Naslovnica Blog

5 knjiga koje mora pročitati svaka žena

0

Oduvijek je poznato da je biti žena nešto posebno, nešto magično, nešto prekrasno. Ali povijest nam je nebrojeno puta pokazala da to nije dobro, da je to prijetnja, da je to van standarda. Upravo zato smo odlučili ovaj tjedan bitu u znaku žena pa vam po preporuci naše urednice Danijele Medaković donosimo koje bi to knjige svaka žena trebala pročitati i imati u svojoj kućnoj biblioteci.

Svaka od ovih knjiga je bezvremenska, a u svakom periodu života daje neki novi pogled na svijet i situaciju i kada ih god uzele u ruke pročitati ćete nešto novo.

Foto: Znanje
  1. Žene koje trče s vukovima, Clarissa Pikola Estes, Znanje knjiga koja kroz priče i mitologiju naših pretkinja vodi u duboki svijet ženskoga bića, u najdublje želje, strahove, ideje i prodire u srž duše. Arhetip divlje žene o kojoj se govori u knjizi svaka je od nas. Ovo je jedna od knjiga koja će te duboko povezati s tvojom intuicijom, srži tvoga bića i dati odgovore na pitanja kako znaš ono što jednostavno i prirodno znaš. Ovo je knjiga koja stoji na mom noćnom ormariću i vraćam joj se godinama.

2. Serijal Put boginje- Danijela Uzelac, Beletra serijal od tri knjige Buđenje boginje, Ritam boginje i Div i diva podsjetiti će svaku od nas da u nama leži Boginja. Zapravo riječ je o serijalu postova s istoimenog bloga gdje autorica otvara mnoge teme važne u svakodnevnom životu žene i povlači jasnu crtu između babuške – žene koja igra žrtvu, bez boje, sivu i umornu i uči nas kako biti boginja – stvarna žena koja unosi boje i radost svijetu samim svojim postojanjem. Ideje iz ovog serijala pomogle su mi da se bolje izdignem i reagiram kroz određene životne situacije gdje sam i sama bila babuška, ali sam naučila biti boginja.

Foto: Planetopija

3. Žensko tijelo, ženska mudrost – Dr. Christiane Northrup, Planetopija – mnogi ovu knjigu od gotovo 800 stranica nazivaju biblijom za žene, a ja se potpuno slažem. Sveobuhvatni priručnik prepun savjeta od unutarnjeg vodstva koje je prikazano na potpuno drugačiji način no u Žene koje trče s vukovima, kroz anatomiju žene i prihvaćanja menstrualnog ciklusa, svoje ženske energije i svih njegovih aspekata, erotike, spolnih organa i njihove funkcije preko trudnoće, majčistva, menopauze do izlječenja i samoiscjeljenja. Autorica zapravo spaja bit i posebnost žene sa suvremenom medicinom u obliku potpuno holističkog pristupa za zdravlje tijela i uma, a samim time i duha.

Foto: VBZ

4. Draga Ijeawele ili feministički manifest u petnaest savjeta, Chimamanda Ngozi Adichie, VBZ- ova naoko mala knjižica prepuna je mudrosti o tome što je zaista feminizam i kako ga prakticirati i u kojem duhu odgajati nove generacije ljudi. Zanimljivo je to što je knjižica nastala na zamolbu prijateljice kako da u današnje vrijeme odgaja kćer. A i ja sama kao majka kćeri znam koliko je izazovno od njih napraviti samosvjesne, jake i neovisne. Ruši mnoge stereotipove ali na blag, pravi ženski način tako da mi je u mnogočemu olakšava i odgoj sina. Feminizam prema mom shvaćanju nije i ne bi smio biti borba, nego upravo suprotno, podrška a ova mala knjižica to svakako je.

5. Tri žene, Lisa Tadeo, Mozaik knjiga– odlična, istinita priča koja prati tri žene kroz njihov seksualni život. Divno opisuje nezadovoljene ženske seksualne potrebe, skrivene misli, nadu i neke opsesije pričajući nam s puno empatije i razumijevanja tri u potpunosti drugačija shvaćanja u tri potpuno drugačija svijeta. Knjiga poziva na izražavanje vlastitih seksualnih i emocionalni potrebe, činjenicu da nijedna od nas nije sama, evaluaciju i spoznavanje onoga što nam je svakoj ponaosob potrebno. Zanimljivo o njoj je to da je plod desetogodišnjeg prikupljanja informacija i praćenja tih žena.

Kada bi trebala odabrati najbolju, ne bih znala. Svaka od njih me naučila nešto novo, osnažila neki dio mene, dozvolila mi da otvorim one najcrnje i sagledam se u potpunosti u sebe. Ali znam to da ću sve ove knjige, s ljubavlju i punim srce čuvati za svoju kćer i komentirati ih s njom.Pročitaj još:

Pročitaj još: 
Tri žene – priče o žudnji
Draga Ijeawele, ili Feministički manifest u petnaest savjeta

Lea Kosović: ”Želim da svi oko mene budu sretni”

0

Prijatelji i suradnici za nju kažu da pršti od pozitive. Ona je 26-godišnja poduzetnica i vlasnica agencije za organizaciju događaja LOL. Obožava izazove, a osmijeh je njen zaštitni znak. Ona je Lea Kosović.

IS: Predstavi nam se u par rečenica.

Lea: Jednom su me opisali da sam ja „osoba koja kada hoda, frcaju konfete“! I ta osoba me zaista odlično opisala! Puna sam pozitive, uglavnom sam uvijek nasmijana (u 95% slučajeva) i obožavam svoj život! Ja sam inače obična 26-godišnja poduzetnica koja je stvorila svoju priliku kako bi radila posao iz snova. Vlasnica sam agencije za Event Management i jedna sam od onih koji uživaju u svakom danu radeći svoj posao.

IS: Što je za tebe sreća?

Lea: Moja obitelj, prijatelji i moj posao! Prvenstveno to što imam ljude koje volim, koji su tu i kad je divno i kad je tubulentno! Kada mi ne ide i kada mislim da ide nizbrdo, oni su tu da me podsjete na to što sam sve postigla i što još mogu postići, a tu je, naravno, i moj posao! Zaista uživam u svakom djeliću organizacije evenata i to me čini jako sretnom. Sretna sam što imam posao zbog kojeg jedva čekam svaki novi radni dan i svaki novi projekt!

IS: Koja je tvoja jutarnja rutina za sretan početak dana?

Lea: Iskreno, nemam neku rutinu. Jedino što bi se moglo nazvati rutinom je da si navijam alarm dovoljno rano da se ujutro nikamo ne žurim, odnosno da imam dovoljno (i previše) vremena za sve.  Ne volim dan započeti jutarnjom strkom po stanu jer kasnim. Volim se u miru spremiti, pojesti i pripremiti.

IS: Kada bi imala jednu super moć, koja bi to bila?

Lea: Ovo će biti potpuni klišej, ali imam i dokaz da sam zaista takva! 😀 Kada sam otvarala firmu htjela sam da ona reprezentira sreću, pozitivu i osmijeh – zato sam ju i nazvala LOL. Tako da… kada bih mogla birati svoju super moć, htjela bih da se ljudi oko mene osjećaju sretno, da budu sretni s onim što imaju i da budu pozitivni i nasmijani! I da to šire dalje! Klišej, znam…al to sam ja.

IS: Tko/što ti je najveća inspiracija?

Lea: Nemam nekog za koga bih mogla reći – e to je ta ili taj! Inspiracija su mi svi mladi ljudi koji su ambiciozni, ulažu u svoje znanje i konstantno traže sami sebi izazove. Takvi ljudi me pokreću! Oni koji sami kroje svoju sreću i potiču druge da naprave isto!

IS: Na koji uspjeh si najviše ponosna u svom životu?!

Lea: Iskreno, bez imalo skromnosti, najponosnija sam na to što sam s 24 godine otvorila firmu koja uspješno posluje! Ponosna sam na to što sam sama sebi omogućila priliku raditi posao u kojem uživam!

IS: Što je ono što te uvijek podigne kada stvari postanu teške?

