Naslovnica Blog

Lea Kosović: ”Želim da svi oko mene budu sretni”

0

Prijatelji i suradnici za nju kažu da pršti od pozitive. Ona je 26-godišnja poduzetnica i vlasnica agencije za organizaciju događaja LOL. Obožava izazove, a osmijeh je njen zaštitni znak. Ona je Lea Kosović.

IS: Predstavi nam se u par rečenica.

Lea: Jednom su me opisali da sam ja „osoba koja kada hoda, frcaju konfete“! I ta osoba me zaista odlično opisala! Puna sam pozitive, uglavnom sam uvijek nasmijana (u 95% slučajeva) i obožavam svoj život! Ja sam inače obična 26-godišnja poduzetnica koja je stvorila svoju priliku kako bi radila posao iz snova. Vlasnica sam agencije za Event Management i jedna sam od onih koji uživaju u svakom danu radeći svoj posao.

IS: Što je za tebe sreća?

Lea: Moja obitelj, prijatelji i moj posao! Prvenstveno to što imam ljude koje volim, koji su tu i kad je divno i kad je tubulentno! Kada mi ne ide i kada mislim da ide nizbrdo, oni su tu da me podsjete na to što sam sve postigla i što još mogu postići, a tu je, naravno, i moj posao! Zaista uživam u svakom djeliću organizacije evenata i to me čini jako sretnom. Sretna sam što imam posao zbog kojeg jedva čekam svaki novi radni dan i svaki novi projekt!

IS: Koja je tvoja jutarnja rutina za sretan početak dana?

Lea: Iskreno, nemam neku rutinu. Jedino što bi se moglo nazvati rutinom je da si navijam alarm dovoljno rano da se ujutro nikamo ne žurim, odnosno da imam dovoljno (i previše) vremena za sve.  Ne volim dan započeti jutarnjom strkom po stanu jer kasnim. Volim se u miru spremiti, pojesti i pripremiti.

IS: Kada bi imala jednu super moć, koja bi to bila?

Lea: Ovo će biti potpuni klišej, ali imam i dokaz da sam zaista takva! 😀 Kada sam otvarala firmu htjela sam da ona reprezentira sreću, pozitivu i osmijeh – zato sam ju i nazvala LOL. Tako da… kada bih mogla birati svoju super moć, htjela bih da se ljudi oko mene osjećaju sretno, da budu sretni s onim što imaju i da budu pozitivni i nasmijani! I da to šire dalje! Klišej, znam…al to sam ja.

IS: Tko/što ti je najveća inspiracija?

Lea: Nemam nekog za koga bih mogla reći – e to je ta ili taj! Inspiracija su mi svi mladi ljudi koji su ambiciozni, ulažu u svoje znanje i konstantno traže sami sebi izazove. Takvi ljudi me pokreću! Oni koji sami kroje svoju sreću i potiču druge da naprave isto!

IS: Na koji uspjeh si najviše ponosna u svom životu?!

Lea: Iskreno, bez imalo skromnosti, najponosnija sam na to što sam s 24 godine otvorila firmu koja uspješno posluje! Ponosna sam na to što sam sama sebi omogućila priliku raditi posao u kojem uživam!

IS: Što je ono što te uvijek podigne kada stvari postanu teške?

Lea: Razgovor i ples. Nisam osoba koja se često žali, ali kada se žalim uglavnom ispašta moj najuži krug ljudi. Razgovor ili tipkanje s njima me uvijek oraspoloži. Oni stave stvari u drugu perspektivu – onu koju ja ne vidim pa me podsjete na neke stvari koje ja često zaboravim. S druge strane, tu je ples. Kada učim ljude plesati zaboravim na sav stres tog dana, na sve probleme i posvetim se samo tome da oni nauče to što im pokazujem.

IS: Koja je tvoja najveća osobna transformacija?

Lea: Oduvijek sam maštala da ću jednoga dana biti veterinarka. Još u osnovnoj školi čitala sam enciklopedije o životinjama, gledala dokumentarce i bila pretplaćena na National Geographic Junior. Zato i nisam dvojila oko upisa u srednju školu – znala sam što želim i gdje to mogu dobiti. I ne žalim ni sekundu za tom odlukom – tamo sam upoznala divne ljude, s guštom učila ono što me zanimalo i išla u smjeru za koji sam mislila da je „the one“. Međutim, počela sam voditi satove plesa i tada se dogodila transformacija. Shvatila sam koliko volim ljude, kolko volim raditi s njima i gledati ih kako napreduju. U trećem srednje odlučila sam da ipak želim raditi s ljudima pa sam upisala fakultet koji mi je to omogućio. I tako sam od malene veterinarke postala organizatorica događanja!

IS: Da si slogan na majci, što bi poručila?

Lea: Budi svoj, budi ti, nemoj biti kao drugi svi! 😉

Barbara Grgić: ”Sreća je melodija koja ti grli srce”

0
FOTO - Marin Pavelić (Mendax Films)

Ako ti je žutila preko glave, onda je upravo Beli Zagreb grad portal za tebe. BZG je netom nakon razornog potresa u Zagrebu pokrenula 23-godišnja Barbara Grgić. Ona ja Kninjakna zaljubljena u Zagreb, a njena super moć je intuicija.

IS: Predstavi nam se u par rečenica.

Barbara: Na papiru sam Barbara Grgić, osnivačica projekta i glavna urednica portala Beli Zagreb Grad, uskoro magistra edukacije hrvatskog jezika, latinskog jezika i hrvatskog latiniteta te digitalna marketingašica. Kada papir maknemo, lovac sam na čudesa. Čovječuljak koji ujutro pretvara kofein u riječi, a navečer govori u notama. Kao prava Vlajina, puno toga kažem, a još više toga kažem pjesmama. „Kad narastem, želim biti“ ne postoji u mojoj glavi. Rastemo svaki dan i uopće se ne želim ograničavati na nešto što „želim postati jednoga dana“. Postojim i živim sad, sačinjena od krajnosti i (ne)kompatibilnosti koje nekad ni sebi ne mogu objasniti, ali s kojima savšeno funkcioniram. Kažu mi da sam hodajući jukebox jer sam u stanju pronaći pjesmu za svaku riječ, a nadam se da ću jednoga dana za svaku riječ moći i napisati pjesmu.

IS: Što je za tebe sreća?

Barbara: Čitati svaku pjesmu kao svoju, rekla bi djevojka na reklami. Sreća je gledati ljude koje voliš kako svakodnevno rastu, makar za nanometar. Sreća je kad se ti ljudi nađu na jednom mjestu, vesele se i pjevaju, a ti si potpuno opijen trenutkom zahvalnosti u kojem ih samo sve gledaš, duboko udahneš i zahvališ se životu što ti ih je poslao jer ni nemaju pojma koliko svojim postojanjem nekome život čine boljim. Sreća je stvarna samo kad je podijeljena s drugima. Sreća su one male „slučajnosti“ koje su došle onda kada su baš trebale. Sreća je melodija koja ti grli srce i razgovara s njim bez riječi. Sreća je samo buđenje, jer mnogi na ovom svijetu za to jutros nisu imali priliku.

