Naslovnica Blog Stranica 3

Organska komunikacija – sirovo i/ili zdravo?

0

Već je dugi niz godina sve s pridjevom „organsko“ u modi, imam dojam da jedino organska komunikacija nikako da postane dio istog trenda.

Prošlo je već neko vrijeme otkad sam se, na jednom ženskom druženju, susrela upravo s tim novim pojmom i odmah mi je zazvučao intrigantno.

Pomislih, zašto nam je tako teško i  nelagodno jednostavno reći što mislimo i osjećamo bez friziranja, uljepšavanja i zamotavanja? Navika da „prilagodimo“ komunikaciju tako da svima bude ugodno i lagodno, da sebe ne izložimo i sugovornika ne povrijedimo opće je prihvaćena u našem društvu. I tako, ja odlučih uz organski krumpir konzumirati i organsku komunikaciju, jer mora da je zdravije ☺

Obzirom da svi dobro znamo kako je dug put od teorije do prakse, s prvim koracima sam krenula u malim životnim situacijama.

U stvarnom životu to izgleda, primjerice, tako da me nazove prijateljica s kojom u tom trenutku nemam volje razgovarati. Umjesto da javljanjem hinim da uživam u razgovoru ili da na brzinu iz rukava izvadim dobar stari izgovor kako sam na sastanku ili da nisam vidjela poziv, jednostavno kažem da trenutno nisam raspoložena za razgovor. Nakon izgovorenog osvijestim sebi i njoj da to što u trenutku nemam želje za razgovorom, nema baš nikakve veze s njom niti s našim odnosom, već samo s mojim trenutnim raspoloženjem.

Zanimljivo je koliko nam je „prirodno“ s mašnicom pakirati sve što želimo izraziti, koliko energije i vremena trošimo na promišljanja kako informaciju najbezbolnije komunicirati, a kako se rijetko upitamo čemu sve to služi?

Rekla bih, ničemu.

Photo by Noelle Otto from Pexels

Služi nam samo da se skrivamo iza svih tih „finjaka“, i tako se družimo s ljudima s kojim ne želimo, odlazimo na mjesta  na koja ne želimo, i provodimo veći dio svog života onako kako ne želimo. Sve to, pogađate, iz vječitog straha od odbacivanja i neprihvaćanja. Upravo kroz sitne životne korake imamo priliku svakodnevno sagledavati, osnaživati i prihvaćati sebe.

Ako gledamo na konzumaciju organske hrane kao najzdraviju opciju za naše tijelo, svakako bi bilo korisno sagledati organsku komunikaciju kao optimalnu za naše mentalno i emotivno zdravlje. Moje je iskustvo da taj pristup spontano dovodi do detox – a socijalnih i emotivnih odnosa koji pruža nevjerojatan osjećaj olakšanja. Upravo je proljeće idealno vrijeme za krenuti na taj put. Probajte ☺

Pročitaj još:
Što je nenasilna komunikacija i kako može spasiti vaš odnos?
Minimalizam – put ka slobodnom životu


Priključi se virtualnoj dm ženskoj utrci trčimo zajedno za Opću bolnicu “dr. Ivo Pedišić” u Sisku

0

dm ženska utrka održat će se od 14. do 20. lipnja, a za sudjelovanje u utrci možete se prijaviti do 6. lipnja putem internetske stranice www.ticketing.com.hr. Po prvi puta utrka će se održati u virtualnom obliku te je sudjelovanje moguće na području cijele Hrvatske.

dm ženska utrka nastavlja dugogodišnju tradiciju promicanja odgovornog odnosa prema zdravlju i zajednici jer će dm za svaki pretrčani kilometar unutar odabrane dionice donirati 10 kuna Općoj bolnici „dr. Ivo Pedišić“ u Sisku za obnovu Odjela pedijatrije koji je oštećen u razornom potresu.

Kotizacija za utrku iznosi 100,00 kuna, a uplatom ostvarujete pravo na sudjelovanje u utrci te dobivate poklon-paket sa službenom majicom utrke, proizvodima dm-a i dm-ovih partnera. Poklon-paket možete preuzeti u prodavaonici dm-a ili odabrati dostavu na kućnu adresu uz nadoplatu troškova dostave u iznosu od 25 kuna.

Sudjelovanje u virtualnoj dm ženskoj utrci potrebno je zabilježiti jednom od aplikacija za trčanje te u razdoblju od 14. do 20. lipnja prijaviti rezultate trčanja na e-mail dmzenskautrka@ticketing.com.hr. To je moguće slanjem fotografije odnosno screenshot zaslona aplikacije s rezultatima uz navođenje imena i prezimena, datuma, vremena, broja pretrčanih kilometara te pretrčane rute (GPX). Rezultate je potrebno poslati s iste e-mail adrese koju ste koristili prilikom prijave na utrku.

Više detalja o sudjelovanju i prijavama možete pronaći na dm-ovoj internetskoj stranici www.dm.hr.

4. konferencija Mame&klinci

0

Ove godine, konferencija stavlja poseban naglasak na problematiku s kojom se suočavaju roditelji, posebno majke, i djeca tijekom pandemije i potresa.

CILJEVI KONFERENCIJE

– educirati i informirati stručnjake koji rade na području odgoja i obitelji

– potaknuti institucije na pronalaženje najboljih rješenja

– potaknuti dijalog svih aktera društva involviranih u ovu temu

– inspirirati gospodarski sektor na društveno odgovorno ponašanje

– njegovati vrijednost braka i obitelji

– networking i razmjena iskustava

– educirati, informirati i savjetovati majke o temama koje ih zanimaju

Biti majka je najvažnija uloga žene pogotovo u današnje doba velikih izazova gdje su majke suočene s nezaposlenošću, padom životnog standarda i strahom za sutra. Vrijeme je da pronađemo što više načina kako da javno progovorimo o svim problemima koje muče majke i pružimo pomoć gdje god je moguće. U tijeku je i istraživanje o tome kako se osjećaju mame tijekom ove pandemije i kako je utjecala na njih.

