Fluidnost žene i postojanost muškarca

Zašto žene prsnu po muškarcima, neke otvoreno i divlje a neke u sebi i fino?

Imam dosta ženskih prijateljica, kolegica i poznanica, što podrazumijeva puno različitih osobnosti, stavova, uvjerenja, zanimanja i želja. Svaka je „posebna na svoj način“.

Koliko god različite jedna stvar im je ista – kako žena reagira kad je povrijedi muškarac za kojeg se emotivno vezala.

Žena je senzualno stvorenje, širih bokova, izraženih grudi, užeg struka, nježne kože, mekanijih crta lica.

Dok se kreće imaš dojam plesanja.. lijevo, desno..

Dok priča, zna se lagano izvijati, spretno povezujući ljude, događaje i emocije… tako prirodno i fluidno.

Njoj je fluid „u krvi“, u njenom „energetskom sastavu“.

Image by lisa runnels from Pixabay

U prirodi bi to bila rijeka..rijeka koja teče, nježno dodirujući tlo, prirodu oko sebe i njegujući životinjice koje u njoj prebivaju sve dok je vrijeme lijepo!

Kad krenu oluja i nevera, krene pljuskati na sve strane, razlijeva se posvuda, i to tako baš svaka rijeka!

Muškarac stoji uspravno, što uspravniji to seksepilniji.

On korača ravno naprijed. Što ravnije, izravnije i direktnije to privlačnije i očaravajuće.

On ima dubok pogled te dubok glas koji može dirnuti žensku nutrinu bez da išta posebno kaže.

On jednostavno prodire. Malo po malo, osvajajući sve dublje i dublje dijelove žene.

U prirodi on bi bio stablo..stablo s jakim korijenjem, stojeći uspravno visoko, dosežući nebo.

Tako moćno, zaštitnički i stabilno.

Kad je lijepo vrijeme on stoji, kad je ružno vrijeme on se ne uzrujava previše, neki listić možda odleti i to je to.

No ako se nalazi u blizini rijeke, ona će ga početi zapljuskivati, što jače nevrijeme to zapljusnutije drvo.

Ako oluja traje tjednima, mjesecima, godinama kora drveta će postojati sve mekša, lagano će otpadati dok ne dođe do truleža.

Kada se žena preda muškarcu, fizički i emotivno – on postaje njezino „vrijeme“.

Kad je njeguje i osvjetljava poput „sunca“, ona je divna, blistava i nježna.

Kad je on „oluja“ koja diže njezin život, ona poludi, trese se te izlazi van svojih korita, zapljuskujući sve oko sebe i dalje, poplavljuje…

Životinjice u njoj više nisu sigurne. To se događa ama baš svakoj rijeci, ama baš svakoj ženi.

Neke žene svoju rijeku mogu pokazivati na divlji način…

Viču, deru se, omalovažavaju…

Postaju histerične.

Druge se pak kuliraju, da je njima to okej, da njih to ne dira („stablo princip“) a onda doma dok su same suze poteku ko rijeka.

Neke pak intelektualno pozovu muškarca na red te pokušavaju razumom i poštovanjem izraziti svoju oluju. Baš svaka na svoj način.

Image by Zigmars Berzins from Pixabay

Draga ženo, pusti svoju rijeku, osjeti ju, prepusti joj se, stvorena si da tečeš te da čuvaš i njeguješ živote.

Pusti suzu, budi ranjiva (pa oluja je!?!).

Kada si ju osjetila u punini, pogledaj malo na kopno, osjeti zemlju, osjeti tlo pod rijekom, uzemlji se, umiri svoju bujicu u koritu, u zemlji-

Učini to sama, neka oluja i kiša budu tu, a ti, ti osjeti tlo koje te drži i čuva.

Poteci, na sve načine, „za ples si stvorena dušo“..

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ostale objave