IS: Koja je tvoja jutarnja rutina za sretan početak dana?

Barbara: Ako vidim zrake sunca kada otvorim oči, dan je već dobro krenuo. Potom malo lijepih melodija, kofein koji miluje nepce i ja mogu pokoriti svijet.

IS: Kada bi imala jednu super moć, koja bi to bila?

Barbara: Biti onaj „Netko“ iz pjesme „Da sam ja netko“, grupe Indexi, koju je inače napisala legendarna pjesnikinja Maja Perfiljeva.

IS: Tko/što ti je najveća inspiracija?

Barbara: Inspiracija, kao takva, za mene ne postoji. Više vjerujem u moć zapažanja i određivanja trenutka u kojem treba djelovati. Kada imam neku ideju (kada sam opazila trenutak u kojem bi djelovanje prouzrokovalo neki dobar ishod u budućnosti), ne zapisujem je na papir. Rokovnike sam odbacila i služe mi eventualno za recepte (stara škola sam, ne mogu si pomoći), a kada imam neku ideju, kada se dogodio trenutak inspiracije, djelujem odmah, efektivno. U protivnom, dogodi se babaroga prokrastinacija i sve padne u vodu. Ergo, inspiraciju treba pretočiti u djelovanje, a djelovanje u disciplinu. Onda vam je sve oko vas inspiracija – i ljudi i događaji.

IS: Na koji uspjeh si najviše ponosna u svom životu?!

Barbara: Ponosna sam na činjenicu da sam u sasvim novom gradu uspjela stvoriti život kakav sam oduvijek željela. Ponosna sam na to što sam krenula od apsolutne nule u Hrvatskoj, bez veza i rodijaka koji bi nešto sredili. Ponosna sam na to što će iza moga imena uvijek stajati disciplina i poštenje. Ponosna sam što temeljna načela u koja vjerujem ne odstupaju od onih koje živim.

IS: Što je ono što te uvijek podigne kada stvari postanu teške?

Barbara: Glazba. Glazba je moj odgovor na sve vrste problema. Nema tog problema za koji ja ne mogu pronaći melodiju uz koju ću ga lakše prijeći. Valjda to vučem iz djetinjstva, ali kod mene je uvijek nešto sviralo i uvijek nešto mora svirati. Duša gine od tišine, rekao bi Rundek.

IS: Koja je tvoja najveća osobna transformacija?

Barbara: Ovo je zaista teško pitanje. Hm, reći ću ti da sam se toliko promijenila unazad pet godina da bi me osobe koje su me tada znale, trebale ponovno upoznati. Neka temeljna načela i principi su ostali isti, ali promijenili su me ljudi kojima sam se okružila i puno toga sam naučila na putu. Trebalo mi je dugo da naučim predahnuti kada sam umorna, a ne se još više forsirati. Dakle, predahnuti, a ne stati. Previše je želja i entuzijazma u meni. Kako bi Stjepan Bajić rekao: „u meni tuče morlačka krv“ – i teško ju je obuzdati. Kao da je sačinjena od stanica nestrpljenja, inata i pravde. 

IS: Da si slogan na majci, što bi poručila?

Barbara: Ovo je znak da će sve biti u redu.

„Sitnica“ koja mijenja život – znate li kolika je moć zahvalnosti?

0

U životu sam puno puta čula „pojedi sve s tanjura jer djeca u Africi nemaju što za jesti“. Tako sam i valjda došla do toga da uvijek imam par kila viška i da se ježim od pomisli da bacim hranu. Tata mi često i dan danas zna reći „Bog ti je dao dvije ruke i dvije noge, budi sretna“.

No, vjerujem da nisam jedina koja se rijetko kad sjeti reći HVALA za sve prste koje imam, za zdravlje, za posao, za prijatelje, za hranu, za odjeću, za čisti zrak koji udišem – jer jednostavno to uzimam zdravo za gotovo.

Nedavno sam pročitala citat koji je išao u stilu: „Kako bi se osjećala da netko danas uzme sve na čemu nisi zahvalna?“. I moram priznati da sam si par dana dobro razmišljala o tome kako bi se osjećala.

Pa sam odlučila vježbati zahvalnost, a bilo bi mi drago da i ti vježbaš sa mnom.

Jedan od velikana psihologije, Abraham Maslow, napisao je kako se među najvažnijim odlikama samoostvarenih i zadovoljnih ljudi krije upravo zahvalnost. Samoostvareni ljudi zahvalni su čak i na svakodnevnim, uobičajenim stvarima.

Maslow kaže kako bismo svi u životu nevjerojatno napredovali kada bismo počeli izražavati zahvalnost zbog svih blagoslova kojima nas život daruje. Nažalost, proučavajući ovu temu, Maslow je zaključio kako je glavni uzrok patnje i nezadovoljstva upravo uzimanje životnih blagoslova zdravo za gotovo.

Photo by Anna H from Pexels

KAKO VJEŽBATI ZAHVALNOSTI?

SAVJET 1. Možeš krenuti s time da prije spavanja ili ujutro kad se probudiš kažeš hvala i pomisliš na nekoliko stvari na kojima si stvarno zahvalna.

SAVJET 2. Možeš probati osvijestiti svoj cijeli dan i početi potpuno drugačije živjeti svoj život.

RECI HVALA SADAŠNJEM TRENUTKU. Ako živiš u trenutku i misli ti ne lutaju u prošlost ili budućnost lakše ćeš vidjeti puno lijepih stvari koje se događaju oko tebe. Toplina sunca, nečiji osmijeh, nečija zabavna priča, dodir .. Sve su to stvari kojima možeš reći hvala, ali ih često ne primijetiš jer ne živiš u trenutku.

RECI HVALA SITNICAMA. Prvi korak te dovodi do primjećivanja sitnica i malih životnih radosti. Hvala možeš reći nekome tko ti je skuhao ručak i zahvaliti se hrani koja će tvom organizmu dati snagu za život.

RECI HVALA LJUDIMA OKO SEBE. Sljedeći put kad ti teta u dućanu pruži račun pogledaj je u oči i reci joj hvala. Doživi ljude oko sebe i zahvali im se jer ti pomažu.

RECI HVALA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA. Podijeli nečiju pozitivnu priču, status ili inspirativnu priču i razveseli nekoga. Zahvali se nekome na njegovom trudu i radu.

RECITE HVALA NEGATIVNOM ISKUSTVU. Svako iskustvo nam se događa kako bismo iz njega nešto naučili. Sljedeći put kad se nađeš u neugodnoj situaciji, umjesto negativnih emocija reci hvala. Naravno da se nećeš smijati, ako ti je iskustvo ružno, ali negdje u sebi samo reci hvala na tom iskustvu.

