Naslovnica Blog

5 knjiga koje mora pročitati svaka žena

0

Oduvijek je poznato da je biti žena nešto posebno, nešto magično, nešto prekrasno. Ali povijest nam je nebrojeno puta pokazala da to nije dobro, da je to prijetnja, da je to van standarda. Upravo zato smo odlučili ovaj tjedan bitu u znaku žena pa vam po preporuci naše urednice Danijele Medaković donosimo koje bi to knjige svaka žena trebala pročitati i imati u svojoj kućnoj biblioteci.

Svaka od ovih knjiga je bezvremenska, a u svakom periodu života daje neki novi pogled na svijet i situaciju i kada ih god uzele u ruke pročitati ćete nešto novo.

Foto: Znanje
  1. Žene koje trče s vukovima, Clarissa Pikola Estes, Znanje knjiga koja kroz priče i mitologiju naših pretkinja vodi u duboki svijet ženskoga bića, u najdublje želje, strahove, ideje i prodire u srž duše. Arhetip divlje žene o kojoj se govori u knjizi svaka je od nas. Ovo je jedna od knjiga koja će te duboko povezati s tvojom intuicijom, srži tvoga bića i dati odgovore na pitanja kako znaš ono što jednostavno i prirodno znaš. Ovo je knjiga koja stoji na mom noćnom ormariću i vraćam joj se godinama.

2. Serijal Put boginje- Danijela Uzelac, Beletra serijal od tri knjige Buđenje boginje, Ritam boginje i Div i diva podsjetiti će svaku od nas da u nama leži Boginja. Zapravo riječ je o serijalu postova s istoimenog bloga gdje autorica otvara mnoge teme važne u svakodnevnom životu žene i povlači jasnu crtu između babuške – žene koja igra žrtvu, bez boje, sivu i umornu i uči nas kako biti boginja – stvarna žena koja unosi boje i radost svijetu samim svojim postojanjem. Ideje iz ovog serijala pomogle su mi da se bolje izdignem i reagiram kroz određene životne situacije gdje sam i sama bila babuška, ali sam naučila biti boginja.

Foto: Planetopija

3. Žensko tijelo, ženska mudrost – Dr. Christiane Northrup, Planetopija – mnogi ovu knjigu od gotovo 800 stranica nazivaju biblijom za žene, a ja se potpuno slažem. Sveobuhvatni priručnik prepun savjeta od unutarnjeg vodstva koje je prikazano na potpuno drugačiji način no u Žene koje trče s vukovima, kroz anatomiju žene i prihvaćanja menstrualnog ciklusa, svoje ženske energije i svih njegovih aspekata, erotike, spolnih organa i njihove funkcije preko trudnoće, majčistva, menopauze do izlječenja i samoiscjeljenja. Autorica zapravo spaja bit i posebnost žene sa suvremenom medicinom u obliku potpuno holističkog pristupa za zdravlje tijela i uma, a samim time i duha.

Foto: VBZ

4. Draga Ijeawele ili feministički manifest u petnaest savjeta, Chimamanda Ngozi Adichie, VBZ- ova naoko mala knjižica prepuna je mudrosti o tome što je zaista feminizam i kako ga prakticirati i u kojem duhu odgajati nove generacije ljudi. Zanimljivo je to što je knjižica nastala na zamolbu prijateljice kako da u današnje vrijeme odgaja kćer. A i ja sama kao majka kćeri znam koliko je izazovno od njih napraviti samosvjesne, jake i neovisne. Ruši mnoge stereotipove ali na blag, pravi ženski način tako da mi je u mnogočemu olakšava i odgoj sina. Feminizam prema mom shvaćanju nije i ne bi smio biti borba, nego upravo suprotno, podrška a ova mala knjižica to svakako je.

5. Tri žene, Lisa Tadeo, Mozaik knjiga– odlična, istinita priča koja prati tri žene kroz njihov seksualni život. Divno opisuje nezadovoljene ženske seksualne potrebe, skrivene misli, nadu i neke opsesije pričajući nam s puno empatije i razumijevanja tri u potpunosti drugačija shvaćanja u tri potpuno drugačija svijeta. Knjiga poziva na izražavanje vlastitih seksualnih i emocionalni potrebe, činjenicu da nijedna od nas nije sama, evaluaciju i spoznavanje onoga što nam je svakoj ponaosob potrebno. Zanimljivo o njoj je to da je plod desetogodišnjeg prikupljanja informacija i praćenja tih žena.

Kada bi trebala odabrati najbolju, ne bih znala. Svaka od njih me naučila nešto novo, osnažila neki dio mene, dozvolila mi da otvorim one najcrnje i sagledam se u potpunosti u sebe. Ali znam to da ću sve ove knjige, s ljubavlju i punim srce čuvati za svoju kćer i komentirati ih s njom.Pročitaj još:

Pročitaj još: 
Tri žene – priče o žudnji
Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta

Lea Kosović: ”Želim da svi oko mene budu sretni”

0

Prijatelji i suradnici za nju kažu da pršti od pozitive. Ona je 26-godišnja poduzetnica i vlasnica agencije za organizaciju događaja LOL. Obožava izazove, a osmijeh je njen zaštitni znak. Ona je Lea Kosović.

IS: Predstavi nam se u par rečenica.

Lea: Jednom su me opisali da sam ja „osoba koja kada hoda, frcaju konfete“! I ta osoba me zaista odlično opisala! Puna sam pozitive, uglavnom sam uvijek nasmijana (u 95% slučajeva) i obožavam svoj život! Ja sam inače obična 26-godišnja poduzetnica koja je stvorila svoju priliku kako bi radila posao iz snova. Vlasnica sam agencije za Event Management i jedna sam od onih koji uživaju u svakom danu radeći svoj posao.

IS: Što je za tebe sreća?

Lea: Moja obitelj, prijatelji i moj posao! Prvenstveno to što imam ljude koje volim, koji su tu i kad je divno i kad je tubulentno! Kada mi ne ide i kada mislim da ide nizbrdo, oni su tu da me podsjete na to što sam sve postigla i što još mogu postići, a tu je, naravno, i moj posao! Zaista uživam u svakom djeliću organizacije evenata i to me čini jako sretnom. Sretna sam što imam posao zbog kojeg jedva čekam svaki novi radni dan i svaki novi projekt!

IS: Koja je tvoja jutarnja rutina za sretan početak dana?

Lea: Iskreno, nemam neku rutinu. Jedino što bi se moglo nazvati rutinom je da si navijam alarm dovoljno rano da se ujutro nikamo ne žurim, odnosno da imam dovoljno (i previše) vremena za sve.  Ne volim dan započeti jutarnjom strkom po stanu jer kasnim. Volim se u miru spremiti, pojesti i pripremiti.

IS: Kada bi imala jednu super moć, koja bi to bila?

Lea: Ovo će biti potpuni klišej, ali imam i dokaz da sam zaista takva! 😀 Kada sam otvarala firmu htjela sam da ona reprezentira sreću, pozitivu i osmijeh – zato sam ju i nazvala LOL. Tako da… kada bih mogla birati svoju super moć, htjela bih da se ljudi oko mene osjećaju sretno, da budu sretni s onim što imaju i da budu pozitivni i nasmijani! I da to šire dalje! Klišej, znam…al to sam ja.

IS: Tko/što ti je najveća inspiracija?

Lea: Nemam nekog za koga bih mogla reći – e to je ta ili taj! Inspiracija su mi svi mladi ljudi koji su ambiciozni, ulažu u svoje znanje i konstantno traže sami sebi izazove. Takvi ljudi me pokreću! Oni koji sami kroje svoju sreću i potiču druge da naprave isto!

IS: Na koji uspjeh si najviše ponosna u svom životu?!

Lea: Iskreno, bez imalo skromnosti, najponosnija sam na to što sam s 24 godine otvorila firmu koja uspješno posluje! Ponosna sam na to što sam sama sebi omogućila priliku raditi posao u kojem uživam!

IS: Što je ono što te uvijek podigne kada stvari postanu teške?

Lea: Razgovor i ples. Nisam osoba koja se često žali, ali kada se žalim uglavnom ispašta moj najuži krug ljudi. Razgovor ili tipkanje s njima me uvijek oraspoloži. Oni stave stvari u drugu perspektivu – onu koju ja ne vidim pa me podsjete na neke stvari koje ja često zaboravim. S druge strane, tu je ples. Kada učim ljude plesati zaboravim na sav stres tog dana, na sve probleme i posvetim se samo tome da oni nauče to što im pokazujem.

IS: Koja je tvoja najveća osobna transformacija?

Lea: Oduvijek sam maštala da ću jednoga dana biti veterinarka. Još u osnovnoj školi čitala sam enciklopedije o životinjama, gledala dokumentarce i bila pretplaćena na National Geographic Junior. Zato i nisam dvojila oko upisa u srednju školu – znala sam što želim i gdje to mogu dobiti. I ne žalim ni sekundu za tom odlukom – tamo sam upoznala divne ljude, s guštom učila ono što me zanimalo i išla u smjeru za koji sam mislila da je „the one“. Međutim, počela sam voditi satove plesa i tada se dogodila transformacija. Shvatila sam koliko volim ljude, kolko volim raditi s njima i gledati ih kako napreduju. U trećem srednje odlučila sam da ipak želim raditi s ljudima pa sam upisala fakultet koji mi je to omogućio. I tako sam od malene veterinarke postala organizatorica događanja!

IS: Da si slogan na majci, što bi poručila?

Lea: Budi svoj, budi ti, nemoj biti kao drugi svi! 😉

Barbara Grgić: ”Sreća je melodija koja ti grli srce”

0
FOTO - Marin Pavelić (Mendax Films)

Ako ti je žutila preko glave, onda je upravo Beli Zagreb grad portal za tebe. BZG je netom nakon razornog potresa u Zagrebu pokrenula 23-godišnja Barbara Grgić. Ona ja Kninjakna zaljubljena u Zagreb, a njena super moć je intuicija.