Lea: Razgovor i ples. Nisam osoba koja se često žali, ali kada se žalim uglavnom ispašta moj najuži krug ljudi. Razgovor ili tipkanje s njima me uvijek oraspoloži. Oni stave stvari u drugu perspektivu – onu koju ja ne vidim pa me podsjete na neke stvari koje ja često zaboravim. S druge strane, tu je ples. Kada učim ljude plesati zaboravim na sav stres tog dana, na sve probleme i posvetim se samo tome da oni nauče to što im pokazujem.

IS: Koja je tvoja najveća osobna transformacija?

Lea: Oduvijek sam maštala da ću jednoga dana biti veterinarka. Još u osnovnoj školi čitala sam enciklopedije o životinjama, gledala dokumentarce i bila pretplaćena na National Geographic Junior. Zato i nisam dvojila oko upisa u srednju školu – znala sam što želim i gdje to mogu dobiti. I ne žalim ni sekundu za tom odlukom – tamo sam upoznala divne ljude, s guštom učila ono što me zanimalo i išla u smjeru za koji sam mislila da je „the one“. Međutim, počela sam voditi satove plesa i tada se dogodila transformacija. Shvatila sam koliko volim ljude, kolko volim raditi s njima i gledati ih kako napreduju. U trećem srednje odlučila sam da ipak želim raditi s ljudima pa sam upisala fakultet koji mi je to omogućio. I tako sam od malene veterinarke postala organizatorica događanja!

IS: Da si slogan na majci, što bi poručila?

Lea: Budi svoj, budi ti, nemoj biti kao drugi svi! 😉

Barbara Grgić: ”Sreća je melodija koja ti grli srce”

0
FOTO - Marin Pavelić (Mendax Films)

Ako ti je žutila preko glave, onda je upravo Beli Zagreb grad portal za tebe. BZG je netom nakon razornog potresa u Zagrebu pokrenula 23-godišnja Barbara Grgić. Ona ja Kninjakna zaljubljena u Zagreb, a njena super moć je intuicija.

IS: Predstavi nam se u par rečenica.

Barbara: Na papiru sam Barbara Grgić, osnivačica projekta i glavna urednica portala Beli Zagreb Grad, uskoro magistra edukacije hrvatskog jezika, latinskog jezika i hrvatskog latiniteta te digitalna marketingašica. Kada papir maknemo, lovac sam na čudesa. Čovječuljak koji ujutro pretvara kofein u riječi, a navečer govori u notama. Kao prava Vlajina, puno toga kažem, a još više toga kažem pjesmama. „Kad narastem, želim biti“ ne postoji u mojoj glavi. Rastemo svaki dan i uopće se ne želim ograničavati na nešto što „želim postati jednoga dana“. Postojim i živim sad, sačinjena od krajnosti i (ne)kompatibilnosti koje nekad ni sebi ne mogu objasniti, ali s kojima savšeno funkcioniram. Kažu mi da sam hodajući jukebox jer sam u stanju pronaći pjesmu za svaku riječ, a nadam se da ću jednoga dana za svaku riječ moći i napisati pjesmu.

IS: Što je za tebe sreća?

Barbara: Čitati svaku pjesmu kao svoju, rekla bi djevojka na reklami. Sreća je gledati ljude koje voliš kako svakodnevno rastu, makar za nanometar. Sreća je kad se ti ljudi nađu na jednom mjestu, vesele se i pjevaju, a ti si potpuno opijen trenutkom zahvalnosti u kojem ih samo sve gledaš, duboko udahneš i zahvališ se životu što ti ih je poslao jer ni nemaju pojma koliko svojim postojanjem nekome život čine boljim. Sreća je stvarna samo kad je podijeljena s drugima. Sreća su one male „slučajnosti“ koje su došle onda kada su baš trebale. Sreća je melodija koja ti grli srce i razgovara s njim bez riječi. Sreća je samo buđenje, jer mnogi na ovom svijetu za to jutros nisu imali priliku.

IS: Koja je tvoja jutarnja rutina za sretan početak dana?

Barbara: Ako vidim zrake sunca kada otvorim oči, dan je već dobro krenuo. Potom malo lijepih melodija, kofein koji miluje nepce i ja mogu pokoriti svijet.

IS: Kada bi imala jednu super moć, koja bi to bila?

Barbara: Biti onaj „Netko“ iz pjesme „Da sam ja netko“, grupe Indexi, koju je inače napisala legendarna pjesnikinja Maja Perfiljeva.

IS: Tko/što ti je najveća inspiracija?

Barbara: Inspiracija, kao takva, za mene ne postoji. Više vjerujem u moć zapažanja i određivanja trenutka u kojem treba djelovati. Kada imam neku ideju (kada sam opazila trenutak u kojem bi djelovanje prouzrokovalo neki dobar ishod u budućnosti), ne zapisujem je na papir. Rokovnike sam odbacila i služe mi eventualno za recepte (stara škola sam, ne mogu si pomoći), a kada imam neku ideju, kada se dogodio trenutak inspiracije, djelujem odmah, efektivno. U protivnom, dogodi se babaroga prokrastinacija i sve padne u vodu. Ergo, inspiraciju treba pretočiti u djelovanje, a djelovanje u disciplinu. Onda vam je sve oko vas inspiracija – i ljudi i događaji.

IS: Na koji uspjeh si najviše ponosna u svom životu?!

Barbara: Ponosna sam na činjenicu da sam u sasvim novom gradu uspjela stvoriti život kakav sam oduvijek željela. Ponosna sam na to što sam krenula od apsolutne nule u Hrvatskoj, bez veza i rodijaka koji bi nešto sredili. Ponosna sam na to što će iza moga imena uvijek stajati disciplina i poštenje. Ponosna sam što temeljna načela u koja vjerujem ne odstupaju od onih koje živim.

IS: Što je ono što te uvijek podigne kada stvari postanu teške?

Barbara: Glazba. Glazba je moj odgovor na sve vrste problema. Nema tog problema za koji ja ne mogu pronaći melodiju uz koju ću ga lakše prijeći. Valjda to vučem iz djetinjstva, ali kod mene je uvijek nešto sviralo i uvijek nešto mora svirati. Duša gine od tišine, rekao bi Rundek.

IS: Koja je tvoja najveća osobna transformacija?

Barbara: Ovo je zaista teško pitanje. Hm, reći ću ti da sam se toliko promijenila unazad pet godina da bi me osobe koje su me tada znale, trebale ponovno upoznati. Neka temeljna načela i principi su ostali isti, ali promijenili su me ljudi kojima sam se okružila i puno toga sam naučila na putu. Trebalo mi je dugo da naučim predahnuti kada sam umorna, a ne se još više forsirati. Dakle, predahnuti, a ne stati. Previše je želja i entuzijazma u meni. Kako bi Stjepan Bajić rekao: „u meni tuče morlačka krv“ – i teško ju je obuzdati. Kao da je sačinjena od stanica nestrpljenja, inata i pravde. 

IS: Da si slogan na majci, što bi poručila?

Barbara: Ovo je znak da će sve biti u redu.

Pridruži nam se na 6. retreatu Sjeti se sebe- U sadašnjem trenutku

0

Priušti si vikend samo za sebe i u društvu žena s sličnim pogledima na svijet kao i ti. Na ovom retreatu stavljamo naglasak na SADAŠNJI TRENUTAK.

U vremenu koje od nas zahtjeva da budemo stalno u pogonu i skačemo iz jedne obaveze u drugu zaboravimo na ono jedino što imamo – SADAŠNJI TRENUTAK. Kroz razne jednostavne vježbe ćemo se stopiti s njim i ponijeti to znanje u svakodnevni život.

Za ovaj retreat odabrali smo Boutique Hotel Mali raj*** u bajnoj Opatiji, na samoj morskoj obali, u prekrasnoj uvali između Opatije i Ičića. Nastavak dugogodišnje tradicije restorana obitelji Sesar čiji se san pretvorio u prekrasni hotel. Zdravi hotel s posebnom prehranom i za nepušače. Hotel je na idealnoj lokaciji za provođenje programa zbog duge šetnice, blizine more i plaže na kojoj se održava dio aktivnosti.

Foto: Mali raj

U tri dana proći ćemo posebne vježbe i načine kako da budemo svjesnije sebe u trenutku te metode kako se isključiti iz svakodnevne matrice obaveza

Kroz program te očekuje:
*Walking therapy- terapija svjesnim hodanjem (za sve vrste kondicije jer se radi na svjesnosti)
*Vježbe body tehnike za svjesnost tijela
*EFT za umirenje u svakodnevnom životu
*izrada vlastitog dnevnika mindfulness
* izrada simbola sadašnjeg trenutka
* terapija pričama

U program te očekuje i dovoljno slobodnog vremena za druženje s ostalim sudionicama ili sa samom sobom, kako ti više odgovara.