Naš mozak je čak tri do pet puta osjetljiviji na negativne informacije nego na pozitivne. Kad se namjerno usmjeravamo na pozitivne stvari u životu, jačamo neuralne puteve povezane s pozitivnim sjećanjima. Dakle, što smo zahvalniji, to smo sretniji, a što smo sretniji – to smo zahvalniji. A kad si sretna i zahvalna privlačiš pozitivne stvari u svoj život – moć koju nosiš tada u sebi je neograničena.

Pročitaj još:

Pridružite nam se na 4. vikendu “Sjeti se sebe” na otoku Krku
ANKETA Što je za tebe osobni razvoj?
Wim Hof metoda – jača imunitet i pomaže u borbi protiv bolesti

Izbor – knjiga koja će vratiti nadu bez obzira na sve

0

Dr. Edith Eva Eger je jedna od onih koji su preživjeli holokaust i nakon njega izgradili život vrijedan življenja. Knjiga Izbor njena je priča o nadi, snazi i oprostu.

Kada sam uzela u ruke ovu knjigu nisam je mogla ispustiti, čitanje je bilo u jednom dahu. Onda sam je pročitala još jednom s profesionalnog stajališta i trebalo mi je podosta vremena da odlučim u kojem smjeru predstaviti ovu priču, jer vrijedna je i više od jednog članka i kompleksna na mnogo načina.

Priča prati život dr. Eger od njenog ranog djetinjstva u Košicama, preko najgorih muka, onih fizičkih i psihičkih po koncentracijskim logorima te svega onoga s čim se suočavala kasnije, u sebi i oko sebe kada je otišla u Ameriku.

Priča neizbježno podsjeća na slavnog logoterapeuta Viktora Frankla i njegovo Čovjekovo traganje za smislom, gdje u jednom dijelu autorica i sama navodi da je upravo on, kao osoba koja je također preživjela holokaust bio inspiracija za knjigu. Međutim postoji velika razlika između ove dvije knjige kako u predgovoru dr. Philip Zimbardo kaže, poruka je potpuno drugačija “Viktor Frankl je opisao psihologiju zatočeništva u Auswitzu. Dr. Eger govori o psihologiji slobode. ”

I zaista je nevjerojatno koliku terapeutsku moć ima ova knjiga u prepoznavanju i mijenjanju pogleda na svijet svih koji su proživjeli traume bilo koje vrste.

Tematika preživljavanja traume kao što je holokaust sama po sebi je teška i bolna, ono što dolazi nakon toga možda još i bolnije ali u ovoj knjizi je tema opisana s nevjerojatnom voljom za životom, borbom sa samom sobom, usponima i padovima na način koji inspirira i podsjeća koliko je čovjekov duh neuništiv i koliko o svakom pojedincu ovisi način na koji će prihvatiti i transformirati one najtamnije dijelove sebe za dobrobit cjelokupnog društva u kojem se trenutno nalazi.

Posebno me se dojmio dio gdje autorica prvi puta shvaća i s odmakom gleda vlastitu traumu i njene rečenice “Tek ću za više od dvadeset godina dovoljno poznavati jezik i završiti obuku za psihologa i moći shvatiti da sam imala flashback, da su užase tjelesne senzacije …. automatske reakcije na traumu. To je razlog zašto danas ne želim prihvatiti patologizaciju posttraumatskog stresa i nazivati ga poremećajem. To nije poremećena reakcija na traumu, nego nešto uobičajeno i prirodno.” Takav stav kod društva u cjelini mogao bi značajno pridonijeti olakšanju patnje svih koji su na bilo koji način prošli kroz iskustvo PTSP-a i kojega ćemo nedvojbeno u većoj ili manjoj mjeri prolaziti svi mi obzirom na okolnosti zadnjih godinu dana, ako ih već ne prolazimo.

Usudila bi se čak i reći, da je ovo jedna od najboljih priča o pobjedi pojedinca nad svojom prošlošću koje sam ikada pročitala i koja nam pokazuje da svi imamo u sebi snage uzdići se iz prošlosti, dignuti glavu i reći “Pogledaj me koliko sam izuzetna i koliko vrijedim”

Knjiga vrijedna čitanja za svakoga, posebno je preporučam terapeutima i osobama koje rade s ljudima. A ako i ne radite, ovo je štivo nakon kojega ćete sigurno postati bolja verzija sebe.

Knjigu možete nabaviti u svim boljim knjižarama i na planetopija.hr

Najčešće vrste glavobolja i kako ih liječiti?

0

Moja mama ima migrene, brat ima migrene, ja imam migrene, a tata je onaj koji kaže da nam je to zato što nismo puno na svježem zraku i jer se živciramo bez veze. Znam da nikuda ne idem bez tableta protiv bolova, ali činjenica jest da me glava manje boli od kad ne radim u velikoj firmi i redovito vježbam.

U svom sam se životu susrela s puno vrsta glavobolja, a kako kažu znanstvenici, ovo su najčešće:

Migrena – dogodi se vrlo iznenadno te može dovesti do mučnine, zamućenja vida te bola u želucu. Oni koji često imaju migrene znaju da ako ne popiju tabletu na vrijeme može biti kaos, minute čine razliku.

Ne može se sa sigurnošću reći što uzrokuje migrene, no, stres, nervoza, nepravilna ishrana i nedostatak sna mogu pogoršati simptome. Ako se migrena ne liječi, može trajati i do tri dana.

Kako si pomoći: osim tableta protiv bolova u mom slučaju, pomažu eventualno ležanje s mokrim ručnikom na glavi u zamračenoj sobi. Iako, kod migrene pomaže najčešće jedino vrijeme i strpljenje. Užas.

Cluster glavobolja – poznata je i kao Hortonova glavobolja. Riječ je glavobolji koja je zapravo slična migreni, ali je razlika u tome što kraće traje i sezonska je. Često je upravo zbog toga ljudi miješaju sa simptomima alergije ili stresa. Naleti boli često se osjete oko očiju, čela, sljepoočnica i nosa. Ova glavobolja pojavljuje se dnevno u rasponu od nekoliko tjedana ili pak mjeseci.

Kako si pomoći: Iako uzrok još uvijek nije poznat, postoje posebni lijekovi koje liječnici mogu preporučiti kako bi se bol ublažila.

Hormonalna glavobolja – estrogen igra veliku ulogu kod žena kada su glavobolje u pitanju. Tako može utjecati na kemikalije u mozgu koje se povezuju s glavoboljama. Što je niža razina estrogena, to je razina boli jača. Ova glavobolja često se javlja na početku menstrualnog ciklusa ili pak netom prije menopauze jer tada dolazi do mijenjanja razine hormona.

Kako si pomoći: bol može ublažiti joga, odmornost odnosno naspavanost te lijekovi koje liječnici mogu preporučiti. Jednom kada se razina hormona stabilizira, glavobolje bi trebale biti blaže.