IS: Predstavi nam se u par rečenica.

Barbara: Na papiru sam Barbara Grgić, osnivačica projekta i glavna urednica portala Beli Zagreb Grad, uskoro magistra edukacije hrvatskog jezika, latinskog jezika i hrvatskog latiniteta te digitalna marketingašica. Kada papir maknemo, lovac sam na čudesa. Čovječuljak koji ujutro pretvara kofein u riječi, a navečer govori u notama. Kao prava Vlajina, puno toga kažem, a još više toga kažem pjesmama. „Kad narastem, želim biti“ ne postoji u mojoj glavi. Rastemo svaki dan i uopće se ne želim ograničavati na nešto što „želim postati jednoga dana“. Postojim i živim sad, sačinjena od krajnosti i (ne)kompatibilnosti koje nekad ni sebi ne mogu objasniti, ali s kojima savšeno funkcioniram. Kažu mi da sam hodajući jukebox jer sam u stanju pronaći pjesmu za svaku riječ, a nadam se da ću jednoga dana za svaku riječ moći i napisati pjesmu.

IS: Što je za tebe sreća?

Barbara: Čitati svaku pjesmu kao svoju, rekla bi djevojka na reklami. Sreća je gledati ljude koje voliš kako svakodnevno rastu, makar za nanometar. Sreća je kad se ti ljudi nađu na jednom mjestu, vesele se i pjevaju, a ti si potpuno opijen trenutkom zahvalnosti u kojem ih samo sve gledaš, duboko udahneš i zahvališ se životu što ti ih je poslao jer ni nemaju pojma koliko svojim postojanjem nekome život čine boljim. Sreća je stvarna samo kad je podijeljena s drugima. Sreća su one male „slučajnosti“ koje su došle onda kada su baš trebale. Sreća je melodija koja ti grli srce i razgovara s njim bez riječi. Sreća je samo buđenje, jer mnogi na ovom svijetu za to jutros nisu imali priliku.

IS: Koja je tvoja jutarnja rutina za sretan početak dana?

Barbara: Ako vidim zrake sunca kada otvorim oči, dan je već dobro krenuo. Potom malo lijepih melodija, kofein koji miluje nepce i ja mogu pokoriti svijet.

IS: Kada bi imala jednu super moć, koja bi to bila?

Barbara: Biti onaj „Netko“ iz pjesme „Da sam ja netko“, grupe Indexi, koju je inače napisala legendarna pjesnikinja Maja Perfiljeva.

IS: Tko/što ti je najveća inspiracija?

Barbara: Inspiracija, kao takva, za mene ne postoji. Više vjerujem u moć zapažanja i određivanja trenutka u kojem treba djelovati. Kada imam neku ideju (kada sam opazila trenutak u kojem bi djelovanje prouzrokovalo neki dobar ishod u budućnosti), ne zapisujem je na papir. Rokovnike sam odbacila i služe mi eventualno za recepte (stara škola sam, ne mogu si pomoći), a kada imam neku ideju, kada se dogodio trenutak inspiracije, djelujem odmah, efektivno. U protivnom, dogodi se babaroga prokrastinacija i sve padne u vodu. Ergo, inspiraciju treba pretočiti u djelovanje, a djelovanje u disciplinu. Onda vam je sve oko vas inspiracija – i ljudi i događaji.

IS: Na koji uspjeh si najviše ponosna u svom životu?!

Barbara: Ponosna sam na činjenicu da sam u sasvim novom gradu uspjela stvoriti život kakav sam oduvijek željela. Ponosna sam na to što sam krenula od apsolutne nule u Hrvatskoj, bez veza i rodijaka koji bi nešto sredili. Ponosna sam na to što će iza moga imena uvijek stajati disciplina i poštenje. Ponosna sam što temeljna načela u koja vjerujem ne odstupaju od onih koje živim.

IS: Što je ono što te uvijek podigne kada stvari postanu teške?

Barbara: Glazba. Glazba je moj odgovor na sve vrste problema. Nema tog problema za koji ja ne mogu pronaći melodiju uz koju ću ga lakše prijeći. Valjda to vučem iz djetinjstva, ali kod mene je uvijek nešto sviralo i uvijek nešto mora svirati. Duša gine od tišine, rekao bi Rundek.

IS: Koja je tvoja najveća osobna transformacija?

Barbara: Ovo je zaista teško pitanje. Hm, reći ću ti da sam se toliko promijenila unazad pet godina da bi me osobe koje su me tada znale, trebale ponovno upoznati. Neka temeljna načela i principi su ostali isti, ali promijenili su me ljudi kojima sam se okružila i puno toga sam naučila na putu. Trebalo mi je dugo da naučim predahnuti kada sam umorna, a ne se još više forsirati. Dakle, predahnuti, a ne stati. Previše je želja i entuzijazma u meni. Kako bi Stjepan Bajić rekao: „u meni tuče morlačka krv“ – i teško ju je obuzdati. Kao da je sačinjena od stanica nestrpljenja, inata i pravde. 

IS: Da si slogan na majci, što bi poručila?

Barbara: Ovo je znak da će sve biti u redu.

4. konferencija Mame i klinci – Obitelj u vrijeme pandemije

0

Četvrta konferencija „Mame i klinci“ održati će se 29.svibnja 2021 on line iz studija Zagrebu pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba. Konferencija je besplatna za sve sudionike.

Ovo je link preko kojeg se sudionici mogu priključiti konferenciji: https://www.youtube.com/watch?v=Wylm6dSXBnU

Organizatori konferencije su udruge Abeceda roditeljstva i Najsretnija beba hrvatska

U tijeku je istraživanje u kojem želimo saznati koliko je utjecaj pandemije promijenio život mama i kako se one osjećaju.Anketu možete ispuniti ovdje.

Ovo istraživanje služit će nam kao polazna točka u raspravama na konferenciji MAME I KLINCI, na kojoj ćemo progovarati o temama koje tište roditelje s posebnim naglaskom na majke.

Okupili smo sve interesne skupine i stručnjake koji imaju utjecaj na odgoj djece. Biti majka je najvažnija uloga žene pogotovo u današnje doba velikih izazova gdje su majke suočene s nezaposlenošću, padom životnog standarda i strahom za sutra.
Vrijeme je da pronađemo što više načina kako da javno progovorimo o svim problemima.

CILJEVI KONFERENCIJE:

-senzibilizirati struku i javnost o problemima majki
– informirati i educirati sve interesne skupine i stručnjake koji imaju utjecaj na odgoj djece.
-potaknuti institucije na pronalaženje najboljih rješenja postojećih problema
-potaknuti dijalog svih aktera društva involviranih u ovu temu
– inspirirati gospodarski sektor na društveno odgovorno ponašanje
– networking i razmjena iskustava

RASPORED DOGAĐANJA

10:00-10:05
Otvorenje konferencije

10:05-10:50
Predavanje
ULOGA MEDIJA I MENTALNO ZDRAVLJE U DOBA PANDEMIJE
Danijel Labaš prof. dr. sc.
Redoviti profesor na Hrvatskim studijima Predstojnik odsjeka za komunikologiju

10:55-11:55
Panel
PANDEMIJA IZ DJEČJE PERSPEKTIVE
Debatna skupina djece iz OŠ Tin Ujević

12:00-12:15
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Video mama iz drugih zemalja, objava rezultata istraživanja “Mama kako si?”

12:15-13:45
Panel
UTJECAJ PANDEMIJE NA KVALITETU ŽIVOTA MAJKI

Ivana Portolan Pajić, dr med.
Gradski ured za zdravstvo,

Katarina Marušić, dr.med., psihijatar

Mia Roje Đapić, psiholog i pshoterapeut
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Natko Beck dr. specijalist radiologije Dječja bolnica Srebrnjak

Ivana Šešo, mag.paed.soc
Predstojnica Obiteljskog centra za Grad Zagreb

Dejan Nemčić prof. geografije
Osnovna škola Ivo Andrić

Tina Kirin prof
Ravnateljica OŠ Augusta Cesarca

13:50-14:20
Predavanje
VAŽNOST ZDRAVE PREHRANE ZA JAČANJE PSIHOFIZIČKOG ZDRAVLJA U VRIJEME PANDEMIJE
Nenad Bratković mag.natur., univ.mag.pharm

14:25-14:45
ŠTO POSLODAVAC DOBIVA KAD OSLUŠKUJE POTREBE RODITELJA

14:50-16:00
Panel
PANDEMIJA IZ PERSPEKTIVE RODITELJA
Debatna skupina roditelja

16:05-16:55
Radionica
METODE I TEHNIKE KONTROLE I OTPUŠTANJA STRESA I TJESKOBE
Iva Brčić mag.soc/phil
Predsjednica udruge Najsretnija beba Hrvatska

16:55-17:00
ZAVRŠNA RIJEČ

Renata Ivanović -SexEd otvara važne teme za odrastanje

0

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Tinejdžerima dostupna pornografija na internetu i tabuiziranje razgovora o spolnosti kombinacija je kojom društvo mladima šalje poruku da nisu važni. Školski sustav kod nas i dalje se opire seksualnom odgoju, iako iskustva razvijenih zemalja pokazuju da je u informatičkom dobu otvoren razgovor o spolnosti u društvu nužan za intimno zdravlje mladih i partnerske odnose. Kako bi mladima ponudili otvoren razgovor i stručan savjet, portal Reci.hr započeo je emitirati video-program SexEd u kojem mlada sociologinja i blogerica Paula Brečak govori o temama iz područja intimnosti, o komunikaciji i izražavanju želja. Projekt je startao temom o pristanku i tjelesnoj autonomiji, a nastavio se razgovorom o prvom spoju. Planovi su dugoročni, puno je tema koje treba obraditi kako bi se smanjile predrasude i mladima olakšalo otvoreno izražavanje želja i razvoj zdrave seksualnosti koja će biti izvor zadovoljstva.