Retreat vode Ivana Kolić Jović I Danijela Medaković.

Ivana Kolić Jović je spa welness terapeut od 2010. i Body instruktorica od 2013. koja je nakon bogatog šetogodišnjeg iskustva otvorila Centra za kreativan pokret RekreatIvana. Ivana dolazi iz Rijeke i velika je zaljubljenica u osobni i profesionalni razvoj .

Danijela Medaković, urednica portala, certificirana EFT praktičarka, life i happines coach, Mindfullness praktičarka, te NLP master s višegodišnjim iskustvom održavanja retreatova, radionica i individualnih tretmana.

Cilj ovoga vikenda je učenja jednostavnih i svakodnevnih vježbi i mentalnih obrazaca koji će pomoći sudionicima kako bi u svakodnevan život uveli male rituale za što veću svjesnost. I naravno prije svega odmor, pozitivna i dobra energija, punjenje baterija i nova poznanstva.

Kome je vikend namijenjen:
– svima koji se žele opustiti i priuštiti si odmor i nova znanja
-svima koji žele raditi na svom osobnom razvoju
-svima kojima je potreban odmor i odmak od svakodnevice
-svima koji žele steći nova znanja koja mogu lako unijeti u svakodnevicu

Što je uključeno u vikend retreat?
-puni pansion s laganim ručkom
-smještaj u dvokrevetnim sobama
-2 radionice s Ivanom Kolić Jović
– 3 radionice s Danijelom Medaković za podizanje svjesnosti sadašnjeg trenutka
– 2 kreativne radionice povezivanja s vlastitom svjesnošću

Cijena :
FIRST MINUTE do 1.9.2021.- 1850,00 kn (plativo u dva obroka)
REGULAR do 20.9.2021. – 1950,00 kn (plativo u dva obroka)
LAST MINUTE do 6.10.2021. – 2050,00 kn (plativo u dva obroka)Mjesto je rezervirano uplatom akontacije u iznosu od 300 kn i iznos se pribraja cijeni retreata
Prijava putem obrasca: https://forms.gle/dRUUBR1jCUg6ukTt8

Mogućnost spajanja u aute iz Zagreba i Rijeke.

Prijaviti se možeš putem forme https://forms.gle/bHzsYRKEkjdG9Z8BA


Bruno Šimleša: 2 milijuna koraka za oboljele od raka, upoznavanje Hrvatske i testiranje vlastitih granica

0

Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar

Čini pravu stvar – platforma je za prikupljanje novca namijenjenog dobrotvornim ciljevima, Sve za nju – udruga je žena oboljelih od raka, a Via Adriatica Trial – pješački put od Istre do Dubrovnika, po najvišim vrhovima, dug 11000 kilometara. Povezat će ih i popularizirati Bruno Šimleša svojom akcijom “2 milijuna koraka za psihološku pomoć oboljelima od raka”, jer, kako kaže Bruno Šimleša, tijelo ima veće šanse za oporavak ako je psiha uravnotežena. Donacije već pristižu, a Bruno i supruga Maja marljivo treniraju za put koji počinje 16. kolovoza. Plan je svaki dan prehodati 20 do 25 kilometara. Pješačit će od izlaska sunca do prvih vrućina, odmarati se u najtoplijem dijelu dana i zatim nastavljati dalje, noseći na leđima šatore i potrepštine u ruksacima. Ovo ljeto namjeravaju doći do Knina, a sljedeće godine nastaviti prema Dubrovniku.

Bruno i supruga Maja upravo su se vratili s petodnevnog pješačenja po Velebitu na kojem su se pripremali za “2 milijuna koraka”, a Bruno je o pripremama redovito izvještavao svoje prijatelje na Facebook profilu. Kisnuli su, sklanjali se od vrućina, ali i uživali u buđenjima dana iznad planinskih vrhova i, kako kažu, zaljubili se u Velebit. 

S Brunom Šimlešom razgovaramo o podršci poznatih putnika i medijskih lica, o pripremama za izazov i o opasnostima mogućim na putu na koji jedva čekaju krenuti.

Hodate svakodnevno u jutarnjim satima u okviru priprema za akciju “2 milijuna koraka”. Kakvi su pokazatelji kondicije za vas i za suprugu Maju? Jeste li u formi? Očekujete li da će hod po vrhovima na Via Adriatica biti naporan unatoč kondicijskim pripremama?

Upravo smo se vratili s petodnevne generalne probe u divljini Velebita i zaključak je da smo spremni za početak avanture 16. kolovoza!
Sigurno će putovanje biti naporno jer nije jednostavno svaki dan hodati 20, 25 kilometara i to s 15-20 kg u ruksaku. I tako 1100 kilometara, od Istre do Prevlake, preko naših najvećih vrhova.
Ali isplatit će se. Svaka ta kapljica znoja, svaki užareni mišić, sigurno će se isplatiti.

Odakle je potekla ideja za pješačenje rutom Via Adriatica? Tko se prvi dosjetio -vi ili Maja?

Meni je ideja pala na pamet, ali Maja se brzo uključila. Prvo smo mislili da će biti sa mnom samo nekoliko prvih dana, ali sada se ne da s traila. U jednom će trenutku morati otići jer će kćerkici početi nastava pa da je isprati barem jedan roditelj, a ja ću ostati na brdu.
Imamo snažan motiv da prohodamo čitavu stazu jer cijela avantura ima i humanitarnu notu – skupljamo novac za udrugu Sve za nju koja pruža besplatnu psihološku pomoć oboljelima od raka. I rade to fantastično pa će nam u onim teškim trenucima to sigurno pomoći da napravimo još koji korak, unatoč umoru.

Kakve sve teškoće možete očekivati pješačeći po vrhovima? Je li GPS pouzdano vodstvo? Jesu li mogući susreti s divljim životinjama?

Bez GPS-a nije moguće prohodati Via Adriaticu jer dosta hodamo po neoznačenim stazama. A susreti s divljim životinjama nisu mogući, nego zajamčeni.
I sada smo u ovih pet dana Velebita sreli obitelj veprova, pa i poskoka koji je bio baš na putu, pa smo imali bliski susret s pastirskim psima koji zapravo najviše ulijevaju strah… Ali dok mi ne radimo gluposti i ako ne budemo imali ludu nesreću, trebalo bi sve biti u redu.

Mogući su i problemi s nedostatkom vode ako neki izvor presuši ili bude kontaminiran ili ne nađemo dobro mjesto za postaviti šator pa nešto impromiviziramo, a već treći dan šiba kiša… Ma, mogući su svakakvi problemi, ali snaći ćemo se.

Hodočašća s posvetom su danas dosta česta. Podržavate povezivanje otoka koje je poduzeo Ribafish, a pratili ste i projekt Davora Rostuhara „Ljubav bez granica“. Koji je cilj akcije? S kojim rezultatima ćete biti zadovoljni?

Primarni cilj je skupiti barem 500.000 kuna za udrugu Sve za nju i to će osigurati tisuće sati psihoterapije za oboljele od raka, ali i članove njihovih obitelji. Pokazalo se da tijelo ima neusporedivo bolje šanse za pobjedu ako je psiha na mjestu.
Na linku ispod teksta su sve informacije i upute za doniranje, a kada krene avantura skupljat ćemo donacije i preko KEKS Paya!

Drugi cilj je i upoznati ljepote Hrvatske i prezentirati ih svima koji me prate.

A imam i jedan osobni cilj – testirati svoje granice, debelo izaći iz svoje zone komfora, što ovakvo putovanje definitivno omogućuje. U svakom slučaju, neće biti dosadno.

Hoće li Rostuhar i Ribafish podržati Via Adriatica? Čiju još podršku očekujete?

Trebala bi mi se obojica pridružiti na trailu, bar jedan dan. Riba upravo završava svoju genijalnu avanturu i trebao bih s njime plivati posljednji dan njegove akcije pa kad on konačno skine svoje peraje i malo se odmori, družit ćemo se na nekom od vrhova.