Drage mame, unaprijed hvala što ćete odvojiti par minuta da podijelite svoje iskustvo zadnjih godinu dana i utjecaj pandemije na vas i vašu obitelj. Hvala vam što ćete nam pomoći da saznamo i razumijemo kako i koliko je utjecaj pandemije promijenio vaš život i kako utječe na vas. Ova anketa je ANONIMNA i služit će nam kao polazna točka u raspravama na konferenciji koja će se održati 29. svibnja u Zagrebu.

Na ovom linku https://forms.gle/4ePoFUVeMmbz9TgM6 možete ispuniti anketu Mama kako si? koju je do sada ispunilo više od 500 majki, a čije rezultate ćemo predstaviti na samoj konferenciji.

Bit će pozvani stručnjaci, gospodarstvenici, razne institucije i udruge, autoriteti i majke koje će govoriti o ovim problemima i načinima kako ih riješiti.

Uskoro slijedi više informacija o samoj konferenciji i kako se prijaviti.                                                                                                                                                                   

Hrabro suočavanje sa psihozom – Imam psihozu, pa što?

0

Hrabro suočavanje sa psihozom

Odnos društva prema osobama s psihičkim poremećajima kod nas je podvojen. Izjašnjavamo se za uključivanje osoba s dijagnozama psihičkih bolesti u društvo, a istodobno ih izbjegavamo i nastojimo udaljiti iz svoje sredine. U medijima se problem osoba s dijagnozama psihičke bolesti ne obrađuje, a ispovjedna proza o iskustvu liječenja kod nas je još rijetka. Spisateljica pod pseudonimom Vanesa Ljahnicky objavila je knjigu „Imam psihozu, pa što?“ u kojoj otvoreno piše o svojoj bolesti, odnosima u obitelji, komunikaciji sa psihijatrima, o svojem doživljaju sebe kroz uspješno liječenje tijekom kojeg se njezina bolest stabilizirala. Štoviše, drugi dio knjige posvećen je pacijentima koji i dalje odbijaju liječenje i opisala jedan liječeni i jedan neliječeni slučaj psihoze, u namjeri da pacijente koji i dalje odbijaju liječenje upozna s njegovim prednostima. Vanesa Ljahnicky danas samostalno planira svoje nove nakladničke poduhvate i uživa u svojoj novootkrivenoj ulozi spisateljice.

Donosimo dva odlomka iz knjige „Imam psihozu, pa što?“ Vanese Ljahnicky.

Naslovnica knjige – privatna arhiva

Djeca, brak, karijera i ostalo

          Svaki čovjek dođe u određene godine kad od njega društvo nešto očekuje, postavlja pred njega određene norme i zahtjeve (samo ne znam tko ih je izmislio i po čijem su kriteriju stvarani), a s obzirom na to da smo svi mi, ili barem bismo trebali biti društvena bića, od nas se očekuje da se ponašamo prema određenim normama. Svi mi za sebe imamo velike planove – roditelji, rodbina, puno je dušebrižnika koji nam pokušavaju kreirati živote. Međutim, iz iskustva znam da se planovi nikada do kraja ne ostvare, uvijek nam nešto poremeti, sruši ili promijeni planove ili mladenačke snove. Sve curice sanjaju o vjenčanju u dugoj bijeloj vjenčanici, o dugom i sretnom braku s barem dvoje djece, dobro plaćenom poslu i velikoj karijeri, o tome da postanu netko i nešto. No, nažalost, život nije ni predvidiv ni jednostavan, tako da u većini slučajeva naši savršeni planovi o idealnom obiteljskom životu padaju u vodu. Sve djevojke sanjaju o princu na bijelom konju koji se u realnosti ubrzo pretvori u žapca, a bijeli konj posivi.

          I što je najbolje od svega, svi gledaju što se događa u tuđem dvorištu, kao da im nije dovoljno prljavštine u njihovom vlastitom dvorištu, tako da su im i oči i uši u tuđim dvorištima, dok se iz njihova dvorišta širi nepodnošljiv smrad njihovih ustajalih karaktera. Takav odnos među susjedima jako dobro ilustrira Škorina pjesma: „U mom dvorištu“. Uvijek kad je čujem na Narodnom radiju, asocira me na moje susjede. Što ću, takva sam i ne mogu si pomoći. Hvala vam, Škoro, na toj prekrasnoj pjesmi!

          „Trebaš se udati, roditi djecu, proći će Ti vrijeme“, brinu se moji prekrasni susjedi. Ma, nemojte! Hvala na savjetu i na vašoj neumornoj brizi.

          Imam nekoliko znanica koje su se udale odmah nakon srednje škole da im ne prođe vrijeme, fakultet nisu ni upisale, što zbog nemogućnosti da prođu prijemni ispit jer su završile nekakve lijeve srednje škole, što zbog toga da im ne prođe vrijeme za udaju. Gledam ih sada, desetak godina kasnije: udane su, zapuštene, udvostručile su svoj volumen (vjerojatno su mislile da im je dovoljno to što su se udale pa da se više ne moraju brinuti o svom izgledu, a pogotovo o svojoj grotesknoj figuri), brakovi su im izvana huj, iznutra fuj, muževi im samo gostuju kod kuće na ručku i večeri, imaju po dvoje djece, posao u nekoj lijevoj firmi, neku osrednju plaću, žive kod roditelja koji im pomažu umjesto da plaćaju skupe dadilje, tako da im to najčešće dođe nešto kao baka i deda – servis, ali i financijski, jer se obično bake i djedovi zaljube u svoje unuke; i to je njihov život. Čovjek bi očekivao da su sretne. No, s obzirom na to da žive u mom neposrednom susjedstvu, čujem ih kako urlaju na djecu, kako djeca dobivaju batine za svaku sitnicu i to je onda njihov idiličan život o kakvom su kao djeca sanjale. Mo`š mislit`!