Portal Reci.hr startao je prije nešto više od godinu dana, 21. veljače 2020. godine, na Svjetski dan seksualne i reproduktivne svjesnosti. Dosad se afirmirao kao jedno od rijetkih web mjesta na kojem se mogu naći stručni i informativni članci o intimnim pitanjima, o zakonodavstvu u području reproduktivnih prava i odnosa prema seksualnim manjinama.

S Renatom Ivanović, urednicom portala, razgovaramo o projektu Sex.ed, suradnicima i temama koje se otvaraju te o dugoročnim planovima portala Reci.hr.

Portal Reci.hr kreće s projektom SexEd jer se pokazalo da je uzalud čekati državnu inicijativu na tom području. Kojoj je publici namijenjena prva sustavna edukacija o spolnosti na hrvatskom jeziku?

Točno, nema nikakvog smisla čekati državu koja je već kroz tri puna desetljeća propustila organizirati u obrazovnom sustavu seksualno obrazovanje djece i mladih, i prepustila ih, kao i njihove roditelja, ali nastavnike i odgajatelje, da se kojekako snalaze i informacije o tako važnom području života prikupljaju po internetu, jer im je to jedini dostupni izvor. Zato smo kao portal koji se bavi podizanjem svjesnosti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima odlučili ući u poduhvat produkcije videa s ciljem seksualne edukacije prvenstveno mladih ljudi, onima koji su najviše u potrazi za znanjem iz tog područja života. No, s obzirom na deficit edukacije o seksualnosti, a s druge strane i činjenicu kako i digitalizacija, internetska komunikacija i društvene mreže imaju velik utjecaj i na ovo područje života, naši SexEd videa vrlo su edukativna i informativna svima. Osim toga, riječ je o mogućnosti interaktivne komunikacije, mogućnosti postavljanja pitanja, komentara i sugestija. Jer osim videa, o svim temama koje obrađujemo kroz SexEd videa, o njima istodobno pišemo na portalu, imamo u suradnji seksologe i psihologe koji našim pratiteljima i čitateljima također stoje na raspolaganju za odgovore na brojna pitanja, a bit će tu i tzv. instagram reelsi, kratka videa s kojima ćemo se referirati na aktualnosti u području seksualnosti i onoga što jesu trendovi i nastojati i tu davati pouzdane, točne i provjerene informacije, podatke i činjenice.

Sa snimanja SexEd-a

SexEd vodi Paula Brečak, mlada seks ed blogerica i socioginja koja specijalizira sociologiju seksualnosti. Kako Paula svoja blogerska iskustva primjenjuje u projektu Seks Ed? Zašto ste izabrali video-format?

Paula je jedna izvanredna mlada osoba, koja je jako rano znala u kojem će se smjeru obrazovati, a kako studirati sociologiju i specijalizirati se u području sociologije seksualnosti nije moguće u Hrvatskoj, jer nema tih kolegija – postoji tek po jedan izborni na odsjecima sociologije i psihologije Filozofskog fakulteta – studij je upisala i diplomirala na New York University u Abu Dhabiju. Suradnju u produkciji SexEd videa by Reci.hr dogovarali smo s Paulom pri završetku njezina studija, kad smo otkrili kako na svom blogu obrađuje teme koje su nama na portalu u fokusu. Čim se Paula vratila u Hrvatsku počeli smo s produkcijom videa, a neke od tema koje je Paula obrađivala kroz svoj blog ujedno su i teme koje smo obradili u prvoj sezoni našeg SexEda. Paula svakako koristi svoja blogerska iskustva, više sadržaj onoga što je već istraživala da bi za blog obradila pojedine teme, fenomene, probleme. Paula je i velika svjetska putnica, obišla je gotovo 40 zemalja, i pri svakom svom putovanju koristi priliku istražiti i odnose prema seksualnosti, koji su tu društveni koncepti dominanti, i kako oni utječu na ljude, pa su i ta iskustva i spoznaje vrlo vrijedna pri izradi sadržaja našeg SexEda.

Video format smo izabrali jer je video produkcija danas najbolji način kako na njima zanimljiv i pristupačan način doći do mladih ljudi. Kroz video možemo u relativno kratko vrijeme puno toga reći, plasirati puno informacija, mi u svakom video obrađujemo i kako se u povijesti nešto tretiralo, kako bi dali cijeli društveni kontekst određene pojave i teme o kojoj govorimo. Otvaramo teme koje su stigmatizirane, koje su pune predrasuda, koje koče razvoj tolerancije u društvu, one o kojima se izbjegava govoriti, a sve su one od velikog interesa mladih ljudi i važne su za njihovo odrastanje i da budu zdrave i sutradan samosvjesne i sretne osobe. 

Prva tema programa Seks Ed je Pristanak i tjelesna autonomija. Koji su pokazatelji da je nužno otvoriti temu pristanka kad se govori o spolnosti?

Prije svega objasniti što točno znači pristanak je ona nulta točka od koje moramo krenuti da bismo uopće razgovarali o seksualnosti, o seksualnim i reproduktivnim pravima, o zdravlju… Riječ pristanak se u zadnje vrijeme može često čuti u javnom prostoru, posebice nakon nekoliko pokreta ispovijesti žrtava seksualnog nasilja, koje su nakon puno godina smogle hrabrost i progovorile o traumama koje su preživjele i u dubini duše se nadaju da bi počinitelji mogli odgovarati. I u tim ispovijestima i cijeloj situaciji kad su žrtve progovorile o seksualnom nasilju može se vidjeti kako je reakcija jednog, nažalost, velikog dijela javnosti bila da žrtve zapravo nisu žrtve, jer su u određenom momentu dale pristanak. Zato valja stalno razgovarati o tome što je pristanak, jer je jasno da o tome ne postoji jasan stav, bolje rečeno svijest. Ne mora se dogoditi silovanje da bi se govorio o seksualnom nasilju. To što je, recimo, djevojka s nekim pošla u stan i partner je krenuo tražiti seks, a ona nije bila voljna, znači da nije dala pristanak, jer svojevoljni odlazak s partnerom u stan ne znači i pristanak na seks. Važno je o pristanku govoriti djevojkama, koje često znaju reći da su ušle u seksualni odnos iako ga nisu željele, ali se to od njih očekivalo jer su već dopustile pipkanje. Pristanak se odnosi i na niz drugih stvari, recimo pristanak da netko vaše intimne fotografije koje ste mu povjerili u ljubavi i povjerenju podijeli s nekim trećim ili u osveti objavi na društvenim mrežama. Osvetnička pornografija, dijeljenje eksplicitnih snimki i fotografija online, pa i na pornografskim stranicama, nova su kriminalna djela, koja naši zakoni niti ne prepoznaju. A mnoge se snimke tako kriminalno iskoriste u javnom prostoru nakon nevinog sextinga među tinejdžerima. To su one situacije kad sexting koji je među školarcima jako popularan preraste u sextortion. I tu je važno znati što je pristanak. Kao što je važno mlade osvještavati o nasilju u vršnjačkim vezama. Sve je to dio jednog sustavnog seksualnog obrazovanja za kakvo se mi zalažemo i u kojem cilju smo krenuli s projektom SexED by Reci.hr. 

Koliko ste tema pripremili za emitiranje? Je li projekt dugoročan? Namjeravate  li uspostaviti kontinuitet edukacije i na koji način?

U prvom serijalu imamo deset videa, a projekt planiramo dugoročno. U produkciju nove serije idemo ujesen, a istovremeno tražimo partnere koji će nas u tom smjeru financijski pratiti kako bismo proizveli sve što smo zamislili, jer je tema jako, jako puno.

Kako je organizirana edukacija o spolnosti u drugim zapadnim zemljama? Koje zemlje danas imaju seksualnu edukaciju i u kojoj dobi?

Države na različite načine imaju organiziranu edukaciju i seksualno obrazovanje djece i mladih, o čemu mi često pišemo, jer je ta tema nerijetko top tema mnogih obrazovnih politika u Europi. Sama EU u zadnje vrijeme značajnije potiče kroz niz izvješća, posebice o ljudskim pravima, države da u svoje obrazovne sustave uvode seksualno obrazovanje. Sveobuhvatno seksualno obrazovanje kao obvezan predmet u školi ima organizirana Nizozemska. Edukacija kreće od vrtićke dobi, jer je s njom važno početi odmalena, kada djeca spoznaju svoje tijelo, treba ih znati i podučiti o njemu. Edukacija se provodi vrlo interaktivno, kao radionice, i djeci je ona jako zanimljiva. Uče o sebi, što im se događa u pubertetu, uče o pristanku, o tjelesnoj autonomiji, o seksualnim orijentacijama i toleranciji, o rodnoj ravnopravnosti, o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Edukacija o seksualnosti počinje u vrtićkoj dobi, odgojitelji su educirani na koji način djeci odgovarati na brojna pitanja kad otkrivaju sebe, svoje tijelo, kad propitkuju što tko ima i zašto. Švedska seksualni odgoj i obrazovanje djece i mladih prakticira već sto godina, Finska nešto kraće, a danas kaže čak i uspješnije. Osim toga, obje države imaju na stotine seksualnih savjetovališta za mlade u kojima timovi stručnjaka rade s mladim ljudima i kao savjetnici, liječnici, edukatori… U istim savjetovalištima pomoć mogu potražiti i maloljetne žrtve seksualnog nasilja, jer s tim se žrtvama drukčije radi nego odraslima. Mi naravno za djecu i mlade tako nešto nemamo ni u ideji!

Renata Ivanović, urednica portala Reci.hr

Seksualni odgoj jedna je od aktualnih tema vezanih uz ljudska prava, zaključio je nedavno Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta. Hoće li Portal Reci.hr i dalje inzistirati da se seksualni odgoj uvede u škole?