Photo by Ivan Aleksic form Unsplas

Glavobolja izazvana stresom – vjerojatno najčešća jer tko danas nije pod stresom. Ova glavobolja je blaža nego migrena, a bol se može osjetiti iza očiju, oko čela te u vratu. Razlog je stezanje mišića u tim područjima. Ovakve glavobolje može uzrokovati emocionalni stres, upala sinusa, prehlada, umor te čak naprezanje očiju zbog prečestog gledanja u ekran.

Kako si pomoći: nemoj biti pod stresom hahaha. Liječiti se može pomoću ibuprofena ili aspirina, a druge opcije liječenja uključuju tehnike upravljanja stresom i tehnike relaksacije.

Kronična dnevna glavobolja – osobe kojima definitivno nije lako su osobe koje imaju glavobolje čak 15 dana u mjesecu. Oni  najčešće imaju više vrsta glavobolja koje se skoro pa dnevno pojavljuju. Jedan od najčešćih oblika ove glavobolje naziva se transformirana migrena. To je neprekidna migrena koja postaje sve učestalija. Kada situacija postane ozbiljna, glavobolju je vrlo teško liječiti.

Kako si pomoći: savjet liječnika uvijek dobro dođe, a u ovom slučaju pomaže akupunktura, masaža i određeni dodaci prehrani.

Sinusna glavobolja – ovu glavobolju zna biti teško razlikovati jer je vrlo slična migrenama i glavoboljama koje uzrokuje mentalno ili emocionalno naprezanje. Bol se najčešće osjeti na prednjem dijelu glave i na licu. Do ove vrste glavobolje dolazi kada se sinusi upale oko obraza, nosa i očiju. Bol često započne ujutro te traje sve do popodneva. Obično se uz sinusnu glavobolju pojave nazalna začepljenost ili curenje nosa ili pak prehlada.

Kako si pomoći: treba liječiti ono što je uzrok upale, a to je najčešće ili prehlada ili alergija. Pomoći ti može i ovlaživač zraka, a joga, meditacija, tehnike relaksacije i upravljanja stresom također pomažu.

Izvor: healthline.com

Pročitajte još:

6 razloga zašto je dobro pustiti suzu kad ti je teško
Mobitel, tablet i laptop trebaju postati zabranjeni gosti u spavaćoj sobi
Hodanje kao lijek – pola sata dnevno za veliki osmijeh na licu

Pridružite nam se na 4. vikendu “Sjeti se sebe” na otoku Krku

0

Priuštite si vikend luksuza i uživanja na našem četvrtom po redu vikend retreatu “Sjeti se sebe” kojem je ovaj put tema UŽITAK!

U vremenu koje od nas zahtjeva da budemo bolji, uspješniji i da dajemo sve od sebe zaboravimo na UŽIVANJE. A kako bismo bili stabilni na svim poljima užitak i odmor su nešto što ne smijemo zaboraviti.

Ovoga puta idemo UŽIVATI u Vinotel Gospoja**** na otoku Krku u terminu 7.5.2021. do 9.5.2021. Vinotel Gospoja smješten je u oazi mira, prekrasnih plaža i kristalno čistog mora i savršen je ugođaj za potpuni odmor, posvećivanje sebi i uživanje.
Hotel Vinotel Gospoja sagrađen 2016 nudi sobe posvećene vinovoj lozi. Riječ je o uspješnom arhitektonskom ostvarenju koji na idealan način spaja tradiciju i moderni stil. Osnovni naglasak objekta je na vinu. Moderno uređene sobe, unutarnji bazen, saune i wellness te bogat meni à la carte restorana samo su dio priče koju možete doživjeti zajedno s ljubaznim i predanim osobljem hotela.

Foto: Vinotel Gospoja

Retreat vode Ivana Kolić Jović I Danijela Medaković.

Ivana Kolić Jović je spa welness terapeut od 2010. i Body instruktorica od 2013. koja je nakon bogatog šetogodišnjeg iskustva otvorila Centra za kreativan pokret RekreatIvana. Ivana dolazi iz Rijeke i velika je zaljubljenica u osobni i profesionalni razvoj .

Danijela Medaković, urednica portala, certificirana EFT praktičarka, life i happines coach te NLP master s višegodišnjim iskustvom održavanja retreatova, radionica i individualnih tretman.

Cilj ovoga vikenda je učenja jednostavnih i svakodnevnih vježbi i mentalnih obrazaca koji će pomoći sudionicima kako bi u svakodnevan život uveli male rituale za sreću i uživanje. I naravno prije svega odmor, pozitivna i dobra energija, punjenje baterija i nova poznanstva.

Kome je vikend namijenjen:
– svima koji se žele opustiti i priuštiti si odmor i nova znanja
-svima koji žele raditi na svom osobnom razvoju
-svima kojima je potreban odmor i odmak od svakodnevice
-svima koji žele steći nova znanja koja mogu lako unijeti u svakodnevicu

Što je uključeno u vikend retreat?
-puni pansion s laganim ručkom
-smještaj u dvokrevetnim i trokrevetnim sobama
-jedan dan korištenja bazena i saune
-radionica vina s naglaskom kako uživati u vinu
-2 radionice s Ivanom Kolić Jović (uživanje u pokretu i vlastitom tijelu)
– 3 radionice s Danijelom Medaković (sitnice koje život znače, meditacija zvučnim zdjelama i EFT grupni tretman)
-dobra zabava, opuštanje i nova poznanstva i prijateljstva

Cijena:
cijena po osobi bez prijevoza iznosi
1755,00 kn do 4.4.2021.
1900,00 kn nakon 4.4.2021.
Mjesto je osigurano plaćanjem rezervacije u iznosu od 500, 00 kn. Rezervacije vraćamo do 30 dana prije polaska. Nakon toga rezervaciju zadržavamo.
Zbog kvalitete rada i mogućnosti posvećivanja svakome sudioniku broj sudionica je ograničen na 12.
Moguće je plaćanje na obroke, zadnja uplata 1.5.2021.

Mogućnost spajanja u aute iz Zagreba i Rijeke.

Prijaviti se možeš putem forme https://cutt.ly/kl7jDlo

Kako nam je bilo na prošlom retreatu pročitaj ovdje:
https://www.inkubatorsrece.com/index.php/kako-nam-je-bilo-na-3-sjeti-se-sebe-retreatu/

ANKETA Što je za tebe osobni razvoj?

0

Inkubator sreće mjesto je gdje se trudimo pomoći ti da svoj život živiš ispunjenije, bolje i kao što samo naše ime govori – sretnije.

Cilj nam je slušati i čitati vaše komentare i pisati o temama koje pomažu i vama i nama. Jedna od tema koja se provlači kroz dosta naših članaka jest upravo osobni razvoj.

Budući da imam u planu svašta novo i zanimljivo želimo te zamoliti za malu pomoć. Odgovori nam na nekoliko pitanja u ovoj ANONIMNOJ ANKETI koja će nam pomoći odrediti smjer u kojem da krenemo s našim idejama i planovima.

Tvoje mišljenje nam je važno i jako nam je drago da ćeš biti dio našeg razvoja.