          S obzirom na to da sam već odavno prošla tridesetu, zaustavljaju me vrlo često susjede, ali i ne i susjedi. Ha, bapska posla!

          „Kad stvorim uvjete“, već im deset godina spremno odgovaram. Sigurno misle da sam poludjela. Ne želim im govoriti o svojoj vlastitoj tragediji koju sam proživljavala iza zidova naše vile. Moja pokojna majka nikad se nije namjeravala brinuti o mome djetetu, a i ja sam joj izgleda bila previše, kao da sam joj predstavljala preveliki teret s kojim se nije znala ili nije htjela nositi.

          „Ak` misliš roditi, stvori si uvjete i bogato se udaj! Pa ne misliš valjda roditi u našoj kući?!“ Tako su završavali svi naši razgovori o djeci.

          Dakle, treba mi životni prostor, poveći bankovni račun (moji su roditelji uvijek govorili da na njih ne računam) i kvalitetan životni partner, kojeg će mi biti malo teže pronaći jer sam dvanaest svojih najboljih godina potrošila na Zlatana, za kojeg sam se namjeravala udati i roditi mu čopor djece. HA, HA, HA, HA, HA, ma namjeravala sam mu roditi samo četvero djece! Planirala sam s njim živjeti u idiličnom braku u kućici u cvijeću u Osijeku. Zlatan je, naime, iz Osijeka.

          No, dogodila se hrpa sranja, tako da sam ostala sama i bez novca (Zlatan me, naime, pokrao), tako da sam opet na samom početku, samo što sam dvanaest godina starija, ali i zrelija. Još uvijek očajnički želim djecu, samo što im prije svega moram naći oca. Nakon Zlatanovih manipulacija, slatkorječivosti i njegovih znalačkih igrica, postala sam toliko oprezna da sad već pušem i na hladno. I vi biste, dragi moji čitatelji, puhali i na hladno da vam je vaš životni partner preko noći zbrisao s vašom životnom ušteđevinom, do koje ste došli tako da ste ustajali u pet sati ujutro da biste odradili svoju profesorsku jutarnju šihtu u nekom selu Bogu iza leđa, a kad biste se vratili u Zagreb, umjesto nekoliko minuta ili sati sna, odlazili ste na honorarni posao samo da biste stvorili uvjete za život u dvoje ili u nekoj bližoj budućnosti, u troje.

          Sad već vjerojatno cijeli kvart zna da sam sama iako još uvijek svima pričam da imam dečka u Osijeku za kojeg ću se udati kad stvorimo uvjete.

          „Više ti nitko ne vjeruje da imaš dečka, nitko ga nije vidio“, neki dan me ponovno bocnula moja „predraga“ sestričnica Laura koja u svojoj trideset i prvoj godini još nije imala ozbiljnu vezu.

          Kad malo bolje razmislim, nitko ne može imati sve. Ja, na primjer, imam u roku završen fakultet, položena dva stručna ispita, nekoliko godina staža u struci, sada pokušavam izgraditi karijeru u jednoj internacionalnoj kompaniji, nemam partnera na vidiku, nisam udana i nemam djecu. Laura, za razliku od mene i svih mojih prijateljica i znanica, ima tisuću pari obuće s potpisom, desetak ormara odjeće s potpisom, pedesetak kutija za odjeću jer joj sve ne stane u ormare, petsto dizajnerskih torbica, nezavršen fakultet (zapela je prije deset godina na drugoj godini faksa), nema dečka (dobro `ajde, to joj ne mogu zamjeriti, bolje biti sama nego da naleti na nekakvog Zlatanova klona koji će je savršenim izgledom biznismena i nju i njezinu obitelj baciti na prosjački štap), opunomoćena je na sve mamine kartice.

Nekoliko zlatnih savjeta za ljude s psihičkim problemima

          Evo nekoliko savjeta koje vam dajem iz svog vlastitog iskustva da vam olakšam život i da vas oslobodim stigme s kojom se svi suočavamo:

1. Jankomir i Vrapče nisu ludnice, nego psihijatrijske bolnice, a ljudi koji se u njima liječe su psihički bolesnici, a nikako ne luđaci.

2. Molim sve one koji imaju problema, neka se ne igraju doktora (doktora smo se igrali kad smo bili mali), neka ne uzimaju stvar u svoje ruke i ne pokušavaju se sami izliječiti nekakvom alternativnom medicinom!

3. Ne kupujte sami lijekove za spavanje: Lexaurine, Apaurine, Praxitene i Fluzepame! Oni vam neće ništa riješiti, samo će odgoditi, odnosno zamaskirati vašu bolest neko vrijeme, a spomenuti lijekovi pretvorit će vas u teške tabletomane jer sasvim sigurno stvaraju ovisnost. Znam da većina apotekara vrlo savjesno radi svoj posao, ali isto tako poznajem puno apotekara – šarlatana koji prodaju gore navedene lijekove šakom i kapom, vodeći brigu samo o svojoj zaradi (najčešće se tu radi o privatnim apotekama). Prije nekih desetak godina, još u vrijeme moje ovisnosti o Lexaurinima, sprijateljila sam se s farmaceutskom tehničarkom koja je tada radila u našoj lokalnoj apoteci u kvartu. Dok smo nas dvije razgovarale, ušlo je nekih dvadesetak kupaca, od kojih je svaki drugi kupio neki od navedenih sedativa bez recepta.

4. Nemojte sami sebi postavljati dijagnozu! A propos samopostavljanja dijagnoze, evo još jedne anegdote. Jedna šezdesetogodišnja lektorica imala je virozu. Rekla je: „Što će mi doktor kad sama znam što mi je? Imam virozu. Idem u apoteku kupiti Sumamed pa će mi proći“, (a svi dobro znamo da se viroza liječi medom, čajem i limunom, a nikako ne antibioticima.) To mi stalno naglašava moja teta doktorica Vanessa, a to mi već i deset godina govori moja opća praksa.