Svakako ćemo stalno raditi na zagovaranju uvođenja sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole, jer smatramo da je to prvenstveno dužnost države. Osvješćivati kako je država dužna omogućiti obrazovanje djece i mladih u tim područjima znanosti i informirati svoje čitatelje što politika i političari po tom pitanju čine. Istodobno ćemo s ljudima, stručnjacima i entuzijastima koji već godinama isto rade na ovim pitanjima jer im je stalo do djece, pokretati vlastite projekte seksualne edukacije, tečajeve i slično, te raditi i konferencije kakve smo već imali i koje su se pokazale jako korisnima mnogima, posebice nastavnicima i roditeljima, jer su imali prilike puno doznati o ovim temama. Mi imamo jako malo stručnjaka koji se bave ovim područjima znanosti, pa i taj problem otvaramo zagovarajući da se na medicinskim fakultetima omogući specijalizacija iz područja seksualne medicine. Imamo samo jednog liječnika koji ima tu licencu, a naravno nije je mogao steći kod nas nego u Velikoj Britaniji. Imamo tek 13 seksualnih terapeuta i savjetnika kojima se ljudi mogu obratiti s poteškoćama koje imaju u seksualnom životu, a potražnja za takvim stručnjacima je velika. Dakle, puno je tu još posla i u njemu također tražimo partnere, društveno odgovorna poduzeća koja prepoznaju važnost ove priče, da se priključe tim kampanjama.

Portal Reci.hr podržao je i peticiju za uvođenje kaznenog djela osvetničke pornografije koja je uzela maha na internetu, a trenutno su žrtve nezaštićene. Tko su najčešće žrtve, a tko su nasilnici kod osvetničke pornografije? Ima li slučajeva da su žrtve mladići, a ne djevojke?

Peticiju je inicirala udruga B.a.B.e., a mi smo kao portal koji je u više navrata pisao o ovom kriminalu osvetničke pornografije, skupa s njima išli s prijedlogom da se u izmjene Kaznenog zakona koji je bio tada u javnom savjetovanju, svakako u katalog kaznenih djela uvrsti osvetnička pornografija. Ta kriminalna djela, koja žrtvama ostavljaju vrlo često doživotnu traumu, jer se jednom objavljene intimne fotografije ili videa na internetu u tom viralnom svijetu žive zauvijek, naša policija i pravosuđe uopće ne prepoznaju kako treba. Vrlo često ih tretiraju kao prekršaj nedozvoljene upotrebe osobnih podataka, što je katastrofalno, jer se za počiniteljima ne pokreću kazneni postupci, niti ih se nastoji otkrivati. A pošast osvetničke pornografije je golema. Postoji na stotine pornografskih stranica i tzv. grupa za odrasle na društvenim mrežama na kojima objavljuju i dijele slike i videa osoba koje nisu dale pristanak da se njihova intima postane javna. S druge strane, mnogi su od tih materijala nastali ucjenom, što je kazneno djelo, ali policija čin javne objave ne prepoznaje kaznenim djelom. Žrtve mogu biti svi. Djevojke koje su u ljubavi i s povjerenjem pristale na snimanje seksualnog čina, ali nakon raskida veze partner iz osvete objavi snimke ili s njima ucjenjuje da će ih javno objaviti. Mogu biti i osobe koje uopće ne znaju da su snimljene, i to na javnom mjestu, pa se njihove snimke dijele na tzv. grupama za odrasle koje znaju brojati i po stotine tisuća članova, koji uz snimku doznaju i gdje osoba živi, možda i njezin mail i krene seksualno zlostavljanje. Takve su slučajeve počele prijavljivati žene u Srbiji, kad je i otkrivena jedna od platformi na kojoj su se dijelile uglavnom slike i videa iz kategorije osvetničke pornografije. Žrtve su maloljetnici, koji također u trendu sextanja znaju dijeliti svoje intimne fotografije ili snimke, a dokopaju ih se seksualni predatori i nasilnici. Tu valja napomenuti i veliki problem dječje pornografije, a stotine je tisuća snimaka djece koje se koriste na skrivenim stranicama i razmjenjuju među pedofilima, pa čak i na oficijelnim pornografskim sajtovima poput Pornhuba, koji je prije nekoliko mjeseci bio zahvaljujući jednoj vrlo uspješnoj kampanji bio primoran ukloniti 75 posto svog video sadržaja. Riječ je o milijunima snimaka djece i maloljetnika. Najveće mete osvetničke i dječje pornografije su djeca i mladi koji se ne znaju zaštititi, koji ne znaju što je pristanak, koji ne znaju prepoznati što je seksualno uznemiravanje, koji se ne znaju zauzeti za sebe i svoju tjelesnu autonomiju. Koje nismo u najranijoj dobi naučili da ih nitko nema pravo pipkati, pa ni njihovi roditelji, ako im to ne dopuste, ako im to ne odgovara. Mladi koje nismo naučili da su oni jedini ti koji posjeduju svoju seksualnost i jedino oni odlučuju što će s njom činiti.

Organska komunikacija – sirovo i/ili zdravo?

0

Već je dugi niz godina sve s pridjevom „organsko“ u modi, imam dojam da jedino organska komunikacija nikako da postane dio istog trenda.

Prošlo je već neko vrijeme otkad sam se, na jednom ženskom druženju, susrela upravo s tim novim pojmom i odmah mi je zazvučao intrigantno.

Pomislih, zašto nam je tako teško i  nelagodno jednostavno reći što mislimo i osjećamo bez friziranja, uljepšavanja i zamotavanja? Navika da „prilagodimo“ komunikaciju tako da svima bude ugodno i lagodno, da sebe ne izložimo i sugovornika ne povrijedimo opće je prihvaćena u našem društvu. I tako, ja odlučih uz organski krumpir konzumirati i organsku komunikaciju, jer mora da je zdravije ☺

Obzirom da svi dobro znamo kako je dug put od teorije do prakse, s prvim koracima sam krenula u malim životnim situacijama.

U stvarnom životu to izgleda, primjerice, tako da me nazove prijateljica s kojom u tom trenutku nemam volje razgovarati. Umjesto da javljanjem hinim da uživam u razgovoru ili da na brzinu iz rukava izvadim dobar stari izgovor kako sam na sastanku ili da nisam vidjela poziv, jednostavno kažem da trenutno nisam raspoložena za razgovor. Nakon izgovorenog osvijestim sebi i njoj da to što u trenutku nemam želje za razgovorom, nema baš nikakve veze s njom niti s našim odnosom, već samo s mojim trenutnim raspoloženjem.

Zanimljivo je koliko nam je „prirodno“ s mašnicom pakirati sve što želimo izraziti, koliko energije i vremena trošimo na promišljanja kako informaciju najbezbolnije komunicirati, a kako se rijetko upitamo čemu sve to služi?

Rekla bih, ničemu.

Photo by Noelle Otto from Pexels

Služi nam samo da se skrivamo iza svih tih „finjaka“, i tako se družimo s ljudima s kojim ne želimo, odlazimo na mjesta  na koja ne želimo, i provodimo veći dio svog života onako kako ne želimo. Sve to, pogađate, iz vječitog straha od odbacivanja i neprihvaćanja. Upravo kroz sitne životne korake imamo priliku svakodnevno sagledavati, osnaživati i prihvaćati sebe.

Ako gledamo na konzumaciju organske hrane kao najzdraviju opciju za naše tijelo, svakako bi bilo korisno sagledati organsku komunikaciju kao optimalnu za naše mentalno i emotivno zdravlje. Moje je iskustvo da taj pristup spontano dovodi do detox – a socijalnih i emotivnih odnosa koji pruža nevjerojatan osjećaj olakšanja. Upravo je proljeće idealno vrijeme za krenuti na taj put. Probajte ☺

Pročitaj još:
Što je nenasilna komunikacija i kako može spasiti vaš odnos?
Minimalizam – put ka slobodnom životu


Priključi se virtualnoj dm ženskoj utrci trčimo zajedno za Opću bolnicu “dr. Ivo Pedišić” u Sisku

0

dm ženska utrka održat će se od 14. do 20. lipnja, a za sudjelovanje u utrci možete se prijaviti do 6. lipnja putem internetske stranice www.ticketing.com.hr. Po prvi puta utrka će se održati u virtualnom obliku te je sudjelovanje moguće na području cijele Hrvatske.

dm ženska utrka nastavlja dugogodišnju tradiciju promicanja odgovornog odnosa prema zdravlju i zajednici jer će dm za svaki pretrčani kilometar unutar odabrane dionice donirati 10 kuna Općoj bolnici „dr. Ivo Pedišić“ u Sisku za obnovu Odjela pedijatrije koji je oštećen u razornom potresu.

Kotizacija za utrku iznosi 100,00 kuna, a uplatom ostvarujete pravo na sudjelovanje u utrci te dobivate poklon-paket sa službenom majicom utrke, proizvodima dm-a i dm-ovih partnera. Poklon-paket možete preuzeti u prodavaonici dm-a ili odabrati dostavu na kućnu adresu uz nadoplatu troškova dostave u iznosu od 25 kuna.

Sudjelovanje u virtualnoj dm ženskoj utrci potrebno je zabilježiti jednom od aplikacija za trčanje te u razdoblju od 14. do 20. lipnja prijaviti rezultate trčanja na e-mail dmzenskautrka@ticketing.com.hr. To je moguće slanjem fotografije odnosno screenshot zaslona aplikacije s rezultatima uz navođenje imena i prezimena, datuma, vremena, broja pretrčanih kilometara te pretrčane rute (GPX). Rezultate je potrebno poslati s iste e-mail adrese koju ste koristili prilikom prijave na utrku.

Više detalja o sudjelovanju i prijavama možete pronaći na dm-ovoj internetskoj stranici www.dm.hr.

Igra života

0

Djevojko, život je igra, igraj se!

Ajme koliko sam puta čula tu rečenicu. No, jesam li je razumjela i živjela? Sada da no prije, definitivno ne. Trebalo mi je dugo da je shvatim jer jednostavno nije dopirala do mene.

Baš mi je stvarala neku nervozu zvanu neshvaćanje. Nikako nije dolazila do one dubine unutar mene koja bi ju razumjela. Uvijek su se u mom umu stvarala pitanja poput: “Kako da se igram, kada je svaki dan izazov koji moram shvatiti i proći? Kada me neki od njih ponekad sruši, da ne znam kako se ponovno dignuti. Otkud početi kako bi se otrgnula mreži u koju me uhvatio?”