A i Davor je rekao da bi želio svratiti na trail, ovisno o tome hoće li imati prostora unutar ljetne turneje svoje knjige i filma i Ljubav oko svijeta. On i Anđela kreirali su izvrstan projekt i naravno da se međusobno podržavamo. S njim će biti itekako zanimljivo hodati jer ima mnogo više kilometara u nogama.

Još će mi se pridružiti i Doris Pinčić koja je rekla da bi htjela i prespavati pa ćemo vjerojatno osvojiti Vaganski vrh i Sveto brdo, pa i Nevena Rendeli Vejzović koja je također spremna za avanturu.

A imat ću i dva dana otvorena za javnost tako da će svi moći sudjelovati. Ostale dane želim zadržati za sebe i Maju. I planinu. Jer cilj je i malo osluškivati samoću.

Možemo li očekivati Vašu knjigu inspiriranu akcijom?

Ne planiram tako nešto, no nikad ne znaš.
U rujnu će izaći nova knjiga o zdravlju, odnosno o tome kako misli, osjećaji i međuljudski odnosi utječu na naša tijela pa će ta knjiga preuzeti kreativnu pozornicu i trenutačno ne razmišljam o drugim knjigama.

Što kaže kći Anabela na avanturu koju poduzimaju mama i tata?

Mislim da još nije svjesna veličine pothvata, ali polako postaje. Ona će biti na moru s mojim roditeljima i zato smo zapravo i odabrali ljeto jer jedino tada nju možemo sigurno negdje smjestiti, iako ljeto definitivno nije najbolja opcija za ovakvu avanturu. Ali je jedina moguća pa je onda dovoljno dobra!

U svakom slučaju, jedva čekamo taj 16. kolovoza da krenemo!

Informacije i podatci za doniranje su na linku:

https://cinipravustvar.hr/izazov/2-milijuna-koraka-za-psiholosku-pomoc-oboljelima-od-raka/29989

Suze se ne najavljuju

0

O da, i šta onda dobivam? Etiketu da sam preosjetljiva. Na što?

Da, romantični filmovi me znaju rasplakati, pjesma u meni zna probuditi bezbroj emocija . . . No, nitko ne gleda onu dubinu svega toga.

Nećete vjerovati da sam na nešto i bila hladna. Eto,valjda možeš biti i hladan i preosjetljiv. Zanimljivo. No, vratimo se na početak. 

Photo by Dids from Pexels

Početak zvan, potisnuta tuga. Znam da si i ti imala određene izazove u životu koji su te zaista znali zaboljeti. Znam i razumijem, vjerujem i većina. 

Kroz život sam se susrela s boli koja me znala čupati iznutra, koja mi nije dala disati, no u tom momentu moj ego je bio jači od mene. Odlučio je ne pokazati koliko boli. Potisnuo je svu tugu i ljutnju unutar sebe i stvorio ogroman zid. Onaj najgori koji se može stvoriti. Zid hladnoće i zid «Svejedno mi je». 

Nisam tad bila svjesna što s tim radim, no rekla sam samoj sebi, ne želim pustiti suze za osobe koje su me povrijedile. Nekad se ne možeš suzdržati, jer suze same idu. Bez obzira što se trudiš zaustaviti ih. 

Kada sam počela s osobnim rastom i razvojem, osvijestila sam do čega sam se dovela. Dovela sam se do toga da mi je najveća blokada bila primanje ljubavi. Teško je itko dopirao do mene. Nikad neću zaboraviti kad sam bila na jednom predavanju gdje smo vježbali intuiciju i gdje je svatko trebao za drugu osobu reći intuitivno što misli da joj sad u ovom trenutku treba? 

Za svih se govorilo sve i svašta, a kad su za mene trebali reći, nitko nije mogao izraziti točno što je to. I onda je predavač rekao, zagrljaj, samo to, ništa više. Tad sam se raspala i shvatila koliko te potisnuta tuga može zablokirati iznutra.

Znala sam biti u situaciji kada bi osjećala krivnju jer nisam osjećala tugu za neku situaciju za koju bi svi osjećali, a onda bi pogledala neki film i na totalno bezveznoj sceni ja bi se raspala. Plakala bi i plakala, jecala bi koliko bi me to nešto pogodilo.

Sada sam zahvalna na tom iskustvu koje sam prošla. Sada plačem kad god me netko povrijedi, ne dozvoljavam potisnuti ono što treba izaći. Dozvoljavam svom tijelu da to procesuira i otpusti. I to je ok. S tim naravno, dolazi i oprost. Vjerujte najbitnije od svega je praštanje. Svugdje će te moći pročitati o tome. Nije lako, napraštala sam se i vjerujem da još hoću. To je sastavni dio života. Moja odluka je da smo svi različiti i da svi rade najbolje što znaju. Ponekad te netko i povrijedi s postupkom, no tu se opet jave naša silna očekivanja, jer ako mi radimo ovako, očekujemo da i drugi rade tako.

«Kako može to napraviti drugačije, to je krivo.» 

Hmm. . .  koliko puta ste to rekli za nekoga, tko vam je «digao tlak». 

Onda se postavlja pitanje, tko smo mi da određujemo što je krivo, a što je pravo. Svi smo od rođenja prošli određene škole, učili od svoje okoline, a onda i iz vlastitih iskustva, no netko je učio na neke druge načine, netko je primao potpuno suprotna učenja nego mi, zato je normalno da se ne slažemo svi sa svime. Treba prihvatiti to. I ja sam učila prihvatiti i oprostiti. A to što opraštam ne znači da se slažem, već je to moja odluka da otpustim tu situaciju, povredu i emociju koja me guši i da nastavim dalje. 

Nije lako, no potrebno je. Vaše tijelo zaslužuje to, vi zaslužujete to. Vjerujte, ljutnjom štetite sebi, nikome drugome, jer ju vi osjećate, a ne netko drugi. Kao i sve druge emocije. A tuga je ta koja uvijek dođe sa svim tim i u redu je isplakati je. To ja zovem otpuštanjem i čišćenjem tijela.

Tako da drage moje prihvatite i isplačite se bez srama, sve ono što je nakupljeno, a kasnije dolazi samo lakoća.

A ona je ključ svega, zar ne?

Pročitaj još:
Organska komunikacija – sirovo i/ili zdravo?
Muško ženska prijateljstva – mit ili stvarnost?
Prakticirajte Wim Hof metodu uz aplikaciju koja vam pomaže


Otkrijte svoju unutarnju snagu

0

Nakon svjetskih uspješnica „Moć nesavršenstva“ (V.B.Z., 2013.) i „Budite odvažni i činite velike stvari“ (V.B.Z., 2014.) doktorica znanosti i profesorica na studiju socijalnog rada Sveučilišta u Houstonu Brené Brown potpisuje novu knjigu „Otkrijte svoju unutarnju snagu“(V.B.Z., 2020.) posvećenu temi pripadanja s naglaskom na osobnu autentičnost i istinsko pripadanje. Posljednja dva desetljeća svog istraživačkog rada posvetila je izučavanju hrabrosti, ranjivosti, stida i empatije. Upravo su joj otkrića i spoznaje do kojih je došla kao znanstvenica poslužile kao inspiracija za pisanje knjiga (uz navedene tri koje su prevedene na hrvatski jezik, autorica je još dvije knjige: „Rising Strong“ i „Dare to Lead“, a sve su se našle na prvom mjestu liste najprodavanijih naslova „New York Timesa“) i vrlo zapažene TED govore („Moć ranjivosti“ kojeg je održala na konferenciji TEDxHouston 2010. godine bilježi preko 52 milijuna pregleda na YouTubeu).

Istinsko pripadanje duhovna je praksa vjere u sebe i pripadanja sebi u toj mjeri da svoje najizvornije ja možete pokazati svijetu te otkriti svetost i u tome što ste dio nečega i što stojite sami u divljini. Zbog istinskog se pripadanja ne morate promijeniti, nego samo morate biti ono što jeste.

Kad potpuno pripadate sebi tako da ste spremni ostati sami, to uistinu jest divljina – neukroćeno, nepredvidivo područje osamljenosti i traganja. To je mjesto i opasno i predivno, mjesto za kojim tragamo i kojeg se ujedno plašimo. Divljinu nerijetko osjećamo kao nešto ukleto, jer je ne možemo kontrolirati, kao što ne možemo kontrolirati ono što ljudi misle o našoj odluci hoćemo li se osmjeliti otputiti u tu divljinu ili nećemo. No to je zapravo mjesto istinskog pripadanja, najhrabrije i najsvetije mjesto na kojem ćete se ikad naći.