5. Kad imate psihičkih problema, nemojte se samo uspaničiti i grčevito razmišljati o tome što će reći susjedi! Jer otkad je svijeta i vijeka, susjedi će uvijek nešto reći, pa bili vi predsjednici nadzornih odbora nekih dobrostojećih firmi, doktori, medicinske sestre, profesori, kuhari ili smetlari, susjedi će uvijek nešto komentirati. Pa, zaboga, ljudi imaju jezik da govore. Ja sasvim slučajno znam da 80 % mojih susjeda zna da sam se liječila u Jankomiru i da imam psihozu. U redu, to mi više ne smeta. Ako me se boje, ako misle da sam opasna, neka mi lijepo okrenu leđa i neka se sa mnom više ne druže. Ali, nisam ja te sreće. Najgore što vam se može dogoditi je da počnu pričati da ste ludi ili „bolesni u glavu“. Ne obazirite se na njih!

Kad počnete razmišljati o tome što će reći susjedi, postavite si nekoliko pitanja:

  1. Hrane li vas susjedi?
  2. Odijevaju li vas susjedi?
  3. Jesu li vam susjedi pomogli pronaći posao?
  4. Plaćaju li vam susjedi režije?
  5. Otplaćuju li vam susjedi rate kredita?

Ako je odgovor na sva ova pitanja negativan (kao što pretpostavljam), onda odmah, istog časa, prestanite razmišljati o tome što će reći susjedi! !

6. Pronađite psihijatra! Otiđite k svom liječniku opće prakse i zamolite ga uputnicu za psihijatra! Ne bojte se, ta će uputnica ostati između vas i vaše opće prakse. Ona je po Hipokratovoj zakletvi dužna čuvati vašu tajnu!

          Sigurno se pitate po kojem kriteriju odabrati psihijatra jer ste sasvim slučajno čuli neke poluistinite priče o dobrim i lošim psihijatrima. Ja osobno glasam za psihijatre u Vrapču i u Jankomiru. To su specijalizirane psihijatrijske ustanove i tamo sigurno rade najbolji psihijatri! I, što je od svega najbolje, ako vam je slučajno neugodno da će vas netko od poznanika vidjeti i prepoznati, tamo vam je najsigurnije. To su „bolnice na kraju grada“ i tamo vaši susjedi sigurno ne idu u nedjeljnu šetnju.

7. Vjerujte svom psihijatru u potpunosti! Molim vas, ako vam sugerira da ostanete u bolnici na bolničkom liječenju, poslušajte ga! To vam ne kaže bez razloga. Sigurno želi isprobati koji vam lijek najbolje odgovara. Nitko vas neće, a ni ne može prisiliti da ostanete u bolnici; da, dobro ste razumjeli, nitko vas neće, a ni ne može prisilno zadržati na bolničkom liječenju. Godine 1997. donesen je Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Nažalost, taj je zakon bio smrtonosan za jednu meni blisku osobu, koja se kada god joj je bilo loše, odnosno kad joj se stanje rapidno pogoršalo i kad su joj i njezina psihijatrica i njena obitelj predložili hospitalizaciju, pozivala na taj Zakon, tako da su i meni i mojoj obitelji ruke bile vezane.

          Postoje u tom Zakonu iznimke kada se osobu može prisilno smjestiti na bolničko liječenje. Nemojte si dozvoliti da vaša bolest toliko eskalira da vi budete te iznimke.

8. Izdržite i kad vam je stvarno teško!

Kod bolničkog liječenja, a pogotovo kod vaše prve hospitalizacije, osjećat ćete se veoma čudno. Imat ćete osjećaj da su svi oko vas ludi, a vi jedini normalni. Što se prije prilagodite, život će vam biti lakši jer ćete početi funkcionirati kao jedna velika složna obitelj koju povezuju isti problemi. I, što je najveća prednost kod bolničkog liječenja, s ostalim pacijentima ćete moći razgovarati o stvarima koje vas muče, a o kojima se ni s kim dotad niste usudili razgovarati, u strahu da vas ne izruguju i smatraju ludim. Ostalim pacijentima vaši su problemi posve normalni, jer su i njihovi problemi posve slični, a možda čak i identični.

9. Važno je nikad ne odustati!

Znam da će vam se u početku prve dane spavati od lijekova. Nemojte se tada uplašiti da vas pogrešno liječe ili da nešto nije u redu s vašim psihijatrom ili medicinskim sestrama koje vam daju lijekove. To je u početku normalno, lijekovi tako djeluju, liječenje najčešće počinje s nešto jačom dozom lijekova (to mi je prvih dana objasnila moja psihijatrica, ali mi je trebalo malo više vremena da to shvatim). Izdržite, ne gnjavite previše svog psihijatra pitanjima jer vam on ne može dati odgovore koji bi vas zadovoljili.

10. Ne slušajte bapske priče sa strane! Upamtite: lijekovi vas ne truju i ne uništavaju, nego vam samo pomažu i liječe vas!

          Zato i postoje psihijatri, koji su, vjerujte mi, detaljno proučili i bolesti, i lijekove, i nuspojave, i kako ti lijekovi djeluju na ostale vaše organe.

11. Koristite lijekove u točno propisanim dozama!!

          Nemojte si sami smanjivati, a pogotovo si nemojte povećavati doze lijekova! I, ne bojte se, lijekovi koje vam ordinira vaš psihijatar ne stvaraju ovisnost.

12. Ako imate problema, nemojte po cijele dane ostajati u krevetu, nakljukati se vama najfinijim sedativima i spavati. Znate li što je najgore? Buđenje nakon takvog umjetnog sna jer tada problemi postaju još intenzivniji. Skupite hrabrost i suočite se s problemima! Ako ne možete sami riješiti te probleme zbog kojih ste zapali u depresiju, odmah, bez oklijevanja, pootražite stručnu pomoć!

13. Ako imate životnog partnera (dečka, djevojku, supruga ili suprugu, zaručnika ili zaručnicu), obvezno ga upoznajte sa svojom psihičkom bolešću!