Ta pitanja su me sprječavala vidjeti širu sliku cijele priče koja je ispred mene, vidim dubinu rečenice koja otvara novi pogled na život. Gledam, a ne vidim. A kako da i vidim dubinu kad se koprcam u toj mreži pokušavajući pronaći izlaz iz nje. Trgam one niti, pokušavajući udahnuti, no teško mi je. Pa kad ti spomenu igraj se, kao da ti je netko opalio ogroman šamar i mislim si, što sam toliko nesposobna kad ne mogu shvatiti cijelu poantu priče. Onda sam previše ponosna da priznam kako ne shvaćam, a naravno da to ne želim pokazati drugima. Još mi samo nedostaje da svi to znaju, jer kako će me onda gledati. Ponekad sam htjela ostati u toj mreži da me nitko ništa ne pita. Odustala bi i prestala se truditi pronaći rješenje. Čemu sve to? Riješiš jedno, dolazi drugo. Konstantno se vrtiš u krug i jednostavno, tada u mojoj glavi to nije imalo previše smisla.

Photo by Jill Wellington from Pexels

Onda pogledam djecu kako se igraju u dvorištu i mislim si kako im je lijepo,ništa ih ne brine, samo se igraju. I ja sam to prošla. Divna vremena kada sam jedva čekala izaći van s prijateljima i igrati se. Uživala sam u dječjoj radoznalosti i otkrivanju novih stvari. Nema brige, nema izazova, samo opušteno kako bi se reklo. Jedino što trebaš otići u školu, odraditi zadaću i vraćaš se igri. Ako i ima nešto za riješiti, tu su bili roditelji ili netko stariji koji bi se pozabavio time. Divota.

U tom trenutku, samo sekunda je bila dovoljna da nova misao prođe mojim umom. Zastala sam i zbunjeno gledala u jednu točku. Tada mi je kliknulo. Otvorila se nova, veća slika koju sam dugo čekala. Spoznaja koja je otrgnula one niti i dala mi ponovno da dišem. Pa život je naša škola, izazovi su naše lekcije, jedino što trebam je riješiti ih i slobodna sam. Spremna sam za dalje. Spremna sam za svoju igru koju god poželim, sa stvarima koje me vesele. Kakvo je to otkriće. Stvarno je sve igra. Koliko ti fokus na izazov, zamagljuje pogled na rješenje. Iz kojeg razloga ne bi izazov shvatila kao neku školsku lekciju, gdje je domaća zadaća ustvari otkrivanje na koje načine ga možeš riješiti. Ako zapneš, uvijek možeš tražiti pomoć.Već sam spomenula prije da smo tražili kao djeca pomoć kad nam je trebala. Zašto bi sad to bio problem? Još uvijek se nismo svi rodili kao sveznalice, pa da sve moramo znati. Svatko ima svoje područje koje mu bolje ide od drugog, iz tog razloga tražim stručnjaka koji će mi pomoći u onome gdje meni ne ide. Odlično. Poslije te spoznaje veselila sam se igri koja me čeka. Život je postao zabavan. Izazove sam rješavala s osmjehom na licu. No, budimo realni nije svaki bio baš tako lagan, no ideš dalje pa gdje te putevi odvedu. To je bila spoznaja koja me dovela da ipak s lakoćom idem kroz život. Vjerojatno se i ono dijete probudilo u meni i dalo mi dodatnu kreativnost da bude još zanimljivije istraživati nove prilike, mogućnosti i potencijale koje nam život nudi. Svakim izazovom rasla sam kao osoba, bila sam jedna nova JA, bolja, zrelija i moram priznati sretnija. Kada bi pogledala unazad vidjela sam sve ono što sam prošla, mnogo izazova koje sam riješila te me to dovelo da budem ponosna na svoje uspjehe. Svaka osoba bi trebala biti. Svi smo predivni na svoj način, sa svim svojim potencijalima unutar sebe. Samo treba ta jedna misao koja će proći kroz nas i dati nam prejaku spoznaju koja otvara najbitnija vrata našeg života, vrata zvana Igra života.

Grlim te živote i hajdemo zajedno da zaigramo tu Igru života.

Pročitaj još:
Razlika između emocija i osjećaja – zašto osjećamo to što osjećamo?
Pronađi mir unutar sebe

4. konferencija Mame&klinci

0

Ove godine, konferencija stavlja poseban naglasak na problematiku s kojom se suočavaju roditelji, posebno majke, i djeca tijekom pandemije i potresa.

CILJEVI KONFERENCIJE

– educirati i informirati stručnjake koji rade na području odgoja i obitelji

– potaknuti institucije na pronalaženje najboljih rješenja

– potaknuti dijalog svih aktera društva involviranih u ovu temu

– inspirirati gospodarski sektor na društveno odgovorno ponašanje

– njegovati vrijednost braka i obitelji

– networking i razmjena iskustava

– educirati, informirati i savjetovati majke o temama koje ih zanimaju

Biti majka je najvažnija uloga žene pogotovo u današnje doba velikih izazova gdje su majke suočene s nezaposlenošću, padom životnog standarda i strahom za sutra. Vrijeme je da pronađemo što više načina kako da javno progovorimo o svim problemima koje muče majke i pružimo pomoć gdje god je moguće. U tijeku je i istraživanje o tome kako se osjećaju mame tijekom ove pandemije i kako je utjecala na njih.

Drage mame, unaprijed hvala što ćete odvojiti par minuta da podijelite svoje iskustvo zadnjih godinu dana i utjecaj pandemije na vas i vašu obitelj. Hvala vam što ćete nam pomoći da saznamo i razumijemo kako i koliko je utjecaj pandemije promijenio vaš život i kako utječe na vas. Ova anketa je ANONIMNA i služit će nam kao polazna točka u raspravama na konferenciji koja će se održati 29. svibnja u Zagrebu.

Na ovom linku https://forms.gle/4ePoFUVeMmbz9TgM6 možete ispuniti anketu Mama kako si? koju je do sada ispunilo više od 500 majki, a čije rezultate ćemo predstaviti na samoj konferenciji.

Bit će pozvani stručnjaci, gospodarstvenici, razne institucije i udruge, autoriteti i majke koje će govoriti o ovim problemima i načinima kako ih riješiti.

Uskoro slijedi više informacija o samoj konferenciji i kako se prijaviti.                                                                                                                                                                   

Hrabro suočavanje sa psihozom – Imam psihozu, pa što?

0

Hrabro suočavanje sa psihozom

Odnos društva prema osobama s psihičkim poremećajima kod nas je podvojen. Izjašnjavamo se za uključivanje osoba s dijagnozama psihičkih bolesti u društvo, a istodobno ih izbjegavamo i nastojimo udaljiti iz svoje sredine. U medijima se problem osoba s dijagnozama psihičke bolesti ne obrađuje, a ispovjedna proza o iskustvu liječenja kod nas je još rijetka. Spisateljica pod pseudonimom Vanesa Ljahnicky objavila je knjigu „Imam psihozu, pa što?“ u kojoj otvoreno piše o svojoj bolesti, odnosima u obitelji, komunikaciji sa psihijatrima, o svojem doživljaju sebe kroz uspješno liječenje tijekom kojeg se njezina bolest stabilizirala. Štoviše, drugi dio knjige posvećen je pacijentima koji i dalje odbijaju liječenje i opisala jedan liječeni i jedan neliječeni slučaj psihoze, u namjeri da pacijente koji i dalje odbijaju liječenje upozna s njegovim prednostima. Vanesa Ljahnicky danas samostalno planira svoje nove nakladničke poduhvate i uživa u svojoj novootkrivenoj ulozi spisateljice.

Donosimo dva odlomka iz knjige „Imam psihozu, pa što?“ Vanese Ljahnicky.

Naslovnica knjige – privatna arhiva

Djeca, brak, karijera i ostalo

          Svaki čovjek dođe u određene godine kad od njega društvo nešto očekuje, postavlja pred njega određene norme i zahtjeve (samo ne znam tko ih je izmislio i po čijem su kriteriju stvarani), a s obzirom na to da smo svi mi, ili barem bismo trebali biti društvena bića, od nas se očekuje da se ponašamo prema određenim normama. Svi mi za sebe imamo velike planove – roditelji, rodbina, puno je dušebrižnika koji nam pokušavaju kreirati živote. Međutim, iz iskustva znam da se planovi nikada do kraja ne ostvare, uvijek nam nešto poremeti, sruši ili promijeni planove ili mladenačke snove. Sve curice sanjaju o vjenčanju u dugoj bijeloj vjenčanici, o dugom i sretnom braku s barem dvoje djece, dobro plaćenom poslu i velikoj karijeri, o tome da postanu netko i nešto. No, nažalost, život nije ni predvidiv ni jednostavan, tako da u većini slučajeva naši savršeni planovi o idealnom obiteljskom životu padaju u vodu. Sve djevojke sanjaju o princu na bijelom konju koji se u realnosti ubrzo pretvori u žapca, a bijeli konj posivi.

          I što je najbolje od svega, svi gledaju što se događa u tuđem dvorištu, kao da im nije dovoljno prljavštine u njihovom vlastitom dvorištu, tako da su im i oči i uši u tuđim dvorištima, dok se iz njihova dvorišta širi nepodnošljiv smrad njihovih ustajalih karaktera. Takav odnos među susjedima jako dobro ilustrira Škorina pjesma: „U mom dvorištu“. Uvijek kad je čujem na Narodnom radiju, asocira me na moje susjede. Što ću, takva sam i ne mogu si pomoći. Hvala vam, Škoro, na toj prekrasnoj pjesmi!

          „Trebaš se udati, roditi djecu, proći će Ti vrijeme“, brinu se moji prekrasni susjedi. Ma, nemojte! Hvala na savjetu i na vašoj neumornoj brizi.

