James Nestor – tajna zdravlja je u Dahu – intervju

Povodom gostovanja Jamesa Nestora, novinara koji je godinama istraživao temu disanja i daha, u Zagrebu u kinu Studentski centa 22.10.2021. u 19:00 sati postavili smo mu zanimljiva pitanja i

IS: Pročitali smo vašu knjigu o Dahu i moramo priznati da nam je fascinantna. Činjenice koje iznosite i istraživanja koja navodite daju nam svima za razmisliti kako nešto tako jednostavno kao što je disanje radimo pogrešno. Ali nigdje zapravo ne spominjete pušenje koje je u našoj regiji jako velik problem, kako to?

JN: Razlog tome što ne spominjem pušenje je taj što je općepoznato da je ta navika jako loša za zdravlje i išao sam u smjeru da se ne bavim tim dijelom nego da dam pogled na drugu perspektivu. O štetnostima pušenja se jako puno toga zna, uništava plućne alveole i bronhije. Također pušenje jako otežava cijeli proces disanja i svi znaju da ne bi trebalo pušiti. Ali zapravo ono što sam ja istraživao odnosi se na dah i disanje i poboljšanje zdravlja poboljšavanjem disanja. I ja sam sam pušio kao dvadesetogodišnjak i još uvijek volim miris cigarete ali više ne pušim jer znam koliko je to loše za moje zdravlje.

IS: Koliku ulogu igra onečišćenje okoliša na kvalitetu disanja, ima li to utjecaj?

JN: Veliku, jer onečišćenje zraka u gradovima je sve veće i veće. Naš okoliš je sve onečišćeniji. Također od svih umjetnih mirisa i kemikalija zagađeni su i prostori u kojima živimo i to također ozljeđuje naša pluća.

IS: I sami kažete, da vas je na pisanje knjige inspirirala vaša osobna “borba” sa lošim disanjem koje je imalo posljedice na cjelokupno zdravlje. Tu ste zapravo s kolegom Olssonom napravili eksperiment gdje ste mjerili sve vaše vitalne funkcije kada ste 10 dana disali samo na usta i onda 10 dana samo na nos. Što vam je tada bilo najteže?

JN: Najteža stvar je bila spavanje kod disanja na usta, grlo mi se sušilo, često sam se budi, imao sam apneje u snu i hrkao sam. Podatci do kojih smo došli su bili za nas zaprepašćujući, zdravlje nam se pogoršalo, teže smo disali, zamarali smo se. A podatci koje sam prikupio kažu da 60 % ljudi prilikom spavanja diše na usta, a čak 25-50% populacije diše na usta kroz dan, to je jednostavno navika. Nikada više ne bi ponovio taj eksperiment gdje sam 10 dana disao samo na usta. Navika disanja na usta je navika koju bi svi mi trebali promijeniti, jer ako pogledate prirodu, znate li koliko živih bića diše na usta? NIJEDNO, ali mi ljudi smo slijedom razvoja razvili tu naviku koju vježbanjem također možemo promijeniti.

IS: U knjizi ste uveli pojam “pulmonauta”. Možete li nam reći nešto više o tome?

JN: Pulmonauti su zapravo ljudi koji se bave proučavanjem disanja. Za potrebe knjige intervjuirao sam ih jako puno i razgovarao s njima o temi disanja. Među njima je jako puno liječnika, ali su tu i instruktori joge, stručnjaci koji vode vježbe disanja, kojima je dah i disanje i njegovo proučavanje sastavnica zanimanja u životu. Sve te zanimljive priče, istraživanja, vježbe i principe možete naći u knjizi.

IS: Kako sama imam djecu i neke činjenice su me moram priznati osvijestile počela sam ih promatrati dok spavaju i primijetila sam da oboje dišu na usta, uostalom kao i ja. Postoji li metoda kojom se to može izbjeći, ili barem smanjiti.

JN: U knjizi pišem da sam ja lijepio malu trakicu preko sredine usta, toliko nježno da mogu otvoriti usta i meni je pomoglo. Međutim, nikada to ne bi preporučio za djecu, ako ni za početnike. Najbolja metoda je početi preko dana svjesno disati na nos. Zastati i 5-10 minuta disati na nos. Nakon tjedan dana povećati to za 2-3 min i postepeno i polako raditi takve vježbe i dati si dovoljno vremena da ih tijelo usvoji. Kada se to vježba preko dana i kroz dan postane automatizam odraziti će se i na spavanje. Ali kao i svaka promjena u navikama i to je proces. Također odlično je uvesti i prilagoditi ham vježbe. Kako se to radi? Ako pogledate malo istočnjačku kulturu i njihovo pjevanje OM fraze, to je upravo to. Zrak ulazi i izlazi na nos. To djeci također može biti veoma zabavno.

IS: Postoji li još što uz vježbanje? Što ako je to fiziološki problem?

JN: Kako sam opisao u knjizi uslijed evolucije i prestanka žvakanja jako krute hrane kakvu su konzumirali naši predci prije pojave moderne kuhinje došlo je do sužavanja vilice i zagriza kao takvog. Tu se dogodilo da su nam se i otvori za disanje smanjili te nam zubi izašli prema naprijed. Ako ne možete disati na nos, probajte ga jednom do dva puta dnevno isprati vodom u spreju, a ako ni to ne pomaže potražite stručnu liječničku pomoć. Miofunkcionalna terapija je također odličan izbor pa potražite takvog stručnjaka u vašem mjestu ili gradu.

IS: Hvala vam na vašem vremenu, postoji li nešto što biste voljeli još poručiti čitateljima?

JN: Disanje i prisutnost u trenutku te fokus na njega doprinijeti će i smanjenju stresa tako da promjenom navika mijenjate i sebe i cjelokupno fizičko zdravlje. Samo dišite, ali na nos.

Ostale objave

INSTAGRAM

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.