          Ako vas zbog toga ostavi, vjerujte mi, onda vas stvarno nije vrijedan/vrijedna. Nemojte nikako živjeti sami sa svojom tajnom – svojom bolešću, jer će istina kad – tad isplivati na vidjelo i onda će se vaš partner osjećati prevarenim i vjerojatno će vas ostaviti jer ste mu lagali. Dakle, iskrenost prije svega! Vjerujte mi, to uvijek upali! Možda ćete se ugodno iznenaditi jer će vas vaš partner najvjerojatnije prihvatiti takve kakvi jeste, odnosno zajedno s vašom bolešću, i time vam dokazati svoju odanost i pravu ljubav. Bitno je samo da mu kažete na vrijeme.

14. Lako vam se može dogoditi da vas prijatelji, kad zapadnete u psihičke probleme, napuste. Ne očajavajte! Postoji jedna narodna izreka: „Prijatelji se poznaju u nevolji.“ Kad sanirate svoju bolest, steći ćete nove prijatelje. Kad se zaliječite, imat ćete vrlo visoke kriterije z odabiru prijatelja. Tko onda može reći da se psihozom ne može profitirati?!

15. Ne popravljajte lončiće, odnosno ne sastavljajte prisilno razbijenu obitelj! Ako su vas napustili onda kad ste se razboljeli, ne nastojte ih vratiti sada kada ste zdravi!!

16. Ne namećite se svojoj rodbini! Takvo nametanje nikako ne funkcionira. Vaše prisilno stvorene rodbinske veze će se prije ili kasnije prekinuti.

17. Izbjegavajte sukobe s rodbinom i susjedima, pa čak i ako vas oni provociraju, da biste sačuvali svoj vlastiti mir!

18. Ako netko oko vas prokomentira „gle onog luđaka (luđakinju)“, nasmijte mu se u lice i nastavite dalje svojim putem!

19. Iako ste bolesni, sačuvajte svoje ljudsko dostojanstvo jer i bolesnici su ljudi, imajte to uvijek na umu!

20. Ne povjeravajte se svakome jer mnogi su u stanju vaše povjerenje iskoristiti u negativne svrhe. Zato pažljivo birajte osobe kojima ćete se povjeriti.

21. Kad izađete iz bolnice, slijedi ono najteže: resocijalizacija. Znam da će vam biti u početku užasno teško, znam da ćete osjećati neobjašnjive strahove i bezrazložni nemir, ali to je jedna prolazna faza u dugotrajnom procesu vašeg oporavka. Iako ste nemirni, iako se bojite da ljudi na vama ne primijete znakove bolesti, iako biste najradije sve prespavali, svaki dan obvezno izađite van, makar do najbliže trgovine ili do placa i kupite si majicu za dvadeset kuna. To će vam pričiniti neopisivo zadovoljstvo jer ste učinili nešto za sebe.

22. Što prije shvatite da psihoza nije ništa gora od neke druge ozbiljne bolesti, npr. dijabetesa tipa dva, krvožilnih i kardiovaskularnih bolesti, prije ćete se početi liječiti i prije ćete se zaliječiti. Jer svi mi koji smo prošli prve i najteže faze psihijatrijskog liječenja znamo da se liječenje sastoji od puno dijelova slagalice koja se zove vaše mentalno zdravlje.

23. I, na kraju: budite jaki, izdržite do kraja i nikad, ali baš nikad ne gubite nadu!!

          Možda će vam se psihoza, shizofrenija, depresija ili neka druga psihička bolest vratiti, nadam se u nekom blažem obliku (meni se moja vratila i ponovno nestala), odmah dogovorite pregled kod svog psihijatra! Upamtite da je to samo prolazna epizoda!

24. Nikad, ali baš nikad svojevoljno ne prekidajte liječenje!

          Doći ćete u bezbroj raznih kriznih situacija kad ćete početi sumnjati u sve: u svoga psihijatra, u svoju bolest, u svoju okolinu, pa i u same sebe. Postavljat ćete si pitanja tipa: „Da li bi bilo bolje da se nisam ni počela (počeo) liječiti? Pa, mogla (mogao) sam se i dalje kljukati sedativima. Bila (bio) bih zdravija/i i sretnija/sretniji.“

Vjerujte mi, ne biste bili ni zdraviji ni sretniji jer bi vaša bolest rapidno napredovala i tko zna kako biste završili.

25. Ako ste pristali na bolničko liječenje u jednoj od psihijatrijskih klinika, zahvalite dragom bogu jer ste se našli u pravo vrijeme na pravom mjestu!

26. Shvatite svoje psihijatrijsko liječenje kao da ste dobili drugu šansu da počnete iz početka i da ste pravi sretnici jer danas je veoma malo ljudi koji su dobili drugu šansu i znali je prepoznati. Ponosim se s vama jer ste veoma hrabri i pravi borci koji se ne plaše suočiti sa svojom bolešću, za razliku od primitivaca koji non – stop govore:

„Ja sam normalan, meni ne treba psihijatar.“

          Želim vam puno uspjeha i u liječenju, ali i u poslovnom i u privatnom životu! Jer, postoji jedna stara izreka koju su izmislili puno pametniji ljudi i od mene i od vas:

          „Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu: da ozdravi.“

Vanesa Ljahnicky: Imam psihozu, pa što?, aFUN2DO World j.d.o.o., 2020.