          Imam nekoliko znanica koje su se udale odmah nakon srednje škole da im ne prođe vrijeme, fakultet nisu ni upisale, što zbog nemogućnosti da prođu prijemni ispit jer su završile nekakve lijeve srednje škole, što zbog toga da im ne prođe vrijeme za udaju. Gledam ih sada, desetak godina kasnije: udane su, zapuštene, udvostručile su svoj volumen (vjerojatno su mislile da im je dovoljno to što su se udale pa da se više ne moraju brinuti o svom izgledu, a pogotovo o svojoj grotesknoj figuri), brakovi su im izvana huj, iznutra fuj, muževi im samo gostuju kod kuće na ručku i večeri, imaju po dvoje djece, posao u nekoj lijevoj firmi, neku osrednju plaću, žive kod roditelja koji im pomažu umjesto da plaćaju skupe dadilje, tako da im to najčešće dođe nešto kao baka i deda – servis, ali i financijski, jer se obično bake i djedovi zaljube u svoje unuke; i to je njihov život. Čovjek bi očekivao da su sretne. No, s obzirom na to da žive u mom neposrednom susjedstvu, čujem ih kako urlaju na djecu, kako djeca dobivaju batine za svaku sitnicu i to je onda njihov idiličan život o kakvom su kao djeca sanjale. Mo`š mislit`!

          S obzirom na to da sam već odavno prošla tridesetu, zaustavljaju me vrlo često susjede, ali i ne i susjedi. Ha, bapska posla!

          „Kad stvorim uvjete“, već im deset godina spremno odgovaram. Sigurno misle da sam poludjela. Ne želim im govoriti o svojoj vlastitoj tragediji koju sam proživljavala iza zidova naše vile. Moja pokojna majka nikad se nije namjeravala brinuti o mome djetetu, a i ja sam joj izgleda bila previše, kao da sam joj predstavljala preveliki teret s kojim se nije znala ili nije htjela nositi.

          „Ak` misliš roditi, stvori si uvjete i bogato se udaj! Pa ne misliš valjda roditi u našoj kući?!“ Tako su završavali svi naši razgovori o djeci.

          Dakle, treba mi životni prostor, poveći bankovni račun (moji su roditelji uvijek govorili da na njih ne računam) i kvalitetan životni partner, kojeg će mi biti malo teže pronaći jer sam dvanaest svojih najboljih godina potrošila na Zlatana, za kojeg sam se namjeravala udati i roditi mu čopor djece. HA, HA, HA, HA, HA, ma namjeravala sam mu roditi samo četvero djece! Planirala sam s njim živjeti u idiličnom braku u kućici u cvijeću u Osijeku. Zlatan je, naime, iz Osijeka.

          No, dogodila se hrpa sranja, tako da sam ostala sama i bez novca (Zlatan me, naime, pokrao), tako da sam opet na samom početku, samo što sam dvanaest godina starija, ali i zrelija. Još uvijek očajnički želim djecu, samo što im prije svega moram naći oca. Nakon Zlatanovih manipulacija, slatkorječivosti i njegovih znalačkih igrica, postala sam toliko oprezna da sad već pušem i na hladno. I vi biste, dragi moji čitatelji, puhali i na hladno da vam je vaš životni partner preko noći zbrisao s vašom životnom ušteđevinom, do koje ste došli tako da ste ustajali u pet sati ujutro da biste odradili svoju profesorsku jutarnju šihtu u nekom selu Bogu iza leđa, a kad biste se vratili u Zagreb, umjesto nekoliko minuta ili sati sna, odlazili ste na honorarni posao samo da biste stvorili uvjete za život u dvoje ili u nekoj bližoj budućnosti, u troje.

          Sad već vjerojatno cijeli kvart zna da sam sama iako još uvijek svima pričam da imam dečka u Osijeku za kojeg ću se udati kad stvorimo uvjete.

          „Više ti nitko ne vjeruje da imaš dečka, nitko ga nije vidio“, neki dan me ponovno bocnula moja „predraga“ sestričnica Laura koja u svojoj trideset i prvoj godini još nije imala ozbiljnu vezu.

          Kad malo bolje razmislim, nitko ne može imati sve. Ja, na primjer, imam u roku završen fakultet, položena dva stručna ispita, nekoliko godina staža u struci, sada pokušavam izgraditi karijeru u jednoj internacionalnoj kompaniji, nemam partnera na vidiku, nisam udana i nemam djecu. Laura, za razliku od mene i svih mojih prijateljica i znanica, ima tisuću pari obuće s potpisom, desetak ormara odjeće s potpisom, pedesetak kutija za odjeću jer joj sve ne stane u ormare, petsto dizajnerskih torbica, nezavršen fakultet (zapela je prije deset godina na drugoj godini faksa), nema dečka (dobro `ajde, to joj ne mogu zamjeriti, bolje biti sama nego da naleti na nekakvog Zlatanova klona koji će je savršenim izgledom biznismena i nju i njezinu obitelj baciti na prosjački štap), opunomoćena je na sve mamine kartice.

Nekoliko zlatnih savjeta za ljude s psihičkim problemima

          Evo nekoliko savjeta koje vam dajem iz svog vlastitog iskustva da vam olakšam život i da vas oslobodim stigme s kojom se svi suočavamo:

1. Jankomir i Vrapče nisu ludnice, nego psihijatrijske bolnice, a ljudi koji se u njima liječe su psihički bolesnici, a nikako ne luđaci.

2. Molim sve one koji imaju problema, neka se ne igraju doktora (doktora smo se igrali kad smo bili mali), neka ne uzimaju stvar u svoje ruke i ne pokušavaju se sami izliječiti nekakvom alternativnom medicinom!

3. Ne kupujte sami lijekove za spavanje: Lexaurine, Apaurine, Praxitene i Fluzepame! Oni vam neće ništa riješiti, samo će odgoditi, odnosno zamaskirati vašu bolest neko vrijeme, a spomenuti lijekovi pretvorit će vas u teške tabletomane jer sasvim sigurno stvaraju ovisnost. Znam da većina apotekara vrlo savjesno radi svoj posao, ali isto tako poznajem puno apotekara – šarlatana koji prodaju gore navedene lijekove šakom i kapom, vodeći brigu samo o svojoj zaradi (najčešće se tu radi o privatnim apotekama). Prije nekih desetak godina, još u vrijeme moje ovisnosti o Lexaurinima, sprijateljila sam se s farmaceutskom tehničarkom koja je tada radila u našoj lokalnoj apoteci u kvartu. Dok smo nas dvije razgovarale, ušlo je nekih dvadesetak kupaca, od kojih je svaki drugi kupio neki od navedenih sedativa bez recepta.

4. Nemojte sami sebi postavljati dijagnozu! A propos samopostavljanja dijagnoze, evo još jedne anegdote. Jedna šezdesetogodišnja lektorica imala je virozu. Rekla je: „Što će mi doktor kad sama znam što mi je? Imam virozu. Idem u apoteku kupiti Sumamed pa će mi proći“, (a svi dobro znamo da se viroza liječi medom, čajem i limunom, a nikako ne antibioticima.) To mi stalno naglašava moja teta doktorica Vanessa, a to mi već i deset godina govori moja opća praksa.

5. Kad imate psihičkih problema, nemojte se samo uspaničiti i grčevito razmišljati o tome što će reći susjedi! Jer otkad je svijeta i vijeka, susjedi će uvijek nešto reći, pa bili vi predsjednici nadzornih odbora nekih dobrostojećih firmi, doktori, medicinske sestre, profesori, kuhari ili smetlari, susjedi će uvijek nešto komentirati. Pa, zaboga, ljudi imaju jezik da govore. Ja sasvim slučajno znam da 80 % mojih susjeda zna da sam se liječila u Jankomiru i da imam psihozu. U redu, to mi više ne smeta. Ako me se boje, ako misle da sam opasna, neka mi lijepo okrenu leđa i neka se sa mnom više ne druže. Ali, nisam ja te sreće. Najgore što vam se može dogoditi je da počnu pričati da ste ludi ili „bolesni u glavu“. Ne obazirite se na njih!

Kad počnete razmišljati o tome što će reći susjedi, postavite si nekoliko pitanja:

  1. Hrane li vas susjedi?
  2. Odijevaju li vas susjedi?
  3. Jesu li vam susjedi pomogli pronaći posao?
  4. Plaćaju li vam susjedi režije?
  5. Otplaćuju li vam susjedi rate kredita?

Ako je odgovor na sva ova pitanja negativan (kao što pretpostavljam), onda odmah, istog časa, prestanite razmišljati o tome što će reći susjedi! !

6. Pronađite psihijatra! Otiđite k svom liječniku opće prakse i zamolite ga uputnicu za psihijatra! Ne bojte se, ta će uputnica ostati između vas i vaše opće prakse. Ona je po Hipokratovoj zakletvi dužna čuvati vašu tajnu!

          Sigurno se pitate po kojem kriteriju odabrati psihijatra jer ste sasvim slučajno čuli neke poluistinite priče o dobrim i lošim psihijatrima. Ja osobno glasam za psihijatre u Vrapču i u Jankomiru. To su specijalizirane psihijatrijske ustanove i tamo sigurno rade najbolji psihijatri! I, što je od svega najbolje, ako vam je slučajno neugodno da će vas netko od poznanika vidjeti i prepoznati, tamo vam je najsigurnije. To su „bolnice na kraju grada“ i tamo vaši susjedi sigurno ne idu u nedjeljnu šetnju.

7. Vjerujte svom psihijatru u potpunosti! Molim vas, ako vam sugerira da ostanete u bolnici na bolničkom liječenju, poslušajte ga! To vam ne kaže bez razloga. Sigurno želi isprobati koji vam lijek najbolje odgovara. Nitko vas neće, a ni ne može prisiliti da ostanete u bolnici; da, dobro ste razumjeli, nitko vas neće, a ni ne može prisilno zadržati na bolničkom liječenju. Godine 1997. donesen je Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Nažalost, taj je zakon bio smrtonosan za jednu meni blisku osobu, koja se kada god joj je bilo loše, odnosno kad joj se stanje rapidno pogoršalo i kad su joj i njezina psihijatrica i njena obitelj predložili hospitalizaciju, pozivala na taj Zakon, tako da su i meni i mojoj obitelji ruke bile vezane.