ISPUNI ANKETU >> http://bit.ly/3kLxQbf

Unaprijed hvala na trudu i sudjelovanju u anketi. <3

Odgojiteljice savjetuju: kako pomoći svom djetetu da bude samostalno?

0

Mislim da sam u zadnjih par godina naučila više o odgoju djece nego što bi se to očekivalo od žene koja još nema u planu biti mama. Jedan od razloga jest i to što dosta mojih prijateljica radi u vrtiću. Na jednoj od kava potegnulo se pitanje samostalnosti djece, a sad ću s vama podijeliti neke od savjeta koji ti možda mogu pomoći.

O samostalnosti djece se često priča na roditeljskim sastancima u vrtiću  i zapravo bi cilj roditelja i odgojitelja trebao biti pomoći djecu da što prije razviju vanjsku samostalnost.

Što je zapravo roditeljstvo koje potiče samostalnost? To je stil odgoja koji se fokusira na odgoj samostalne djece i razvijanje samostalnosti u procesu odgoja. Roditelji, bake i djedovi ili staratelji donose svjesnu odluku da žele odgojiti samostalnu djecu koja će izrasti u odgovorne i zrele osobe. Cilj je stvoriti okolinu u kojoj djeca imaju dovoljnu razinu samostalnosti uz podršku koja im je potrebna.

Ovo ne znači da djeca mogu raditi što hoće i da ne postoje nikakva pravila.

Ne ideja je stvoriti potrebu za aktivnim razmišljanjem, pojačanom samosvijesti i donošenjem odluka, a sve u skladu s osnovnim granicama koje kontrolira roditelj

Glavni savjet: roditelji, bake i djedovi ili staratelji ne bi trebali raditi umjesto djece ono što djeca mogu sama.

Photo by mentatdat mentatdgt form Pexels.

Zašto? Kad dijete napravi nešto samo, to u određenoj dobi pomaže stvoriti pozitivnu sliku o sebi. Kao što u odrasloj dobi kada nešto sami napravimo imamo osjećaj ponosa i jača nam samopouzdanje. Na isti način te male stvari koje dijete uspije samo djeluju i njegovo samopouzdanje.

Kako to točno napraviti?

Bitno je da roditelj pripremi stvari da dijete može izvesti akciju do kraja samo. Primjera radi: raširi i razveži cipelicu i ponudi djetetu da ju obuče samo. Uloga nas odraslih je pomoći im da odrastu u sposobne i samostalne ljude. Nakon što dijete dobro izvrši neku radnju, slijedi pohvala. Ako mu zapne, pomogneš mu i nakon toga slijedi ohrabrenje da će drugi put to napraviti bolje i da mu već sad super ide jer se trudi.

Najnepoželjnija situacija jest da dođeš u stanje kad kažeš: „ti to ne možeš sam“, „ti si još mali“, „hajde budem ti ja to“.  Poanta je u tome da ako u dobi od godine ili dvije počneš učiti dijete samostalnosti da ćeš u roku nekoliko mjeseci imati puno više vremena za sebe jer će tvoje dijete već puno toga moći samo.

Što može dijete od godinu dana?

Dijete od godinu dana i starije može slobodno dobiti žlicu u ruke. Pokušaj se ne zamarati činjenicom da će ti pod biti pun hrane, da ćeš trebati presvući dijete nakon hranjena ili da ćeš imati mrlje po zidovima. Pokušaj razmišljati da ćeš nakon nekoliko mjeseci imati dijete koje samostalno jede i pravilno drži žlicu u rukama.

Što može dijete s navršenih godinu i pol?

Tu može lagano krenuti poticanje na samostalno oblačenje i svlačenje papučica i cipela. Jedna od stvari koje bi trebalo izbjegavati jest žurba i stres kod dolaska i odlaska u vrtiću. Tete često potiču roditelje da odvoje 10 minuta i imaju strpljenja i volje oko svoje djece kad pokušavaju sami skinuti i obući obuću. Izbjegavati ono „ma pusti, budem ti ja“. Jer, kako mi pričaju moje prijateljice tete, ali i učiteljice – jako je puno slučajeva roditelja koji svojim ŠKOLARCIMA oblače i svlače cipele. To ne pomaže nikome – niti roditeljima, niti djeci.

Kako razvijati samostalnost djece u dobi od dvije godine?

U ovoj dobi djeca već mogu sama pomoći u procesu odijevanja. Mogu si sami odabrati ili barem izabrati između dvije ponuđene odjevne kombinacije. Mogu sami probati skinuti hlačice ili majicu,preokrenuti na pravu stranu.

U ovoj dobi djeca mogu sama odnijeti tanjurić nakon što pojedu na neku dogovorenu površinu koja je u njegovom dohvatu ili pospremiti igračke za sobom nakon igre.

Photo by Tatiana Syrikova form Pexels

Dodatni savjeti kao pomoć roditeljima:

*uključite dijete u kućanske poslove, ali na njegovoj razini

*Pohvalite djetetove uspjehe, pronađete u čemu je dobro i pokažete zanimanje i pažnju

* Budete dobar primjer (važnost roditeljskog modela je neprocjenjiva)

*Dopustite djetetu da donese samostalne odluke u skladu sa svojim godinama, no ograničite broj opcija s obzirom na dob djeteta

* Vrlo je važno poštivati djetetov izbor kad god je to moguće i sigurno

* Propitajte svoje metode odgoja samostalne djece

*Nikada nemojte omalovažavati ili obezvrjeđivati djetetove osjećaje

Još jedan jako važan savjet: pružite djetetu bezuvjetnu ljubav

Bezuvjetna ljubav nešto je što svaki roditelj mora pružiti svakom svom djetetu, svaki dan. A ona je jako važna i za razvoj samostalnosti. Djeca koja znaju da ih roditelj voli pa čak i kada naprave nešto krivo mnogo će lakše donijeti odluku i pokušati nešto novo, pa iako i znali da vjerojatno u tome neće uspjeti.

Talijanska pedagoginja, liječnica i osnivačica pedagoške metode Maria Montessori ima savjet koji sumira cijeli ovaj članak: ‘Pomozi mi da to učinim sam’

Pročitajte još:

Kako motivirati djecu na učenje?

Kako se nositi s činjenicom da svi oko tebe imaju djecu?

Tu smo jedna za drugu – kako pomoći prijateljici koja ima djecu?

Zlatno pravilo sretnih odnosa

0

Diljem svijeta, postoji jednostavno pravilo koje kada slijedimo ima ogromnu snagu prekinuti sukobe i konfliktne i otkloniti svaki sukob i potencijalne svađe.

To pravilo sadržano je u mnogim filozofijama, duhovim učenjima, koja nas ohrabruju i uče onu jednu jednostavnu rečenicu : “Ne čini drugome ono što ne želiš da čine tebi!

Jednostavno prevedena u svakodnevan život jasno i glasno nam kaže da se prema drugima ponašamo onako kako bi željeli da se oni ponašaju prema nama.