U knjizi „Otkrijte svoju unutarnju snagu“ Brené Brown vješto i dopadljivo kombinira podatke prikupljene u znanstvenim istraživanjima sa stvarnim životnim pričama kako bi čitatelje povela na put spoznaje o tome što je to istinsko pripadanje i kako ga živjeti. Autorica smatra da suvremeno čovječanstvo prolazi duhovnu krizu nepovezanosti i ne razlikuje pripadanje od uklapanja. Istinsko pripadanje podrazumijeva poznavanje samoga sebe i vjeru u sebe u toj mjeri da se osjećamo dobro i kad smo dio nečega i kad ostanemo sami.

Nemojte svijetom hodati tražeći potvrdu da ne pripadate. Uvijek ćete je pronaći jer vam je takva namjera. Nemojte prelaziti pogledom preko tuđih lica nastojeći pronaći dokaz da niste dovoljno dobri. Uvijek ćete ga pronaći jer vam je to cilj. Istinsko pripadanje i vlastita vrijednost nisu roba i mi ne moramo pregovarati o njihovoj vrijednosti s drugim ljudima. Istina o tome tko mi jesmo prebiva u našem srcu. Svoju hrabrost trebamo pokazati tako što ćemo svoje neukrotivo srce zaštititi od stalnog procjenjivanja, osobito vlastitog. Nitko ne pripada ovamo više od vas samih.

U želji da pripadamo, a ustvari da se samo uklopimo u okruženje povinjujemo se drugima i mislimo da će nas više voljeti i prigrliti ako smo što bolji sa svima i u svemu. Time upadamo u zamku perfekcionizma i lovu na osobno savršenstvo. Dokazujemo se na svim poljima, forsiramo pa i pucamo po šavovima kako bismo zavrijedili odobravanje okoline. Grupiramo se s istomišljenicima i distanciramo od onih koji to nisu. Uklapanjem stvaramo iluziju pripadanja često nauštrb onoga što doista mislimo i osjećamo. Izbjegavamo ili umanjujemo vlastita bolna iskustva i istine misleći da će same od sebe nestati i pustiti nas na miru jer se ne uklapaju u onu sliku savršene jedinke i života kojem težimo.  

Bol je nemilosrdna. Privući će nam pažnju. Unatoč tome što je nastojimo prigušiti ovisnostima, batinama je istjerati jedno iz drugog, zagušiti je uspjehom i materijalnim stvarima ili je ugušiti vlastitom mržnjom, bol će nam se već nekako uspjeti obznaniti. Popustit će tek kad je priznamo i pobrinemo se za nju. Ako joj se obratimo s ljubavlju i suosjećanjem, to bi nam oduzelo samo mali postotak energije potrebne da se borimo protiv nje, ali zastrašujuće bi bilo izravno se suočiti s boli. Većinu nas nitko nije poučio kako da prepoznamo bol, imenujemo je i prihvatimo. Obitelj i kultura u kojima živimo smatraju da je priznati bol zapravo izraz slabosti, pa su nas umjesto tome poučavali ljutnji, bijesu i poricanju. No sad znamo da postajemo robovi emocije koju poričemo. Kad priznamo što osjećamo, možemo ponovno izgraditi svoj život i pronaći put koji će nas provesti kroz bol.

B. Brown naglašava nužnost (u)poznavanja i prihvaćanja sebe prije nego se upustimo u te iste procese s drugima te odlučimo kamo i s kime želimo pripadati. Također, ističe nezamjenjivost osobnog kontakta i zajednički proživljenih trenutaka da bismo se doista upoznali s drugima i oni s nama bez tereta stereotipa i predrasuda. Napominje da stvaran život i neposredna interakcija moraju imati prednost pred virtualnim svijetom nimalo ne umanjujući njegove dobre strane. Konačno, istinski osjećaj pripadanja proizlazi iz slobode da budemo ono što stvarno jesmo s ljudima s kojima želimo biti okruženi i koji žele nas takve kakvi jesmo u svom okruženju. Sve ostalo je samo puko uklapanje.

Tihana Malenica Bilandžija




4. konferencija Mame i klinci – Obitelj u vrijeme pandemije

0

Četvrta konferencija „Mame i klinci“ održati će se 29.svibnja 2021 on line iz studija Zagrebu pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba. Konferencija je besplatna za sve sudionike.

Ovo je link preko kojeg se sudionici mogu priključiti konferenciji: https://www.youtube.com/watch?v=Wylm6dSXBnU

Organizatori konferencije su udruge Abeceda roditeljstva i Najsretnija beba hrvatska

U tijeku je istraživanje u kojem želimo saznati koliko je utjecaj pandemije promijenio život mama i kako se one osjećaju.Anketu možete ispuniti ovdje.

Ovo istraživanje služit će nam kao polazna točka u raspravama na konferenciji MAME I KLINCI, na kojoj ćemo progovarati o temama koje tište roditelje s posebnim naglaskom na majke.

Okupili smo sve interesne skupine i stručnjake koji imaju utjecaj na odgoj djece. Biti majka je najvažnija uloga žene pogotovo u današnje doba velikih izazova gdje su majke suočene s nezaposlenošću, padom životnog standarda i strahom za sutra.
Vrijeme je da pronađemo što više načina kako da javno progovorimo o svim problemima.

CILJEVI KONFERENCIJE:

-senzibilizirati struku i javnost o problemima majki
– informirati i educirati sve interesne skupine i stručnjake koji imaju utjecaj na odgoj djece.
-potaknuti institucije na pronalaženje najboljih rješenja postojećih problema
-potaknuti dijalog svih aktera društva involviranih u ovu temu
– inspirirati gospodarski sektor na društveno odgovorno ponašanje
– networking i razmjena iskustava

RASPORED DOGAĐANJA

10:00-10:05
Otvorenje konferencije

10:05-10:50
Predavanje
ULOGA MEDIJA I MENTALNO ZDRAVLJE U DOBA PANDEMIJE
Danijel Labaš prof. dr. sc.
Redoviti profesor na Hrvatskim studijima Predstojnik odsjeka za komunikologiju

10:55-11:55
Panel
PANDEMIJA IZ DJEČJE PERSPEKTIVE
Debatna skupina djece iz OŠ Tin Ujević

12:00-12:15
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Video mama iz drugih zemalja, objava rezultata istraživanja “Mama kako si?”

12:15-13:45
Panel
UTJECAJ PANDEMIJE NA KVALITETU ŽIVOTA MAJKI

Ivana Portolan Pajić, dr med.
Gradski ured za zdravstvo,

Katarina Marušić, dr.med., psihijatar

Mia Roje Đapić, psiholog i pshoterapeut
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Natko Beck dr. specijalist radiologije Dječja bolnica Srebrnjak

Ivana Šešo, mag.paed.soc
Predstojnica Obiteljskog centra za Grad Zagreb

Dejan Nemčić prof. geografije
Osnovna škola Ivo Andrić

Tina Kirin prof
Ravnateljica OŠ Augusta Cesarca

13:50-14:20
Predavanje
VAŽNOST ZDRAVE PREHRANE ZA JAČANJE PSIHOFIZIČKOG ZDRAVLJA U VRIJEME PANDEMIJE
Nenad Bratković mag.natur., univ.mag.pharm

14:25-14:45
ŠTO POSLODAVAC DOBIVA KAD OSLUŠKUJE POTREBE RODITELJA

14:50-16:00
Panel
PANDEMIJA IZ PERSPEKTIVE RODITELJA
Debatna skupina roditelja

16:05-16:55
Radionica
METODE I TEHNIKE KONTROLE I OTPUŠTANJA STRESA I TJESKOBE
Iva Brčić mag.soc/phil
Predsjednica udruge Najsretnija beba Hrvatska

16:55-17:00
ZAVRŠNA RIJEČ

Renata Ivanović -SexEd otvara važne teme za odrastanje

0

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Tinejdžerima dostupna pornografija na internetu i tabuiziranje razgovora o spolnosti kombinacija je kojom društvo mladima šalje poruku da nisu važni. Školski sustav kod nas i dalje se opire seksualnom odgoju, iako iskustva razvijenih zemalja pokazuju da je u informatičkom dobu otvoren razgovor o spolnosti u društvu nužan za intimno zdravlje mladih i partnerske odnose. Kako bi mladima ponudili otvoren razgovor i stručan savjet, portal Reci.hr započeo je emitirati video-program SexEd u kojem mlada sociologinja i blogerica Paula Brečak govori o temama iz područja intimnosti, o komunikaciji i izražavanju želja. Projekt je startao temom o pristanku i tjelesnoj autonomiji, a nastavio se razgovorom o prvom spoju. Planovi su dugoročni, puno je tema koje treba obraditi kako bi se smanjile predrasude i mladima olakšalo otvoreno izražavanje želja i razvoj zdrave seksualnosti koja će biti izvor zadovoljstva.