Marilena Dužman: Zbog mojih ljubavnih romana začinjenih erotikom čitateljice dolaze u Ližnjan

0

Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar 

Duhovite, zaigrane, zanesene, ponekad nespretne, ali uvijek iskrene u nastojanjima da svoju osjećaje pomire sa svojom svakodnevnicom – takve su junakinje romana Marilene Dužman, kojima se ponekad omakne riječ na autoričinom zavičajnom čakavskom. A upravo je zbog zavičajnog čakavskog u ljubavnim romanima Općina Ližnjan dodijelila priznanje Marileni Dužman za promociju Ližnjana i čakavskog jezika. Priznanje Općine Ližnjan prvo je službeno priznanje jedne institucije za popularnu istarsku autoricu koja sama objavljuje svoje romane. No, priznanje zavičajne općine nije i prvo koje je dobila ova istarska autorica neobičnih erotičnih ljubavnih romana. Dosadašnja priznanja bila su, naime, priznanja publike zbog kojih su romani Marilene Dužman poznati čitateljicama u cijeloj Hrvatskoj, a i šire. U pulskoj su knjižnici, tekođer, romani Marilene Dužman cijele prošle, koronske godine bili među najčitanijim domaćim naslovima. No, naslovi kao što su “Gdje mi je psihijatrica”, “Opsidijan” ili “Mrtav a gladan” dobro su poznati čitateljicama širom Hrvatske i svim ljubiteljicama duhovitih i zabavnih ljubavnih romana koji su, kao i život, začinjeni dozom erotike. 

S Marilenom Dužman razgovaramo o čakavskim i lokalnim elementima u ljubavnim romanima, o prijemu publike u Istri i u drugim krajevima Hrvatske i regije, o suradnji s kolegicama spisateljicama te o njezinim planovima nakon prvih šest objavljenih romana. 

* Općina Ližnjan dodijelila vam je priznanje za promociju zavičajnog jezika i kulture. Kako ste se odlučili baviti se zavičajem u svojim romanima, kad ste čitani u cijeloj Hrvatskoj, a i šire?  

Romane sam počela pisati prije sedam-osam godina, a tek sam prije dvije izdala svoj prvi roman. Prilikom razgovora oko izdavanja svog prvijenca moji su urednici bili ti koji su inzistirali da među napisanim tekstovima (a kojih sam već tada imala jako puno) odaberem jednog čija se radnja odvija u Hrvatskoj. Odluka je pala na Gdje mi je psihijatrica?, a uslijedili su Opsidijan i Razgovori s ginekologom, radnjom smješteni u mom Ližnjanu. Publika je to jako dobro prihvatila. 

* Kako publika izvan Pule i Ližnjana prihvaća romane vezane uz vaš zavičaj? Kakve su reakcije čitateljica koje se s Ližnjanom susreću prvi put u Vašim knjigama?  

Ne trebam ni reći da su moje Istrijanke oduševljene romanima. Rado ubacim koju čakavsku riječ, a spominjem i poznata, prepoznatljiva mjesta Pule i okolice. Javljaju mi se i čitateljice izvan Istre koje su nakon mojih romana poželjele doći upravo u Ližnjan. Nekoliko ih je došlo k nama u turističko proputovanje te su iskoristile priliku kako bismo se i osobno upoznale.

Najdraža mi je reakcija čitateljice iz Srbije koja mi se javila uz riječi kako nikad u životu nije čitala moderan ljubavni roman u kojem ima riječi na čakavštini i napisala kako ju je to oduševilo. Takvi pozitivni komentari jednostavno me guraju naprijed.    

Vaše su knjige već mjesecima među najčitanijima u pulskoj gradskoj knjižnici. Koji naslovi vode na top-listi u Puli? Možete li pretpostaviti koji je razlog takvog izbora publike u Puli?

Pulska me publika jako dobro prihvatila i vrlo sam sretna zbog toga. Svaki je mjesec neki drugi roman na listi pet najčitanijih, a prošlog su mjeseca to bila čak tri: Razgovori s ginekologom, Skriveno srce i Opsidijan. Stanje se mijenja iz mjeseca u mjesec tako da moram reći da se svaki od mojih romana barem jednom našao na listi najčitanijih domaćih autora.   

Započeli ste objavljivati romane istodobno kad i još neke Vaše kolegice koje samostalno objavljuju ljubavne romane, kao što je Inna Moore. Jeste li zadovoljni postignutim rezultatima nakon dvije godine objavljivanja? Koje su želje još ostale neostvarene? 

Mislim da je Inna počela nekoliko godina prije mene, a dokaz tome je i velik broj njezinih izdanih romana. Inna je žena s kojom dijelim ambicije i ljubav prema pisanoj riječi i koja zna s kakvim se problemima suočavam kao autor i samoizdavač. 

Nakon dvije godine u ovom poslu, vrlo sam zadovoljna sa svojih izdanih šest romana. Ima tu još nekih planova, razmišljanja, ali kako sam se upustila u samoizdavaštvo ne želim srljati ni u što, već polako, kako vrijeme prolazi stvarati neke nove stvari i postizati neke zadane ciljeve. Mislim da ću uskoro i moći pričati o njima jer jedan je pred samom realizacijom. Reći ću samo da se radi o mom prvom romanu “Gdje mi je psihijatrica?”.

* Na društvenim mrežama već najavljujete novi roman. Koja je tema romana? Jeste li ga također smjestili u zavičaj?

Paralelno uvijek pišem nekoliko romana. Mislim da će se sljedeći u tisku naći jedan koji nije smješten u zavičaj. Naime, imam jako puno napisanih romana koje sam smjestila van Hrvatske, moje beta čitateljice ih smatraju odličnima i žao mi je da ih ne otisnem, naročito kad sam i sama više nego zadovoljna njima.

Dvoumim se hoće li sljedeći biti jedan samostalni ljubavni roman ili ću se pak odlučiti za nastavak serijala o Marwoodima, odnosno za drugi dio romana “Skriveno srce” koji će biti mrvicu začinjeniji erotskim scenama.

Pročitajte još:
Minimalizam – put ka slobodnom životu
Nešt- priča o djetetu koje je imalo sve, ali ipak je željelo…

Wellness vikend je ono što nam svima treba – 10 dana povoljnih cijena wellness usluga i smještaja diljem Hrvatske

0

S ciljem poticanja pozitivnog pristupa životu te kvalitetnog odmora, u periodu od 15.4. do 25.4.2021. građani će moći po povoljnim cijenama, uz popust 20% ili više,  rezervirati wellness tretman ili čak dva noćenje za dvoje uz wellness.

