Ima li smisla osvještavanje?

Ako si ikada radila na osvještavanju svojih ograničavajućih misli, nepodržavajućih ponašanja ili dezorijentirajućih stanja, onda znaš da je to znanje nož sa dvije oštrice. Jedna te sječe, druga te brani. Osim ako nisi svjesna da su dvije, onda te obje sasjeku…

Već neko vrijeme sve više različitih ljudi dijeli svoje priče i iskustva i na taj način inspirira druge da krenu u vlastita osvještavanja i ponovno upoznavanje sebe. Ponekad čitajući takve članke pitam se koji je smisao. Neki su članci čisto ventiliranje i izbacivanje frustracija i ne vidim puno smisla u njima. Neki su s druge strane inspirativni i nadahnjujući i puni snage. Ali takvi su i njihovi autori.

Radeći radionice za osvještavanje potencijala, često mi se u grupi nađu ljudi koji su, u najmanju ruku bi se reklo, zalutali… Iako vjerujem da se sve događa s razlogom, i dalje mi se čini da i Svemir ponekad napravi previd…

Takvi ljudi provedu dva ili više sati osvještavajući dijelove sebe ali čvrsto zatvoreni u svoj oklop, svoju čahuru koja ih štiti od svijeta i ne dopušta im vidjeti ništa više od onoga što već i sad vide i osjećaju. Oni odu, najčešće praznih ruku i praznog srca kao što su i došli, i takve ljude često nikada više ni ne sretnem.

A ima i onih koji dolaze naoko otvorena srca i uma za promjene, koji se puno trude i rade, dolaze do zaključaka i aha momenata, i na kraju izađu kroz vrata jednako prazni kao i oni začahureni… Bez bilo kakve namjere da provedu promjenu. Takve me situacije rastužuju. Iako znam da svatko ima svoj tempo i svoj ritam u kojem se razvija, ne mogu se ne pitati – Zašto? Čemu potaknuti bujicu emocija i misli da bi u sljedećem trenutku tu vatru samo ugasili? Nekome treba više da se otvori, da se prepusti, da spozna… Ali neki ponovo i ponovo prolaze osvještavanja vlastitih obrazaca da bi nakon toga učinili – ništa. Kao da im je samo zabavno.

Photo by Alina Vilchenko from Pexels

Tada se pitam, ima li smisla osvještavati? Ima li smisla upoznavati samu sebe samo da bi u nekom trenutku opet zatvorila ta vrata, ugasila tu vatru i nastavila po starom?

Svi smo mi satkani od vlastitih iskustava koja su drugačija od svih drugih. To je ono što nas razlikuje. No ono što nam je zajedničko je “točka bez povratka”. Jednom kad znaš sve što znaš, više to ne možeš ne znati. Jednom kad upoznaš pravu, autentičnu sebe više se ne možeš praviti da osoba ne postoji. I to je pravi smisao osvještavanja. Upoznati sebe.

Ostale objave