Portal Reci.hr startao je prije nešto više od godinu dana, 21. veljače 2020. godine, na Svjetski dan seksualne i reproduktivne svjesnosti. Dosad se afirmirao kao jedno od rijetkih web mjesta na kojem se mogu naći stručni i informativni članci o intimnim pitanjima, o zakonodavstvu u području reproduktivnih prava i odnosa prema seksualnim manjinama.

S Renatom Ivanović, urednicom portala, razgovaramo o projektu Sex.ed, suradnicima i temama koje se otvaraju te o dugoročnim planovima portala Reci.hr.

Portal Reci.hr kreće s projektom SexEd jer se pokazalo da je uzalud čekati državnu inicijativu na tom području. Kojoj je publici namijenjena prva sustavna edukacija o spolnosti na hrvatskom jeziku?

Točno, nema nikakvog smisla čekati državu koja je već kroz tri puna desetljeća propustila organizirati u obrazovnom sustavu seksualno obrazovanje djece i mladih, i prepustila ih, kao i njihove roditelja, ali nastavnike i odgajatelje, da se kojekako snalaze i informacije o tako važnom području života prikupljaju po internetu, jer im je to jedini dostupni izvor. Zato smo kao portal koji se bavi podizanjem svjesnosti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima odlučili ući u poduhvat produkcije videa s ciljem seksualne edukacije prvenstveno mladih ljudi, onima koji su najviše u potrazi za znanjem iz tog područja života. No, s obzirom na deficit edukacije o seksualnosti, a s druge strane i činjenicu kako i digitalizacija, internetska komunikacija i društvene mreže imaju velik utjecaj i na ovo područje života, naši SexEd videa vrlo su edukativna i informativna svima. Osim toga, riječ je o mogućnosti interaktivne komunikacije, mogućnosti postavljanja pitanja, komentara i sugestija. Jer osim videa, o svim temama koje obrađujemo kroz SexEd videa, o njima istodobno pišemo na portalu, imamo u suradnji seksologe i psihologe koji našim pratiteljima i čitateljima također stoje na raspolaganju za odgovore na brojna pitanja, a bit će tu i tzv. instagram reelsi, kratka videa s kojima ćemo se referirati na aktualnosti u području seksualnosti i onoga što jesu trendovi i nastojati i tu davati pouzdane, točne i provjerene informacije, podatke i činjenice.

Sa snimanja SexEd-a

SexEd vodi Paula Brečak, mlada seks ed blogerica i socioginja koja specijalizira sociologiju seksualnosti. Kako Paula svoja blogerska iskustva primjenjuje u projektu Seks Ed? Zašto ste izabrali video-format?

Paula je jedna izvanredna mlada osoba, koja je jako rano znala u kojem će se smjeru obrazovati, a kako studirati sociologiju i specijalizirati se u području sociologije seksualnosti nije moguće u Hrvatskoj, jer nema tih kolegija – postoji tek po jedan izborni na odsjecima sociologije i psihologije Filozofskog fakulteta – studij je upisala i diplomirala na New York University u Abu Dhabiju. Suradnju u produkciji SexEd videa by Reci.hr dogovarali smo s Paulom pri završetku njezina studija, kad smo otkrili kako na svom blogu obrađuje teme koje su nama na portalu u fokusu. Čim se Paula vratila u Hrvatsku počeli smo s produkcijom videa, a neke od tema koje je Paula obrađivala kroz svoj blog ujedno su i teme koje smo obradili u prvoj sezoni našeg SexEda. Paula svakako koristi svoja blogerska iskustva, više sadržaj onoga što je već istraživala da bi za blog obradila pojedine teme, fenomene, probleme. Paula je i velika svjetska putnica, obišla je gotovo 40 zemalja, i pri svakom svom putovanju koristi priliku istražiti i odnose prema seksualnosti, koji su tu društveni koncepti dominanti, i kako oni utječu na ljude, pa su i ta iskustva i spoznaje vrlo vrijedna pri izradi sadržaja našeg SexEda.

Video format smo izabrali jer je video produkcija danas najbolji način kako na njima zanimljiv i pristupačan način doći do mladih ljudi. Kroz video možemo u relativno kratko vrijeme puno toga reći, plasirati puno informacija, mi u svakom video obrađujemo i kako se u povijesti nešto tretiralo, kako bi dali cijeli društveni kontekst određene pojave i teme o kojoj govorimo. Otvaramo teme koje su stigmatizirane, koje su pune predrasuda, koje koče razvoj tolerancije u društvu, one o kojima se izbjegava govoriti, a sve su one od velikog interesa mladih ljudi i važne su za njihovo odrastanje i da budu zdrave i sutradan samosvjesne i sretne osobe. 

Prva tema programa Seks Ed je Pristanak i tjelesna autonomija. Koji su pokazatelji da je nužno otvoriti temu pristanka kad se govori o spolnosti?

Prije svega objasniti što točno znači pristanak je ona nulta točka od koje moramo krenuti da bismo uopće razgovarali o seksualnosti, o seksualnim i reproduktivnim pravima, o zdravlju… Riječ pristanak se u zadnje vrijeme može često čuti u javnom prostoru, posebice nakon nekoliko pokreta ispovijesti žrtava seksualnog nasilja, koje su nakon puno godina smogle hrabrost i progovorile o traumama koje su preživjele i u dubini duše se nadaju da bi počinitelji mogli odgovarati. I u tim ispovijestima i cijeloj situaciji kad su žrtve progovorile o seksualnom nasilju može se vidjeti kako je reakcija jednog, nažalost, velikog dijela javnosti bila da žrtve zapravo nisu žrtve, jer su u određenom momentu dale pristanak. Zato valja stalno razgovarati o tome što je pristanak, jer je jasno da o tome ne postoji jasan stav, bolje rečeno svijest. Ne mora se dogoditi silovanje da bi se govorio o seksualnom nasilju. To što je, recimo, djevojka s nekim pošla u stan i partner je krenuo tražiti seks, a ona nije bila voljna, znači da nije dala pristanak, jer svojevoljni odlazak s partnerom u stan ne znači i pristanak na seks. Važno je o pristanku govoriti djevojkama, koje često znaju reći da su ušle u seksualni odnos iako ga nisu željele, ali se to od njih očekivalo jer su već dopustile pipkanje. Pristanak se odnosi i na niz drugih stvari, recimo pristanak da netko vaše intimne fotografije koje ste mu povjerili u ljubavi i povjerenju podijeli s nekim trećim ili u osveti objavi na društvenim mrežama. Osvetnička pornografija, dijeljenje eksplicitnih snimki i fotografija online, pa i na pornografskim stranicama, nova su kriminalna djela, koja naši zakoni niti ne prepoznaju. A mnoge se snimke tako kriminalno iskoriste u javnom prostoru nakon nevinog sextinga među tinejdžerima. To su one situacije kad sexting koji je među školarcima jako popularan preraste u sextortion. I tu je važno znati što je pristanak. Kao što je važno mlade osvještavati o nasilju u vršnjačkim vezama. Sve je to dio jednog sustavnog seksualnog obrazovanja za kakvo se mi zalažemo i u kojem cilju smo krenuli s projektom SexED by Reci.hr. 

Koliko ste tema pripremili za emitiranje? Je li projekt dugoročan? Namjeravate  li uspostaviti kontinuitet edukacije i na koji način?

U prvom serijalu imamo deset videa, a projekt planiramo dugoročno. U produkciju nove serije idemo ujesen, a istovremeno tražimo partnere koji će nas u tom smjeru financijski pratiti kako bismo proizveli sve što smo zamislili, jer je tema jako, jako puno.