Dok smo se u prošloj godini prilagođavali novim uvjetima rada i života, morali smo se odreći nekih stvari kao što su putovanja, odlazak na godišnji odmor, ljetovanja i zimovanja. To što smo možda morali usporiti jer se smanjio broj događanja i druženja, ne znači nužno da smo u proteklih godinu dana imali kvalitetan odmor. Mnogima je bilo teško izdvojiti vikend ili dva pravog odmora jer su svoj rad i cjelokupan život preselili u domove te im je bio sužen krug kretanja.

Svakodnevno izležavanje pred televizorom, gledanje serija i filmova nisu odmor u pravom smislu riječi. To bi više mogli nazvati pasivnim odmorom, a za smanjenje stresa, relaksaciju, poboljšanje zdravlja i samim time jačanje imuniteta je puno važniji odmor izvan svakodnevnog okruženja. I za sve to nije potreban odlazak van Hrvatske, a često ni izvan vlastite županije. Upravo s ciljem poticanja građana da se odluče za wellness tretmane i odmor u hrvatskim hotelima, termama, spa, medicinskim i wellness centrima, osmišljeno je događanje Wellness vikend (https://www.wellness-vikend.com.hr/)

10 dana povoljnijih cijena wellness usluga i smještaja

Wellness vikend je usko orijentiran na wellness sektor te kao takav jedinstven projekt u Hrvatskoj, ali i regiji. U sklopu istog su na zasebnoj internetskoj platformi navedene usluge koje nude hoteli, terme, spa, wellness i medicinski centri. Od 1. travnja su krenule rezervacije za Wellness vikend ponude unutar tih 10 dana, a rezervirati se može direktno kod ponuđača navedenog na Wellness vikend stranici te nema nikakve provizije. 

Kako bi se građani odlučili za neki od wellness tretmana i samim time za kvalitetan odmor, tvrtke sudionici u događanju su unutar perioda od trećeg do četvrtog vikenda u travnju ponudile 20% popusta i nižu cijenu navedenu unutar paketa na web stranici Wellness vikend. Ponuda je formirana u tri paketa, a prvi je Relax (osnovni tretmani i wellness) po cijeni već od 100,00 kn, Renew (spa i wellness) po cijeni već od 80,00 kn i Recharge (2 noćenje uz wellness) po cijeni već od 1.025,00 kn.

Za one koji nikada nisu bili na masaži ili wellnessu – sada je prilika za to

Ovo je prava prilika da građani po prvi puta možda isprobaju neke od wellness usluga i posjete pojedine lokalitete. Prema preliminarnom istraživanju o interesu građana za projekt Wellness vikend, došli smo do saznanja da veliki broj njih, više od 72%, nikada nije bio na tretmanu masaže. Dobro znamo koliko sjedilački način rada i života ima negativan utjecaj na našu kralježnicu pa zapravo čudi podatak da tako veliki broj građana nikada nije bio na tretmanu koji ima svoju medicinsku, ali i relaksirajuću svrhu.

Održavanje tijela i duha zdravim putem održavanja kondicije, fizičke i mentalne relaksacije i očuvanjem unutarnjeg mira nam svima treba biti važnije nego ikad. Baš zbog toga, kao i uslijed stresnog načina života, potreba za tretmanima koji kreativno i uspješno poboljšavaju našu kvalitetu života je itekako velika, ali nažalost nisu svi dovoljno svjesni takve ponude u Hrvatskoj. Također, treba naglasiti da se kroz  odlaske na masažu, u saunu, terme, vježbanje i meditaciju umjesto negativnog i reaktivnog, naglašava pozitivan i proaktivan pristup životu koji će povećati i unaprijediti sve dimenzije života.

Kad uzmemo vrijeme za pravi odmor, opušteniji smo, zdraviji, zadovoljniji i produktivniji.

Wellness vikend i mjere protiv COVID-19

Tijekom boravka u hotelima vilama, spa te ostalim wellness centrima svi gosti će biti dužni pridržavati se mjere preporučene fizičke udaljenosti, izuzev ako se radi o članovima iste obitelji ili skupine. Kapaciteti su također ograničeni pa je poželjno rezervaciju napraviti što prije, a počevši od 1. travnja. Sve tvrtke se strogo drže preporučenih mjera, ali poduzimaju i niz koraka za maksimalnu zaštitu gostiju i klijenata.

Što se tiče wellness usluga poput onih u bazenima i saunama, ono će se provoditi u skladu s raspoloživim prostorom. Suhe saune, primjerice finska sauna će normalno raditi, a jedino će van funkcije biti vlažne (turske) saune. Štoviše, suhe saune su dobra preventiva jer čiste organizam od štetnih tvar i jačaju srce.

Pročitaj još:
Detox uma – jednostavne metode do sreće, ispunjenosti i bistrine
Ideje za zdravi doručak na brzinu

Sretna misao 12.4.2021.

0

Sretna misao:

Sjeti se svakoga dana da postoji samo jedan jedini kutak u svemiru koji možeš mijenjati. A to je ono što je u tebi i ono tko si ti.

Photo by Ava Motive from Pexels

Svjetski dan svjesnosti o autizmu kroz stvarnu priču

0

Današnji svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježavamo ulomkom iz knjige Dalibora Talajića, Most ponad burne rijeke u kojoj na iskren način prikazuje kako je to odgajati sina s autizmom i pokazuje nam i približava svijet autističnih osoba kako bi ga bolje razumjeli.