Ali velik je izazov poštivati druge onako kako bismo željeli da drugi poštuju nas.

Ali kada to uspijemo zapravo darujemo taj divan osjećaj ljubaznosti, ljubavi i razumijevanja drugim ljudskim bićima.

A nekako vjerujem da ovom svijetu treba više ljubaznosti, ljubavi i razumijevanja u vremenima koja su iz mnogih izvukla one najzakopanije crne dubine. Tek kada možemo sa ljubavlju poštivati i razumijeti druge otvara se prostor za bezuvjetnu ljubav, prvo prema sebi onda i prema cijelom svijetu.

Poštivati druge, njihove ideje, razmišljanja i potrebe znači poštivati sebe.

Photo by Pexels

To zlatno pravilo je jedno potpuno jednostavno načelo kojega bismo svi trebali željeti za sebe.

Kada prema njemu živimo, povrijediti druge postaje gotovo nemoguće.

Ono je duboko ukorijenjeno u čistoj empatiji i od nas ne zahtijeva da se na njega prisiljavamo. Jer to i njije njegov smisao. Cilj mu je dovesti nas do toga da naše reakcije prema drugima budu u skladu s našim vlastitim željama.

Od nas traži da budemo SVIJESNI utjecaja naših riječi i djela na ljude oko nas i zamišljanje sebe na njihovom mjestu. Poziva da sami sebe zapitamo kako bismo se mi osjećali kada bi se to događalo nama, kada bi se nama netko tako obratio i s nama postupao.

I na kraju to pravilo nas poziva da napravimo malo više od onoga što možemo svakoga dana kako ne bismo povrijeđivali druge, da tražimo prilike u kojima ćemo se prema drugima ponašati na isti način kako želimo da se oni ponašaju prema nama .

Pokazati suosjećanje, imati obzirnosti, brinuti i pomagati onim manje sretnijima od nas u ovome trenutku i biti velikodušni (ne u materijalnom nego emocionalnom smislu) su osnovni zakoni Zlatnoga pravila za sreću.

Pridržavajući se ovog pravila kada god možete imati će potitivan efekt na svijet oko vas jer jer ljubaznost rađa ljubaznost. I radeći to kreiratš flow pozitivne energije koji omogućava svima u tvojoj okolini mir, dobru volju i harmoniju

Pročitaj još:

6 razloga zašto je dobro pustiti suzu kad ti je teško

Što je nenasilna komunikacija i kako može spasiti vaš odnos?

DOKOLIČARENJE JE POTREBNO – imaš li uopće vremena za dosadu?

Wim Hof metoda – jača imunitet i pomaže u borbi protiv bolesti

0

Znaš ono kad si živčana i ljuta i loše volje pa ti netko kaže: „Samo diši!“. Dokazano je da disanje stvarno pomaže u stresnim situacija, a Wim Hof metoda važnost disanja stavlja na posebnu razinu.

Krenimo redom – što je to Wim Hof metoda?

Wim Hof metoda dobila je naziv po osnivaču – Wim Hofu. Nizozemac koji nosi i nadimak ”Iceman” i ”Superhuman” ima sposobnost preživjeti i izdržati u ekstremnom uvjetima. Za njega tvrde da može umom kontrolirati tijelo te svjesnim usmjeravanjem uma kontrolirati imunološki sustav. Ovo su samo neka od njegovih postignuća, a nekima je upisan i u Guinnessovu knjigu rekorda:

  • u Finskoj 2007. godine istrčao je polumaraton bosonog na ledu i snijegu (2 sata i 16 minuta 34 sek)
  • plivao 57,5 metara ispod površine leda, bez posebnog odijela
  • postavio svjetski rekord u izravnom dodiru cijelog tijela s ledom ukupno 16 puta, s rekordom od 1 sat, 53 minute i 2 sekunde u 2013. godini.
  • u rujnu 2009. istrčao puni maraton u pustinji Namib bez kapi vode.
  • u veljači 2009. Hof je u roku od dva dana stigao na vrh Kilimanjara noseći samo kratke hlače i cipele.

Zašto bi uopće netko isprobao ovu metodu?

• jača imunološki sustava

• poboljšava koncentraciju

• poboljšava mentalno blagostanje

• poveća snagu volje

• povećava energiju

• ublažava stresa

• poboljšava san

Kako funkcionira Wim Hof metoda?

Wim Hof Metoda je slična Tummo (unutarnja toplina) meditaciji i pranayami (jogijsko disanje). Metoda pospješuje autonomni neurološki sustav i imunitet, što dovodi do sposobnosti tijela da se samo bori protiv bolesti.

Wim Hof metoda sadrži 3 ključne komponente:

• tjelovježba / vježbanje

• hladan tuš

• disanje

DISANJE

Iz tijela se izbacuje ugljični dioksid, a istovremeno, tijelo se opskrbljuje velikim količinama kisika, što znači da naše stanice imaju dovoljno kisika za svoj rad i ne koriste druge metode za stanično disanje. To rezultira podizanjem pH vrijednosti krvi sa standardnih 7,4 na čak do 8,0 te tako krv postaje više alkalna.

Ujutro, kada se probudiš napravi vježbe disanja. Udahni duboko 30 do 40 puta, dok ti se lagano ne zavrti u glavi. Zatim isprazni pluća do kraja i tako drži što je duže moguće. Nakon toga udahni i zadrži dah barem 15 sekundi. Ove vježbe disanja možeš napraviti u nekoliko setova.

TJELOVJEŽBA

Drugi dio metode je tjelovježba. Wim Hof metoda nalaže da osoba radi puno sklekova i istezanja. Pokušaj odmah nakon vježbi disanja raditi sklekove, najviše koliko možeš.

Primijetit ćeš da možeš napraviti više sklekova nego inače. To je zato što tvoji mišići “dišu” pravilno i stanice imaju veliku količinu kisika u sebi. Svu tu energiju od disanja pretvaraš u akciju. Nakon sklekova, poželjno je istezanje. Kisik i alkalna krv pomoći će da se osjećaš fleksibilnija.

HLADAN TUŠ

Hladan tuš obično je vrlo neugodan, no nakon vježbi disanja i svih njihovih fizioloških učinaka, znatno smo otporniji na osjećaj hladnoće i boli. Istraživanja su pokazala da ljudi koji prakticiraju hladne tuševe ili krioterapiju imaju veći broj bijelih krvnih zrnaca. Tijekom hladnog tuširanja tijelo počinje tražiti način da se ugrije. Prvo što se događa je izgaranje masti. Zatim naš kardiovaskularni sustav ubrzava strujanje krvi kako bi se tijelo ugrijalo, što pozitivno utječe na jačanje vena i arterija. Stanični metabolizam troši sav onaj kisik kako bi se tijelo što brže ugrijalo. Nakon nekog vremena shvatite da hladan tuš više nije toliki šok jer se tijelo počinje navikavati i postaje otporno na hladnoću.