Kako je organizirana edukacija o spolnosti u drugim zapadnim zemljama? Koje zemlje danas imaju seksualnu edukaciju i u kojoj dobi?

Države na različite načine imaju organiziranu edukaciju i seksualno obrazovanje djece i mladih, o čemu mi često pišemo, jer je ta tema nerijetko top tema mnogih obrazovnih politika u Europi. Sama EU u zadnje vrijeme značajnije potiče kroz niz izvješća, posebice o ljudskim pravima, države da u svoje obrazovne sustave uvode seksualno obrazovanje. Sveobuhvatno seksualno obrazovanje kao obvezan predmet u školi ima organizirana Nizozemska. Edukacija kreće od vrtićke dobi, jer je s njom važno početi odmalena, kada djeca spoznaju svoje tijelo, treba ih znati i podučiti o njemu. Edukacija se provodi vrlo interaktivno, kao radionice, i djeci je ona jako zanimljiva. Uče o sebi, što im se događa u pubertetu, uče o pristanku, o tjelesnoj autonomiji, o seksualnim orijentacijama i toleranciji, o rodnoj ravnopravnosti, o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Edukacija o seksualnosti počinje u vrtićkoj dobi, odgojitelji su educirani na koji način djeci odgovarati na brojna pitanja kad otkrivaju sebe, svoje tijelo, kad propitkuju što tko ima i zašto. Švedska seksualni odgoj i obrazovanje djece i mladih prakticira već sto godina, Finska nešto kraće, a danas kaže čak i uspješnije. Osim toga, obje države imaju na stotine seksualnih savjetovališta za mlade u kojima timovi stručnjaka rade s mladim ljudima i kao savjetnici, liječnici, edukatori… U istim savjetovalištima pomoć mogu potražiti i maloljetne žrtve seksualnog nasilja, jer s tim se žrtvama drukčije radi nego odraslima. Mi naravno za djecu i mlade tako nešto nemamo ni u ideji!

Renata Ivanović, urednica portala Reci.hr

Seksualni odgoj jedna je od aktualnih tema vezanih uz ljudska prava, zaključio je nedavno Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta. Hoće li Portal Reci.hr i dalje inzistirati da se seksualni odgoj uvede u škole?

Svakako ćemo stalno raditi na zagovaranju uvođenja sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole, jer smatramo da je to prvenstveno dužnost države. Osvješćivati kako je država dužna omogućiti obrazovanje djece i mladih u tim područjima znanosti i informirati svoje čitatelje što politika i političari po tom pitanju čine. Istodobno ćemo s ljudima, stručnjacima i entuzijastima koji već godinama isto rade na ovim pitanjima jer im je stalo do djece, pokretati vlastite projekte seksualne edukacije, tečajeve i slično, te raditi i konferencije kakve smo već imali i koje su se pokazale jako korisnima mnogima, posebice nastavnicima i roditeljima, jer su imali prilike puno doznati o ovim temama. Mi imamo jako malo stručnjaka koji se bave ovim područjima znanosti, pa i taj problem otvaramo zagovarajući da se na medicinskim fakultetima omogući specijalizacija iz područja seksualne medicine. Imamo samo jednog liječnika koji ima tu licencu, a naravno nije je mogao steći kod nas nego u Velikoj Britaniji. Imamo tek 13 seksualnih terapeuta i savjetnika kojima se ljudi mogu obratiti s poteškoćama koje imaju u seksualnom životu, a potražnja za takvim stručnjacima je velika. Dakle, puno je tu još posla i u njemu također tražimo partnere, društveno odgovorna poduzeća koja prepoznaju važnost ove priče, da se priključe tim kampanjama.

Portal Reci.hr podržao je i peticiju za uvođenje kaznenog djela osvetničke pornografije koja je uzela maha na internetu, a trenutno su žrtve nezaštićene. Tko su najčešće žrtve, a tko su nasilnici kod osvetničke pornografije? Ima li slučajeva da su žrtve mladići, a ne djevojke?

Peticiju je inicirala udruga B.a.B.e., a mi smo kao portal koji je u više navrata pisao o ovom kriminalu osvetničke pornografije, skupa s njima išli s prijedlogom da se u izmjene Kaznenog zakona koji je bio tada u javnom savjetovanju, svakako u katalog kaznenih djela uvrsti osvetnička pornografija. Ta kriminalna djela, koja žrtvama ostavljaju vrlo često doživotnu traumu, jer se jednom objavljene intimne fotografije ili videa na internetu u tom viralnom svijetu žive zauvijek, naša policija i pravosuđe uopće ne prepoznaju kako treba. Vrlo često ih tretiraju kao prekršaj nedozvoljene upotrebe osobnih podataka, što je katastrofalno, jer se za počiniteljima ne pokreću kazneni postupci, niti ih se nastoji otkrivati. A pošast osvetničke pornografije je golema. Postoji na stotine pornografskih stranica i tzv. grupa za odrasle na društvenim mrežama na kojima objavljuju i dijele slike i videa osoba koje nisu dale pristanak da se njihova intima postane javna. S druge strane, mnogi su od tih materijala nastali ucjenom, što je kazneno djelo, ali policija čin javne objave ne prepoznaje kaznenim djelom. Žrtve mogu biti svi. Djevojke koje su u ljubavi i s povjerenjem pristale na snimanje seksualnog čina, ali nakon raskida veze partner iz osvete objavi snimke ili s njima ucjenjuje da će ih javno objaviti. Mogu biti i osobe koje uopće ne znaju da su snimljene, i to na javnom mjestu, pa se njihove snimke dijele na tzv. grupama za odrasle koje znaju brojati i po stotine tisuća članova, koji uz snimku doznaju i gdje osoba živi, možda i njezin mail i krene seksualno zlostavljanje. Takve su slučajeve počele prijavljivati žene u Srbiji, kad je i otkrivena jedna od platformi na kojoj su se dijelile uglavnom slike i videa iz kategorije osvetničke pornografije. Žrtve su maloljetnici, koji također u trendu sextanja znaju dijeliti svoje intimne fotografije ili snimke, a dokopaju ih se seksualni predatori i nasilnici. Tu valja napomenuti i veliki problem dječje pornografije, a stotine je tisuća snimaka djece koje se koriste na skrivenim stranicama i razmjenjuju među pedofilima, pa čak i na oficijelnim pornografskim sajtovima poput Pornhuba, koji je prije nekoliko mjeseci bio zahvaljujući jednoj vrlo uspješnoj kampanji bio primoran ukloniti 75 posto svog video sadržaja. Riječ je o milijunima snimaka djece i maloljetnika. Najveće mete osvetničke i dječje pornografije su djeca i mladi koji se ne znaju zaštititi, koji ne znaju što je pristanak, koji ne znaju prepoznati što je seksualno uznemiravanje, koji se ne znaju zauzeti za sebe i svoju tjelesnu autonomiju. Koje nismo u najranijoj dobi naučili da ih nitko nema pravo pipkati, pa ni njihovi roditelji, ako im to ne dopuste, ako im to ne odgovara. Mladi koje nismo naučili da su oni jedini ti koji posjeduju svoju seksualnost i jedino oni odlučuju što će s njom činiti.

Organska komunikacija – sirovo i/ili zdravo?

0

Već je dugi niz godina sve s pridjevom „organsko“ u modi, imam dojam da jedino organska komunikacija nikako da postane dio istog trenda.

Prošlo je već neko vrijeme otkad sam se, na jednom ženskom druženju, susrela upravo s tim novim pojmom i odmah mi je zazvučao intrigantno.

Pomislih, zašto nam je tako teško i  nelagodno jednostavno reći što mislimo i osjećamo bez friziranja, uljepšavanja i zamotavanja? Navika da „prilagodimo“ komunikaciju tako da svima bude ugodno i lagodno, da sebe ne izložimo i sugovornika ne povrijedimo opće je prihvaćena u našem društvu. I tako, ja odlučih uz organski krumpir konzumirati i organsku komunikaciju, jer mora da je zdravije ☺

Obzirom da svi dobro znamo kako je dug put od teorije do prakse, s prvim koracima sam krenula u malim životnim situacijama.