Ona nikad nije imala psa. A željela je to. Ja sam je uporno odgovarao, upozoravajući je da je to doživotna obveza, da je stan stalno pun dlaka, da ja nemam vremena uz Radamesa brinuti se i o psu, da će ona to morati sama… I ništa je nije odvratilo od te ideje.
A opet, svako bi dijete trebalo odrasti uz životinju. Ona uči jednoj posebnoj vrsti plemenitosti, predanosti, uči bezuvjetnoj ljubavi, potpunoj odanosti… Možda… Možda bi i to pomoglo Radamesu. I malo-pomalo, dao sam se nagovoriti na psa. Nećemo nikakvog rasnog, složili smo se i Vlatka i ja, uzet ćemo nekog napuštenog, iz prihvatilišta za životinje.
Vlatka je vrlo studiozna kad pristupa nekom problemu. Pretražila je, mislim, čitav internet dok nije našla psa koji joj odgovara. Ovaj je put morala biti kujica jer kažu kako su one privrženije. Štene, da bi se što bolje priviknula na nas od početka svog života. Moj je jedini uvjet bio da ne naraste velika.
Otišli smo u prihvatilište pogledati tu kujicu koju je pronašla, ali vidjevši joj majku, odmah je ispala iz izbora – izrast će u velikog psa.
No odnekud se u prihvatilištu, gdje je bilo dvadesetak pasa, pojavio Malik!
Već je bio odrasli pas s navršenih godinu i pol dana. Malen, pomalo zdepast, zakrivljenih prednjih nogu, jedno uho bilo mu je klempavo, strgan rep, kastriran, blago buljavih velikih očiju i krivih zuba. Toliko krivih da nikako nije u potpunosti mogao spustiti gornju usnu. Na prvi pogled reklo bi se da se stalno prijeteći kesi. Ali ne, njemu je tek usna zapela za zube. Znam da čudno zvuči, ali doista je bio predivan. I Malik je preselio iz prihvatilišta k nama.
I naravno da smo ga beskrajno razmazili, smio je sve, iako sam se ja kao trudio uspostaviti red, pa je već prve večeri spavao s nama u krevetu. Već prvo jutro našao sam ga uz Vlatku na njenom jastuku. Da, razmazili smo ga, složila se Vlatka, ali on to zaslužuje.
A Radames…
Kad je vidio Malika prvi put, vrativši se od mame, bio je malo nepovjerljiv. Malo mu se Malik prebrzo bio kretao, u početku mu nije ukazivao povjerenje. No vrlo brzo uspavljivanje nije moglo proći a da Malik nije s Radamesom u krevetu. A kmekavo jutarnje buđenje zamijenilo je veselo dozivanje Malika iz dječje sobe. Kad bih došao u vrtić po Radamesa, on bi dotrčao, veselo raširio okice i prvo što bi mi rekao bilo je: Imo Majika. Idemo Maliku.
Spontana komunikacija nešto je što je i dalje bilo odsutno kod Radamesa. S Malikom, spontana komunikacija bila je trenutna Uz Malika Radames je bio dijete bez ikakvog problema.
Šalio sam se tada kako je Malik Radamesov najbolji terapeut. Još dok sam živio s Tošom, zaključio sam kako anđeli nemaju halje, dugu plavu kosu i velika krila, niti žive tamo negdje gore iznad samog neba. Oni su tu među nama, govorio sam, imaju četiri noge i veseli razmahani rep.
A Malikovo ime na nekom od bliskoistočnih jezika znači upravo to: Anđeo.

Dalibor Talajić: Most ponad burne rijeke, Beletra 2018., 2019. 

Kako biti sretna SVAKOG dan?

0
Sretna svakog dana

Sretna sam svakog dana. Kako ti ovo zvuči? Neki će možda reći da to nije moguće, no Jacqueline Way otkrila je način kako da ostvari upravo to.

Jacqueline zapravo govori da najveća sreća dolazi iz davanja, a ne primanja. Kad poklonimo nekome nešto, materijalno ili nematerijalno, razina endorfina se podiže i odmah se osjećamo bolje. Osim što se podiže razina endorfina, smanjuje se razina kortizola, hormona stresa

Kako biti sretna svakog dana – upute

Kako bi provela u praksu svoju ideju, Way je odlučila naučiti svog trogodišnjeg sina benefitima darivanja. Ideja je bila da zajedno provedu jednu godinu darivajući druge oko sebe. Dakle, 365 dana pomaganja i darivanja svijeta oko sebe. Prvi dan su odnijeli deke u životinjski azil. Drugi dan su pokupili smeće na plaži. Treći da su razvrstali to smeće i naučili važnost recikliranja. Nakon nekog vremena započela je blog o njihovom projektu, a uskoro su mnogi bili zainteresirani za ovu ideju.

Sretna svakog dana
Photo by Austin Kehmeier from Unsplash

Nakon što je njezin projekt preuzela lokalna osnovna škola, Jacqueline kaže da joj je najveća sreća bila to što je vidjela da djeca razumiju važnost svojih akcija i da njihovo davanje može pomoći nekome drugome.

Mali znakovi pažnje koje pružamo ljudima oko sebe mogu učiniti svijet ljepšim i sretnijim mjestom: donirajte, volontirajte, pomognite susjedu, budite ljubazni prema strancu. To je način na koji anksioznost i depresija postaju sreća.

Budi sretna svakog dana – pomaži drugima oko sebe

Ovo su najvažnije stavke njezinog govora:

  • Primanjem poklona postaje sretni samo kratkoročno. Veća sreća dolazi od davanja i val pozitivne energije širi se dalje.
  • Ja pomognem tebi, ti pomogneš nekome drugome, taj netko drugi nekom trećem – dobrota se širi, inspirira i stvara nove ideje.
  • Budite ljubazni prema drugima. Pomognite onima kojima treba bez da očekujete nešto zauzvrat.

Pogledajte cijelu njezinu poučnu priču:

Pročitaj još:

Katarina Dropulić: Za mene je sreća sve što imam
Barbara Grgić: ”Sreća je melodija koja ti grli srce”
Sanja Plavljanić-Širola: Za mene je sreća dopustiti si biti tko jesi

Sretna misao -25.3.2021.

0

Sretna misao:

Znate li koji je najbolji dio života?
Taj što svakoga dana imamo priliku postati sretnija verzija sebe.

Foto: Unsplash

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.