Ili – ili – prokletstvo žena

Tko sam ja? Jesam li majka, poslovna žena, supruga, prijateljica… Jesam li neovisna i samostalna žena ili želim partnera koji o meni brine? Ako sam jedno isključuje li to drugo? Mogu li biti neovisna i samostalna a s druge strane imati potrebu da partner o meni brine? Mogu li biti i majka i uspješna poslovna žena?

Zadnjih nekoliko mjeseci i sama si postavljam ta pitanja oko mog profesionalnog života, u ovom privatnom sam već naučila da mogu biti i majka i nejaka supruga kada imam za to potrebu i jaka partnerica kada sam u naponu snage i prijateljica i plačljivica i hrabrilica i podrška i poslovna žena i sestra i terapeutica. Mogu biti i-i-i-i-i.

Ali u poslovnom svijetu nisam to mogla nikako posložiti sve do jučer.

U zadnjih godinu dana napravila sam zaista puno toga, ova godina koliko god je bila zahtjevna izvukla je iz mene sve moje strasti, sve moje potencijale i dala mi energiju i hrabrost da krenem ostvarivati sve ono što se godinama kuhalo, raslo i planiralo.

Image by Firmbee from Pixabay

Pokrenula sam i uređujem Inkubator sreće oko kojeg sam okupila divne suradnice, bila jedna od organizatorica građanske inicijative Poklon ograda u jeku lockdowna, pokrenula i junački odradila u vrijeme istog tog lockdowna projekt Bezbroj razloga za sreću kroz koji je prošlo preko 1500 ljudi, upisala studij Odnosi s javnošću, marketing i društvene mreže, postala certificirana Points of you praktičarka i facilitatorica, Bars praktičarka, pokrenula mjesečni EFT program Rise up koji ide već deseti mjesec za redom, sudjelovala na dva Sensa dana i tapkala na Sensa live eventima, dobila europski projekt kroz Udrugu Inkubator sreće čija sam predsjednica već 5 godina sada i voditeljica projekta, organizirala i vodila konferenciju Pozitivan dan i uz sve to pročitala jedno more knjiga, uspostavila nove suradnje, upoznala divne ljude.

“I gdje je sada tu problem i zašto ona o tome piše? ” pitanje je koje se mnogima sada vrti u glavi.

Problem se dogodio kada sam shvatila da se ne mogu poslovno predstaviti jer to izgleda kao da izmišljam ili se hvalisam, ne ne meni, to tako izgleda u očima drugih. U nekoliko navrata kada sam pričala s poznanicama o tome što radim kroz ovu godinu dobila sam komentar tipa: “Joj daj, ja ovo, ja ono, pa ja, pa ja”. Nije ovo prvi puta da sam dobila takav komentar, i to nikad od muškaraca, uvijek od žena. Ja još uvijek ne razumijem zašto nešto pitaš ako se ne možeš nositi s odgovorom, ali to sam ja.

Kada sam bila tinejđerka i u mojim mlađim danima jako sam puno čitala i imala i još uvijek imam širok spektar općega znanja, a tome pridonosi i to da me sve živo zanima, pa sam često kroz život slušala : ” Ti sve znaš, na svaku temu imaš nešto za reći i imaš o njoj svoje mišljenje” I umjesto da sam rekla “Pa da, znam i imam jer učim, čitam, informiram se i razmišljam” ja sam se povlačila u sebe i prestala iznositi svoje znanje. Koliko puta se dogodilo da mi osoba preko puta mene govori ono što ja odavno znam a ja šutim i kimam glavom i dozlaboga se dosađujem. Zadnji puta je to bilo prije šest mjeseci kada mi je jedna poznanica pričala o tome kako postoji nešto što se zove TED talk i kako je to super i da ona to sluša i da to obavezno moram pratiti i ja naravno nisam rekla da sam prije pet godina jedno kratko vrijeme volontirala na TedXZagreb i da Talkove slušam godinama…

Photo by Anthony Shkraba from Pexels

Da se vratim na jučer, imala sam grupni mentorski EFT susret i u grupi su bile dvije žene koje ne poznajem i ja sam se trebala predstaviti. Krenulo je ” Ja sam iz Zagreba, praktičarka već pet godina, radim grupno i individualno i imam krizu identiteta jer uz to radim…” i krenem s nabrajanjem i završim s rečenicom “I ne znam tko sam jesam li EFT praktičarka ili studentica ili urednica ili…”

Na to me moja mentorica prekida i kaže “Zašto ne bi bila i? Ne ili?” S mojim odgovorom se složila cijela grupa, “jer će ljudi misliti da se hvalim i da nisam normalna, ne možeš biti to sve, jer neki nisu ni pola od toga. “

Rekla je da je i ona imala sličnu situaciju i predložila da napravim predokvir tipa: ” Ne bi htjela da se pored mene osjećaš da i ti moraš sve to što i ja, ja to radim jer me beskrajno veseli ali ja sam i-i-i-i-i-”

I naravno dala za zadatak da odtapkam nelegodu, sram što sam takva i sve te društvene predrasude koje su dovele do toga da se tako osjećam.

Zato drage moje ako imate potrebu budite i-i-i-i-i-i , a ako nemate i to je ok. Naša se vrijednost ne mjeri prema toliko “i” imamo nego prema tome koliko nam oni radosti pričinjavaju.

Pročitaj još:
Sindrom varalice – boluješ li od njega?
Morning pages- kako jedna mala navika može čarobno promijeniti život
Zamke udovoljavanja drugima

Ostale objave