          Postoje u tom Zakonu iznimke kada se osobu može prisilno smjestiti na bolničko liječenje. Nemojte si dozvoliti da vaša bolest toliko eskalira da vi budete te iznimke.

8. Izdržite i kad vam je stvarno teško!

Kod bolničkog liječenja, a pogotovo kod vaše prve hospitalizacije, osjećat ćete se veoma čudno. Imat ćete osjećaj da su svi oko vas ludi, a vi jedini normalni. Što se prije prilagodite, život će vam biti lakši jer ćete početi funkcionirati kao jedna velika složna obitelj koju povezuju isti problemi. I, što je najveća prednost kod bolničkog liječenja, s ostalim pacijentima ćete moći razgovarati o stvarima koje vas muče, a o kojima se ni s kim dotad niste usudili razgovarati, u strahu da vas ne izruguju i smatraju ludim. Ostalim pacijentima vaši su problemi posve normalni, jer su i njihovi problemi posve slični, a možda čak i identični.

9. Važno je nikad ne odustati!

Znam da će vam se u početku prve dane spavati od lijekova. Nemojte se tada uplašiti da vas pogrešno liječe ili da nešto nije u redu s vašim psihijatrom ili medicinskim sestrama koje vam daju lijekove. To je u početku normalno, lijekovi tako djeluju, liječenje najčešće počinje s nešto jačom dozom lijekova (to mi je prvih dana objasnila moja psihijatrica, ali mi je trebalo malo više vremena da to shvatim). Izdržite, ne gnjavite previše svog psihijatra pitanjima jer vam on ne može dati odgovore koji bi vas zadovoljili.

10. Ne slušajte bapske priče sa strane! Upamtite: lijekovi vas ne truju i ne uništavaju, nego vam samo pomažu i liječe vas!

          Zato i postoje psihijatri, koji su, vjerujte mi, detaljno proučili i bolesti, i lijekove, i nuspojave, i kako ti lijekovi djeluju na ostale vaše organe.

11. Koristite lijekove u točno propisanim dozama!!

          Nemojte si sami smanjivati, a pogotovo si nemojte povećavati doze lijekova! I, ne bojte se, lijekovi koje vam ordinira vaš psihijatar ne stvaraju ovisnost.

12. Ako imate problema, nemojte po cijele dane ostajati u krevetu, nakljukati se vama najfinijim sedativima i spavati. Znate li što je najgore? Buđenje nakon takvog umjetnog sna jer tada problemi postaju još intenzivniji. Skupite hrabrost i suočite se s problemima! Ako ne možete sami riješiti te probleme zbog kojih ste zapali u depresiju, odmah, bez oklijevanja, pootražite stručnu pomoć!

13. Ako imate životnog partnera (dečka, djevojku, supruga ili suprugu, zaručnika ili zaručnicu), obvezno ga upoznajte sa svojom psihičkom bolešću!

          Ako vas zbog toga ostavi, vjerujte mi, onda vas stvarno nije vrijedan/vrijedna. Nemojte nikako živjeti sami sa svojom tajnom – svojom bolešću, jer će istina kad – tad isplivati na vidjelo i onda će se vaš partner osjećati prevarenim i vjerojatno će vas ostaviti jer ste mu lagali. Dakle, iskrenost prije svega! Vjerujte mi, to uvijek upali! Možda ćete se ugodno iznenaditi jer će vas vaš partner najvjerojatnije prihvatiti takve kakvi jeste, odnosno zajedno s vašom bolešću, i time vam dokazati svoju odanost i pravu ljubav. Bitno je samo da mu kažete na vrijeme.

14. Lako vam se može dogoditi da vas prijatelji, kad zapadnete u psihičke probleme, napuste. Ne očajavajte! Postoji jedna narodna izreka: „Prijatelji se poznaju u nevolji.“ Kad sanirate svoju bolest, steći ćete nove prijatelje. Kad se zaliječite, imat ćete vrlo visoke kriterije z odabiru prijatelja. Tko onda može reći da se psihozom ne može profitirati?!

15. Ne popravljajte lončiće, odnosno ne sastavljajte prisilno razbijenu obitelj! Ako su vas napustili onda kad ste se razboljeli, ne nastojte ih vratiti sada kada ste zdravi!!

16. Ne namećite se svojoj rodbini! Takvo nametanje nikako ne funkcionira. Vaše prisilno stvorene rodbinske veze će se prije ili kasnije prekinuti.

17. Izbjegavajte sukobe s rodbinom i susjedima, pa čak i ako vas oni provociraju, da biste sačuvali svoj vlastiti mir!

18. Ako netko oko vas prokomentira „gle onog luđaka (luđakinju)“, nasmijte mu se u lice i nastavite dalje svojim putem!

19. Iako ste bolesni, sačuvajte svoje ljudsko dostojanstvo jer i bolesnici su ljudi, imajte to uvijek na umu!

20. Ne povjeravajte se svakome jer mnogi su u stanju vaše povjerenje iskoristiti u negativne svrhe. Zato pažljivo birajte osobe kojima ćete se povjeriti.

21. Kad izađete iz bolnice, slijedi ono najteže: resocijalizacija. Znam da će vam biti u početku užasno teško, znam da ćete osjećati neobjašnjive strahove i bezrazložni nemir, ali to je jedna prolazna faza u dugotrajnom procesu vašeg oporavka. Iako ste nemirni, iako se bojite da ljudi na vama ne primijete znakove bolesti, iako biste najradije sve prespavali, svaki dan obvezno izađite van, makar do najbliže trgovine ili do placa i kupite si majicu za dvadeset kuna. To će vam pričiniti neopisivo zadovoljstvo jer ste učinili nešto za sebe.

22. Što prije shvatite da psihoza nije ništa gora od neke druge ozbiljne bolesti, npr. dijabetesa tipa dva, krvožilnih i kardiovaskularnih bolesti, prije ćete se početi liječiti i prije ćete se zaliječiti. Jer svi mi koji smo prošli prve i najteže faze psihijatrijskog liječenja znamo da se liječenje sastoji od puno dijelova slagalice koja se zove vaše mentalno zdravlje.

23. I, na kraju: budite jaki, izdržite do kraja i nikad, ali baš nikad ne gubite nadu!!

          Možda će vam se psihoza, shizofrenija, depresija ili neka druga psihička bolest vratiti, nadam se u nekom blažem obliku (meni se moja vratila i ponovno nestala), odmah dogovorite pregled kod svog psihijatra! Upamtite da je to samo prolazna epizoda!

24. Nikad, ali baš nikad svojevoljno ne prekidajte liječenje!

          Doći ćete u bezbroj raznih kriznih situacija kad ćete početi sumnjati u sve: u svoga psihijatra, u svoju bolest, u svoju okolinu, pa i u same sebe. Postavljat ćete si pitanja tipa: „Da li bi bilo bolje da se nisam ni počela (počeo) liječiti? Pa, mogla (mogao) sam se i dalje kljukati sedativima. Bila (bio) bih zdravija/i i sretnija/sretniji.“

Vjerujte mi, ne biste bili ni zdraviji ni sretniji jer bi vaša bolest rapidno napredovala i tko zna kako biste završili.

25. Ako ste pristali na bolničko liječenje u jednoj od psihijatrijskih klinika, zahvalite dragom bogu jer ste se našli u pravo vrijeme na pravom mjestu!

26. Shvatite svoje psihijatrijsko liječenje kao da ste dobili drugu šansu da počnete iz početka i da ste pravi sretnici jer danas je veoma malo ljudi koji su dobili drugu šansu i znali je prepoznati. Ponosim se s vama jer ste veoma hrabri i pravi borci koji se ne plaše suočiti sa svojom bolešću, za razliku od primitivaca koji non – stop govore:

„Ja sam normalan, meni ne treba psihijatar.“

          Želim vam puno uspjeha i u liječenju, ali i u poslovnom i u privatnom životu! Jer, postoji jedna stara izreka koju su izmislili puno pametniji ljudi i od mene i od vas:

          „Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu: da ozdravi.“

Vanesa Ljahnicky: Imam psihozu, pa što?, aFUN2DO World j.d.o.o., 2020.

Marilena Dužman: Zbog mojih ljubavnih romana začinjenih erotikom čitateljice dolaze u Ližnjan

0

Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar 

Duhovite, zaigrane, zanesene, ponekad nespretne, ali uvijek iskrene u nastojanjima da svoju osjećaje pomire sa svojom svakodnevnicom – takve su junakinje romana Marilene Dužman, kojima se ponekad omakne riječ na autoričinom zavičajnom čakavskom. A upravo je zbog zavičajnog čakavskog u ljubavnim romanima Općina Ližnjan dodijelila priznanje Marileni Dužman za promociju Ližnjana i čakavskog jezika. Priznanje Općine Ližnjan prvo je službeno priznanje jedne institucije za popularnu istarsku autoricu koja sama objavljuje svoje romane. No, priznanje zavičajne općine nije i prvo koje je dobila ova istarska autorica neobičnih erotičnih ljubavnih romana. Dosadašnja priznanja bila su, naime, priznanja publike zbog kojih su romani Marilene Dužman poznati čitateljicama u cijeloj Hrvatskoj, a i šire. U pulskoj su knjižnici, tekođer, romani Marilene Dužman cijele prošle, koronske godine bili među najčitanijim domaćim naslovima. No, naslovi kao što su “Gdje mi je psihijatrica”, “Opsidijan” ili “Mrtav a gladan” dobro su poznati čitateljicama širom Hrvatske i svim ljubiteljicama duhovitih i zabavnih ljubavnih romana koji su, kao i život, začinjeni dozom erotike. 

