se što se dogodilo, kako je izgledalo, kako si se osjećala i zatim…uđi u taj osjećaj… Evo sad smo zajedno u tome, možeš osjetiti potporu ulazeći „tamo“.

Sad pokušajmo zajedno tu težinu zamisliti kao objekt…meni se osobno taj objekt pokazao kao neka pregrada koja stoji u meni, grč. Zatim obiđimo oko tog svog objekta, pogledajmo ga pažljivo, laganim koracima krećimo se oko njega…pogledajmo tu težinu i sve emocije koje nosi sa sobom i oslušnimo misli koje nam dolaze. Pusti, ne bježi, sve je u redu.

A sad probajmo pogledati u taj objekt (pregradu) kao zaista na nešto što stoji na našem putu, kao na prepreku koja uistinu stoji na našem lijepom životnom putu. To je upravo tvoja ograda, tvoja osobna ograda u koju si udarila jer je upravo sad vrijeme, sad je pravo vrijeme da pogledaš u nju, sad si zrela za nju, zrela si suočiti se s njom…

Ne možeš dalje po životnom putu dok pregradu ne riješiš. Nema zaobilaženja, nema varanja, nema ignoriranja, ona tu stoji. A ti, ti si upravo sad zrela za čuti, vidjeti što ti ona govori i koje promjene ti donosi.  

Možeš li sada taj objekt pogledati kao baš svoj, dati mu značenje svoje ograde. Ograde koja boli jer se upravo ruši.

Da, zato boli, boli jer se upravo ruši u tebi. Hajde dopusti da boli jer to upravo znači da se ruši, ruši se ograda, neki tvoj „krivi pogled na život“, neko lažno uvjerenje, neko tvoje neadekvatno ponašanje, nepoštivanje granica… Boli nešto što nije valjalo, nije bilo zdravo i upravo se ruši.

Hvala ti, hvala ti Živote, Bože, Procesu (kako god vjerujete) da me učiš iskrenom i realnom životu, hvala ti što me učiš gledati očima kakvo jest, što me učiš gledati na Život pravim izvornim očima i vraćaš me na pravi put. Hvala ti što mi daruješ mogućnost da sazrijevam i postajem ljupka, crvena jabučica koja može donijeti plodove svima oko sebe i samoj sebi.

Bol samo znači da se naša ograda ruši, dopusti joj da se ruši, da lagano umire u tebi. Za to vrijeme osluškuj u miru.

Osluškuj što se sravnava i koju lekciju upravo učiš, u što trebaš progledati i koju promjenu usvojiti… Da se vratiš na pravi, lijepi, mirni životni put, svoj životni put. <3

Hvala ti, hvala ti, hvala ti.

Foto: Unsplash


Ostale objave

INSTAGRAM

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.