NO, IMAJ NA UMU DA OVA METODA NIJE ZA SVE:

Onima koji ne mogu izdržati hladan tuš preporučuje se da rade vježbe disanja i fizičko vježbanje.

Upute prije isprobavanja Wim Hof metode?

Prakticiraj Wim Hof metodu u sigurnom i ugodnom okruženju. Dok vježbaš tehniku, možeš osjetiti osjećaj euforije i povišene energije. Možeš osjetiti perutanje ili laganu vrtoglavicu. Imaj na umu da je hipotermija moguća ako se metoda ne primjenjuje sigurno. Nemoj prakticirati hladnoću ako si trudna. Izlaganje hladnoći treba izbjegavati nakon konzumiranja teškog obroka ili alkohola ili na prazan želudac. Prekini praksu ako se osjećaš nelagodno ili imaš bilo kakve štetne reakcije. Nikada se ne pokušavaj sama izložiti hladnoći.
Kako ipak možete biti dio ove priče?

*** Ako želiš isprobati ovu komponentu dovoljno je da za početak svoja standardna tuširanja dovršavaš hladnim tušem, barem nekih 15 sekundi. S vremenom to možeš postepeno povećavati na 30 sekundi do minutu.

Ako sam te zainteresirala, prije nego što kreneš na ovo putovanje, svakako pogledaj videa koja snima sam Wim Hof kako bi ti još detaljnije objasnio sve o svojoj metodi.

Photo by Wim How Instagram

Izvor: fitness.com.hr, Wim Hof YouTube

Pročitaj još:

Hodanje kao lijek – pola sata dnevno za veliki osmijeh na licu

Kako voditi sebe i druge – 6 vježbi koje vam mogu pomoći unaprijediti emocionalnu inteligenciju

Snaga života u udahu

Mirta Fraisman Čobanov: Volim pomagati ljudima u njihovu razvoju

0

IS: Predstavi nam se u par rečenica

Završila sam studij ekonomije na sveučilištu u Zagrebu, nakon čega sam u okviru MBA studija stekla diplomu „Executive Certificate“ u Londonu. Tijekom višegodišnjeg rada u državnoj banci gdje sam uspješno vodila internu akademiju za edukaciju, počela sam gajiti sve veći interes u smjeru razvoja ljudskih resursa. Ubrzo sam se odlučila poduzeti nešto po tom pitanju i tako sam  započela edukaciju za trenera i coacha Humanističko neurolingvističke psihologije na studiju u SAD. Pronašla sam se u tome, stoga sam po povratku osnovala Partus akademiju, koja uspješno posluje već 10 godina. U međuvremenu sam se posvetila daljnjem školovanju te sam danas i certificirani hipnoterapeut i psihodramski terapeut. Iza mene je više od 1000 održanih predavanja i edukacijskih treninga iz područja poslovnog i osobnog rasta i razvoja te više od 4500 sati individualnog rada s klijentima. Godinama sam se bavila pjevanjem i tenisom, a danas uživam u hobijima poput yoge i pisanja pjesama. Uvijek tragam za nečim novim što će me nadahnuti i ispuniti.

IS: Što je za tebe sreća?

Stvaranje, sloboda i kreativnost. Volim pomagati ljudima u njihovu razvoju, rješavati izazove i ulagati u kvalitetne odnose s ljudima.  Uz obiteljsko okruženje, mogu reći kako sreću pronalazim u poslu koji radim i to je ono što me ispunjava i gura naprijed. Sreću često pronalazim i u malim stvarima – uz dobru knjigu, film, boravak u prirodi ili uživanje u kavi i kockici čokolade.

IS: Koja je tvoja jutarnja rutina za sretan početak dana?

Jutarnji rituali su neizostavni dio moje svakodnevnice jer uvelike određuju tijek mog dana. Svako jutro me probudi moj pas i još me snenih očiju odvede u šetnju. Jutro mi započinje najčešće oko 6 sati. Nakon kratke šetnje, slijede tjelovježba i meditacija. Na taj način dan započinjem u miru i povezana sa sobom. Zatim obavezno slijedi doručak i slaganje dnevnog rasporeda. Tek tada sam se spremna uhvatiti u koštac s izazovima koji me čekaju.

IS: Kada bi imala jednu super moć, koja bi to bila?

Ta moć bi bila čarobni štapić koji bi dodirom pomogao ljudima da vole i prihvaćaju sebe i druge te da nauče upravljati sobom i održavati kvalitetne odnose s drugima. Na neki način to i pokušavam činiti kroz svoj rad kao leadership coach i psihoterapeut,  međutim čarobni štapić bi omogućio da to baš uvijek i bez iznimke bude uspješno, ovako to ponekad ovisi o okolnostima koje su izvan našeg kruga utjecaja.

Photo: partus-akademija.com

IS: Tko  vam je uzor i inspiracija?

Inspiriraju me svi oni  ljudi koji žive u skladu sa svojim vrijednostima, autentično i s integritetom, ljudi koji ostaju svoji unatoč svemu i svima i ne posustaju i odustaju od sebe pod pritiskom okoline. Također, inspiriraju me svi oni ljudi koji čine dobre stvari, kako za sebe, tako i za zajednicu, ljudi koji preuzimaju odgovornost za svoja ponašanja i postupke, koji pomiču granice i čine ovaj svijet boljim mjestom za život.

IS: Na koji uspjeh si najviše ponosna u svom životu?

Mogla bih reći da je to moja obitelj ili činjenica da se danas nalazim tu gdje jesam, unatoč nekim početnim životnim okolnostima. Ponosna sam što sam već 10 godina poduzetnik i radim posao koji volim, makar su mi mnogi govorili kako to u Hrvatskoj nije moguće. Također, moja knjiga Kako voditi sebe i druge, koja je nedavno izašla, za mene osobno predstavlja uspjeh. Nisam baš najstrpljivija osoba na svijetu i jako volim ljude i druženja, a pisanje knjige je od mene zahtijevalo dosta strpljenja i sati provedenih za kompjuterom. No, možda svojim najvećim uspjehom smatram što nikada nisam izdala sebe i svoje vrijednosti, niti odustala od sebe. Voljela bih da tako  i ostane.

IS: Što je ono što te uvijek podigne kada stvari postanu teške?

Svjetlo koje se nazire na kraju svakog tunela. Koliko god bilo teško, u svakoj nevolji se krije neka prilika , i kada prepoznam tu mogućnost, da se nešto može napraviti, popraviti,  poboljšati, to je ono što me podiže. Vjerujem kako je to dio poduzetničkog mentaliteta  – u svakoj situaciji vidjeti priliku i koliko god bila mala, na njenim temeljima nastojati nešto izgraditi.

IS: Koja je tvoja najveća osobna transformacija?