S Marilenom Dužman razgovaramo o čakavskim i lokalnim elementima u ljubavnim romanima, o prijemu publike u Istri i u drugim krajevima Hrvatske i regije, o suradnji s kolegicama spisateljicama te o njezinim planovima nakon prvih šest objavljenih romana. 

* Općina Ližnjan dodijelila vam je priznanje za promociju zavičajnog jezika i kulture. Kako ste se odlučili baviti se zavičajem u svojim romanima, kad ste čitani u cijeloj Hrvatskoj, a i šire?  

Romane sam počela pisati prije sedam-osam godina, a tek sam prije dvije izdala svoj prvi roman. Prilikom razgovora oko izdavanja svog prvijenca moji su urednici bili ti koji su inzistirali da među napisanim tekstovima (a kojih sam već tada imala jako puno) odaberem jednog čija se radnja odvija u Hrvatskoj. Odluka je pala na Gdje mi je psihijatrica?, a uslijedili su Opsidijan i Razgovori s ginekologom, radnjom smješteni u mom Ližnjanu. Publika je to jako dobro prihvatila. 

* Kako publika izvan Pule i Ližnjana prihvaća romane vezane uz vaš zavičaj? Kakve su reakcije čitateljica koje se s Ližnjanom susreću prvi put u Vašim knjigama?  

Ne trebam ni reći da su moje Istrijanke oduševljene romanima. Rado ubacim koju čakavsku riječ, a spominjem i poznata, prepoznatljiva mjesta Pule i okolice. Javljaju mi se i čitateljice izvan Istre koje su nakon mojih romana poželjele doći upravo u Ližnjan. Nekoliko ih je došlo k nama u turističko proputovanje te su iskoristile priliku kako bismo se i osobno upoznale.

Najdraža mi je reakcija čitateljice iz Srbije koja mi se javila uz riječi kako nikad u životu nije čitala moderan ljubavni roman u kojem ima riječi na čakavštini i napisala kako ju je to oduševilo. Takvi pozitivni komentari jednostavno me guraju naprijed.    

Vaše su knjige već mjesecima među najčitanijima u pulskoj gradskoj knjižnici. Koji naslovi vode na top-listi u Puli? Možete li pretpostaviti koji je razlog takvog izbora publike u Puli?

Pulska me publika jako dobro prihvatila i vrlo sam sretna zbog toga. Svaki je mjesec neki drugi roman na listi pet najčitanijih, a prošlog su mjeseca to bila čak tri: Razgovori s ginekologom, Skriveno srce i Opsidijan. Stanje se mijenja iz mjeseca u mjesec tako da moram reći da se svaki od mojih romana barem jednom našao na listi najčitanijih domaćih autora.   

Započeli ste objavljivati romane istodobno kad i još neke Vaše kolegice koje samostalno objavljuju ljubavne romane, kao što je Inna Moore. Jeste li zadovoljni postignutim rezultatima nakon dvije godine objavljivanja? Koje su želje još ostale neostvarene? 

Mislim da je Inna počela nekoliko godina prije mene, a dokaz tome je i velik broj njezinih izdanih romana. Inna je žena s kojom dijelim ambicije i ljubav prema pisanoj riječi i koja zna s kakvim se problemima suočavam kao autor i samoizdavač. 

Nakon dvije godine u ovom poslu, vrlo sam zadovoljna sa svojih izdanih šest romana. Ima tu još nekih planova, razmišljanja, ali kako sam se upustila u samoizdavaštvo ne želim srljati ni u što, već polako, kako vrijeme prolazi stvarati neke nove stvari i postizati neke zadane ciljeve. Mislim da ću uskoro i moći pričati o njima jer jedan je pred samom realizacijom. Reći ću samo da se radi o mom prvom romanu “Gdje mi je psihijatrica?”.

* Na društvenim mrežama već najavljujete novi roman. Koja je tema romana? Jeste li ga također smjestili u zavičaj?

Paralelno uvijek pišem nekoliko romana. Mislim da će se sljedeći u tisku naći jedan koji nije smješten u zavičaj. Naime, imam jako puno napisanih romana koje sam smjestila van Hrvatske, moje beta čitateljice ih smatraju odličnima i žao mi je da ih ne otisnem, naročito kad sam i sama više nego zadovoljna njima.

Dvoumim se hoće li sljedeći biti jedan samostalni ljubavni roman ili ću se pak odlučiti za nastavak serijala o Marwoodima, odnosno za drugi dio romana “Skriveno srce” koji će biti mrvicu začinjeniji erotskim scenama.

Pročitajte još:
Minimalizam – put ka slobodnom životu
Nešt- priča o djetetu koje je imalo sve, ali ipak je željelo…

Wellness vikend je ono što nam svima treba – 10 dana povoljnih cijena wellness usluga i smještaja diljem Hrvatske

0

S ciljem poticanja pozitivnog pristupa životu te kvalitetnog odmora, u periodu od 15.4. do 25.4.2021. građani će moći po povoljnim cijenama, uz popust 20% ili više,  rezervirati wellness tretman ili čak dva noćenje za dvoje uz wellness.

Dok smo se u prošloj godini prilagođavali novim uvjetima rada i života, morali smo se odreći nekih stvari kao što su putovanja, odlazak na godišnji odmor, ljetovanja i zimovanja. To što smo možda morali usporiti jer se smanjio broj događanja i druženja, ne znači nužno da smo u proteklih godinu dana imali kvalitetan odmor. Mnogima je bilo teško izdvojiti vikend ili dva pravog odmora jer su svoj rad i cjelokupan život preselili u domove te im je bio sužen krug kretanja.

Svakodnevno izležavanje pred televizorom, gledanje serija i filmova nisu odmor u pravom smislu riječi. To bi više mogli nazvati pasivnim odmorom, a za smanjenje stresa, relaksaciju, poboljšanje zdravlja i samim time jačanje imuniteta je puno važniji odmor izvan svakodnevnog okruženja. I za sve to nije potreban odlazak van Hrvatske, a često ni izvan vlastite županije. Upravo s ciljem poticanja građana da se odluče za wellness tretmane i odmor u hrvatskim hotelima, termama, spa, medicinskim i wellness centrima, osmišljeno je događanje Wellness vikend (https://www.wellness-vikend.com.hr/)

10 dana povoljnijih cijena wellness usluga i smještaja

Wellness vikend je usko orijentiran na wellness sektor te kao takav jedinstven projekt u Hrvatskoj, ali i regiji. U sklopu istog su na zasebnoj internetskoj platformi navedene usluge koje nude hoteli, terme, spa, wellness i medicinski centri. Od 1. travnja su krenule rezervacije za Wellness vikend ponude unutar tih 10 dana, a rezervirati se može direktno kod ponuđača navedenog na Wellness vikend stranici te nema nikakve provizije. 

Kako bi se građani odlučili za neki od wellness tretmana i samim time za kvalitetan odmor, tvrtke sudionici u događanju su unutar perioda od trećeg do četvrtog vikenda u travnju ponudile 20% popusta i nižu cijenu navedenu unutar paketa na web stranici Wellness vikend. Ponuda je formirana u tri paketa, a prvi je Relax (osnovni tretmani i wellness) po cijeni već od 100,00 kn, Renew (spa i wellness) po cijeni već od 80,00 kn i Recharge (2 noćenje uz wellness) po cijeni već od 1.025,00 kn.

Za one koji nikada nisu bili na masaži ili wellnessu – sada je prilika za to

Ovo je prava prilika da građani po prvi puta možda isprobaju neke od wellness usluga i posjete pojedine lokalitete. Prema preliminarnom istraživanju o interesu građana za projekt Wellness vikend, došli smo do saznanja da veliki broj njih, više od 72%, nikada nije bio na tretmanu masaže. Dobro znamo koliko sjedilački način rada i života ima negativan utjecaj na našu kralježnicu pa zapravo čudi podatak da tako veliki broj građana nikada nije bio na tretmanu koji ima svoju medicinsku, ali i relaksirajuću svrhu.

Održavanje tijela i duha zdravim putem održavanja kondicije, fizičke i mentalne relaksacije i očuvanjem unutarnjeg mira nam svima treba biti važnije nego ikad. Baš zbog toga, kao i uslijed stresnog načina života, potreba za tretmanima koji kreativno i uspješno poboljšavaju našu kvalitetu života je itekako velika, ali nažalost nisu svi dovoljno svjesni takve ponude u Hrvatskoj. Također, treba naglasiti da se kroz  odlaske na masažu, u saunu, terme, vježbanje i meditaciju umjesto negativnog i reaktivnog, naglašava pozitivan i proaktivan pristup životu koji će povećati i unaprijediti sve dimenzije života.

Kad uzmemo vrijeme za pravi odmor, opušteniji smo, zdraviji, zadovoljniji i produktivniji.

Wellness vikend i mjere protiv COVID-19

Tijekom boravka u hotelima vilama, spa te ostalim wellness centrima svi gosti će biti dužni pridržavati se mjere preporučene fizičke udaljenosti, izuzev ako se radi o članovima iste obitelji ili skupine. Kapaciteti su također ograničeni pa je poželjno rezervaciju napraviti što prije, a počevši od 1. travnja. Sve tvrtke se strogo drže preporučenih mjera, ali poduzimaju i niz koraka za maksimalnu zaštitu gostiju i klijenata.

Što se tiče wellness usluga poput onih u bazenima i saunama, ono će se provoditi u skladu s raspoloživim prostorom. Suhe saune, primjerice finska sauna će normalno raditi, a jedino će van funkcije biti vlažne (turske) saune. Štoviše, suhe saune su dobra preventiva jer čiste organizam od štetnih tvar i jačaju srce.

Pročitaj još:
Detox uma – jednostavne metode do sreće, ispunjenosti i bistrine
Ideje za zdravi doručak na brzinu

Sretna misao 12.4.2021.

0

Sretna misao:

Sjeti se svakoga dana da postoji samo jedan jedini kutak u svemiru koji možeš mijenjati. A to je ono što je u tebi i ono tko si ti.

Photo by Ava Motive from Pexels
Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.