Moja najveća osobna transformacija se  dogodila paraelno s poslovnom transformacijom. Kada sam odlučila ostaviti siguran posao u banci, otvoriti svoju kompaniju i kompletno promijeniti profesiju. Učinila sam to u 30-tim godinama, uz malo dijete i hrpu kredita, bez ikakve ušteđevine, zaleđa i sigurnosti. Jednostavno sam jedan dan dala otkaz i otišla. Danas kada o tome razmišljam, čini se potpuno ludo, no tada mi se to činilo dobrim rješenjem. To je za sobom  povuklo suočavanje s mnogim strahovima, od egzistencijalnih strahova do straha od neuspjeha, izlazak izvan zove komfora. No, na kraju se isplatilo. Danas radim ono što volim i živim od toga. 

IS: Da si slogan na majici, što bi poručila?

Možeš više nego što misliš da možeš. 😉

Nedavno smo pisali i njezinoj knjizi te vam otkrili vježbe koje vam mogu pomoći unaprijediti emocionalnu inteligenciju

Pročitaj još:

Maja Krištafor: ”Uz dovoljno hrabrosti sve se posloži”

Katarina Dropulić: Za mene je sreća sve što imam

Barbara Grgić: ”Sreća je melodija koja ti grli srce”

Osvrt: Lea Brezar – To mogu samo ja: poezija promjene

0

Tekst sastavila: Marina Mađarević

Osvrt: Lea Brezar, To mogu samo ja: poezija promjene

(Dhar media, 2020.)


Prečesto knjige doživljavamo trivijalnim materijalima za razonodu ili pak nužnim zlom iz kojega nešto moramo naučiti. Jednako često pritom zaboravljamo na spoznaju koju nam knjige u sebi, gotovo proročki, nose. Djeluju one tako na mase, male skupine ljudi, velike skupine ljudi, povezuju, razvezuju, njihova moć djelovanja često nadilazi državne i jezične granice i, konačno, sve knjige kreću od utjecaja na jednoga čovjeka. Upravo intrizičnom motivacijom i fascinacijom potiču se promjene; najprije one u pojedincu, a zatim se te promjene šire i dalje, kružnom polarizacijom u jednom tijelu oblikujući bogat duh koji može rezultirati pozitivnim ili manje pozitivnim razvojem osobnosti i stavova.

Gotovo kao da se povela za ovom nužnošću čovječje promjene, u protekloj 2020. godini koja je iskušavala naše granice do krajnje izdržljivosti, trenirala našu strpljivost, vjeru i snagu, zagrebačka pjesnikinja Lea Brezar objavila je svoju desetu knjigu i četvrtu zbirku poezije, naslovivši je upravo proročki „To mogu samo ja: poezija promjene“ (kao da je znala koliko će ljudski faktor i prihvaćanje promjene biti potrebni tijekom prošle godine).  Prigodno, ukupno 74 pjesme ove zbirke poredane su po abecednom redu naslova kao da nam njihova autorica jasno daje do znanja da promjena dolazi praćenjem pravila, nikako preskakanjem ključnih životnih segmenata, slijeđenjem osnovnih zadataka koje sudbina postavlja pred nas da bismo kasnije prodornije gledali tamu. Ova „poezija promjene“ temelji se (prvenstveno) na osnaživanju lirskoga subjekta čija se pojava, kontra svih pjesničkih zakonitosti, izjednačuje s autoricom. Gube se granice onoga što je unutar i onoga što je izvan pjesme, a autoričina misao oformljeno pronalazi svoje sklonište u obličju lirskoga subjekta (dokazujući to i u autobiografskim fragmentima). Riječ je o gotovo intimnoj poeziji koju pjesnikinja posvećuje svojim težnjama i strahovima pitajući se: „Ako te ništa ne uznemiri / Kako ćeš osjetiti život?“

Na tragu liričnih ostvarenja indijske motivacijske stihotvorke Rupi Kaur u čijim se stihovima jasno ocrtava dharmastičko pisanje prožeto traganjem za istinom postojanja, zakonima ljudskosti, načelima čovječnosti, morala i poštenoga življenja koje je plod svjetlosti i spoznaje, Brezar se trudi pisati poeziju pročišćenja duše. Riječ je o naoko jednostavnoj i vedroj jezičnoj igri koja ne mari za dosljednost rime i stilskih figura i „ne pati“ od kompleksa umjetničkoga dojma. Brezaričina poezija kao da ne stremi svrstavanju vlastitih stihova u područje lirike; općenito, poezija je prostor najvećih ljudskih i umjetničkih sloboda, ali istovremeno i prostor najvećih osobnih rana koje se redovito analiziraju, seciraju i novim čitanjem otuđuju. Pjesnikinja želi preuzeti kontrolu nad čitateljskim kidanjem i svojatanjem duše  koja je položena na papir. Umjesto književnosti velikih metafora, figura i tropa kojima se postiže umjetnička zadovoljština, Brezar odabire nešto drugo: psihologiju i poeziju pomoći. Psihološkom potporom, podrškom čitatelju koju crpi iz vlastite životne riznice osjećaja potiče svakoga tko naiđe na njezine stihove da shvati da nije sam na ovom svijetu u kojemu su borbe dar koji nam Nebesa nude kako bi nas poučila životu, gotovo uz retke: „Ti budi igrač mudrosti. / Ne zbori iz trenutne ludosti.“

Stihovi navedene zbirke žrtvuju svoju jezičnu kićenost i pjesničku slavu u ime jasnije poruke o važnosti razvoja, važnosti cjeloživotnoga učenja i dovršavanja zadanih aktivnosti, drugim riječima, žrtvuju se u ime ideala i traganja za pravednijim čovjekom. Potiče se pritom kritičko promišljanje, stvaranje povjerenja u same sebe: „Lako se damo smesti (…) / Gdje putokazi jasni stoje, / A mi okrećemo glavu.“

Kao što je već navedeno, pjesme u ovoj zbirci kraće su od onoga na što smo od Lee Brezar navikli (čak se poigrava i modificiranim haikuom) zbog čega djeluju sintaktički nedovršenije, oskudnije. Za razliku od prijašnjih autoričinih pjesama, ove su zašle daleko u nutrinu i filozofska poimanja vlastitoga postojanja te se čini da se njima pokušava zatomiti riječ, a iznijeti neopipljiva emociju koju prilikom pisanja stvarateljica osjeća. Dosadašnju Brezaričinu melodičnost stihova zamijenili su nešto prigušeniji tonovi na koje su možda utjecali vanjski faktori poput korone, potresa i svjetske krize. Isti su možda umorili i samu pjesnikinju koja odbija suvišna opravdanja i priznaje da je doista riječ o promjeni, prijeko potrebnoj promjeni koju prihvaća širom raširenih ruku.

>> patuljastasmu.blogspot.com

Foto: Lea Brezar Facebook

Pročitaj još:

Lea Brezar: Poezija je najkraći put do srca čitatelja i ona ima snagu mijenjati svijet

Uvijek postoji svjetlo na kraju tunela- poruka je autorice Lee Brezar u novom romanu „Ogledala“

S pjesnicima na izvoru inspiracije za 2021.

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.