U stvarnom životu to izgleda, primjerice, tako da me nazove prijateljica s kojom u tom trenutku nemam volje razgovarati. Umjesto da javljanjem hinim da uživam u razgovoru ili da na brzinu iz rukava izvadim dobar stari izgovor kako sam na sastanku ili da nisam vidjela poziv, jednostavno kažem da trenutno nisam raspoložena za razgovor. Nakon izgovorenog osvijestim sebi i njoj da to što u trenutku nemam želje za razgovorom, nema baš nikakve veze s njom niti s našim odnosom, već samo s mojim trenutnim raspoloženjem.

Zanimljivo je koliko nam je „prirodno“ s mašnicom pakirati sve što želimo izraziti, koliko energije i vremena trošimo na promišljanja kako informaciju najbezbolnije komunicirati, a kako se rijetko upitamo čemu sve to služi?

Rekla bih, ničemu.

Photo by Noelle Otto from Pexels

Služi nam samo da se skrivamo iza svih tih „finjaka“, i tako se družimo s ljudima s kojim ne želimo, odlazimo na mjesta  na koja ne želimo, i provodimo veći dio svog života onako kako ne želimo. Sve to, pogađate, iz vječitog straha od odbacivanja i neprihvaćanja. Upravo kroz sitne životne korake imamo priliku svakodnevno sagledavati, osnaživati i prihvaćati sebe.

Ako gledamo na konzumaciju organske hrane kao najzdraviju opciju za naše tijelo, svakako bi bilo korisno sagledati organsku komunikaciju kao optimalnu za naše mentalno i emotivno zdravlje. Moje je iskustvo da taj pristup spontano dovodi do detox – a socijalnih i emotivnih odnosa koji pruža nevjerojatan osjećaj olakšanja. Upravo je proljeće idealno vrijeme za krenuti na taj put. Probajte ☺

Pročitaj još:
Što je nenasilna komunikacija i kako može spasiti vaš odnos?
Minimalizam – put ka slobodnom životu


Priključi se virtualnoj dm ženskoj utrci trčimo zajedno za Opću bolnicu “dr. Ivo Pedišić” u Sisku

0

dm ženska utrka održat će se od 14. do 20. lipnja, a za sudjelovanje u utrci možete se prijaviti do 6. lipnja putem internetske stranice www.ticketing.com.hr. Po prvi puta utrka će se održati u virtualnom obliku te je sudjelovanje moguće na području cijele Hrvatske.

dm ženska utrka nastavlja dugogodišnju tradiciju promicanja odgovornog odnosa prema zdravlju i zajednici jer će dm za svaki pretrčani kilometar unutar odabrane dionice donirati 10 kuna Općoj bolnici „dr. Ivo Pedišić“ u Sisku za obnovu Odjela pedijatrije koji je oštećen u razornom potresu.

Kotizacija za utrku iznosi 100,00 kuna, a uplatom ostvarujete pravo na sudjelovanje u utrci te dobivate poklon-paket sa službenom majicom utrke, proizvodima dm-a i dm-ovih partnera. Poklon-paket možete preuzeti u prodavaonici dm-a ili odabrati dostavu na kućnu adresu uz nadoplatu troškova dostave u iznosu od 25 kuna.

Sudjelovanje u virtualnoj dm ženskoj utrci potrebno je zabilježiti jednom od aplikacija za trčanje te u razdoblju od 14. do 20. lipnja prijaviti rezultate trčanja na e-mail dmzenskautrka@ticketing.com.hr. To je moguće slanjem fotografije odnosno screenshot zaslona aplikacije s rezultatima uz navođenje imena i prezimena, datuma, vremena, broja pretrčanih kilometara te pretrčane rute (GPX). Rezultate je potrebno poslati s iste e-mail adrese koju ste koristili prilikom prijave na utrku.

Više detalja o sudjelovanju i prijavama možete pronaći na dm-ovoj internetskoj stranici www.dm.hr.

Igra života

0

Djevojko, život je igra, igraj se!

Ajme koliko sam puta čula tu rečenicu. No, jesam li je razumjela i živjela? Sada da no prije, definitivno ne. Trebalo mi je dugo da je shvatim jer jednostavno nije dopirala do mene.

Baš mi je stvarala neku nervozu zvanu neshvaćanje. Nikako nije dolazila do one dubine unutar mene koja bi ju razumjela. Uvijek su se u mom umu stvarala pitanja poput: “Kako da se igram, kada je svaki dan izazov koji moram shvatiti i proći? Kada me neki od njih ponekad sruši, da ne znam kako se ponovno dignuti. Otkud početi kako bi se otrgnula mreži u koju me uhvatio?”

Ta pitanja su me sprječavala vidjeti širu sliku cijele priče koja je ispred mene, vidim dubinu rečenice koja otvara novi pogled na život. Gledam, a ne vidim. A kako da i vidim dubinu kad se koprcam u toj mreži pokušavajući pronaći izlaz iz nje. Trgam one niti, pokušavajući udahnuti, no teško mi je. Pa kad ti spomenu igraj se, kao da ti je netko opalio ogroman šamar i mislim si, što sam toliko nesposobna kad ne mogu shvatiti cijelu poantu priče. Onda sam previše ponosna da priznam kako ne shvaćam, a naravno da to ne želim pokazati drugima. Još mi samo nedostaje da svi to znaju, jer kako će me onda gledati. Ponekad sam htjela ostati u toj mreži da me nitko ništa ne pita. Odustala bi i prestala se truditi pronaći rješenje. Čemu sve to? Riješiš jedno, dolazi drugo. Konstantno se vrtiš u krug i jednostavno, tada u mojoj glavi to nije imalo previše smisla.

Photo by Jill Wellington from Pexels

Onda pogledam djecu kako se igraju u dvorištu i mislim si kako im je lijepo,ništa ih ne brine, samo se igraju. I ja sam to prošla. Divna vremena kada sam jedva čekala izaći van s prijateljima i igrati se. Uživala sam u dječjoj radoznalosti i otkrivanju novih stvari. Nema brige, nema izazova, samo opušteno kako bi se reklo. Jedino što trebaš otići u školu, odraditi zadaću i vraćaš se igri. Ako i ima nešto za riješiti, tu su bili roditelji ili netko stariji koji bi se pozabavio time. Divota.

U tom trenutku, samo sekunda je bila dovoljna da nova misao prođe mojim umom. Zastala sam i zbunjeno gledala u jednu točku. Tada mi je kliknulo. Otvorila se nova, veća slika koju sam dugo čekala. Spoznaja koja je otrgnula one niti i dala mi ponovno da dišem. Pa život je naša škola, izazovi su naše lekcije, jedino što trebam je riješiti ih i slobodna sam. Spremna sam za dalje. Spremna sam za svoju igru koju god poželim, sa stvarima koje me vesele. Kakvo je to otkriće. Stvarno je sve igra. Koliko ti fokus na izazov, zamagljuje pogled na rješenje. Iz kojeg razloga ne bi izazov shvatila kao neku školsku lekciju, gdje je domaća zadaća ustvari otkrivanje na koje načine ga možeš riješiti. Ako zapneš, uvijek možeš tražiti pomoć.Već sam spomenula prije da smo tražili kao djeca pomoć kad nam je trebala. Zašto bi sad to bio problem? Još uvijek se nismo svi rodili kao sveznalice, pa da sve moramo znati. Svatko ima svoje područje koje mu bolje ide od drugog, iz tog razloga tražim stručnjaka koji će mi pomoći u onome gdje meni ne ide. Odlično. Poslije te spoznaje veselila sam se igri koja me čeka. Život je postao zabavan. Izazove sam rješavala s osmjehom na licu. No, budimo realni nije svaki bio baš tako lagan, no ideš dalje pa gdje te putevi odvedu. To je bila spoznaja koja me dovela da ipak s lakoćom idem kroz život. Vjerojatno se i ono dijete probudilo u meni i dalo mi dodatnu kreativnost da bude još zanimljivije istraživati nove prilike, mogućnosti i potencijale koje nam život nudi. Svakim izazovom rasla sam kao osoba, bila sam jedna nova JA, bolja, zrelija i moram priznati sretnija. Kada bi pogledala unazad vidjela sam sve ono što sam prošla, mnogo izazova koje sam riješila te me to dovelo da budem ponosna na svoje uspjehe. Svaka osoba bi trebala biti. Svi smo predivni na svoj način, sa svim svojim potencijalima unutar sebe. Samo treba ta jedna misao koja će proći kroz nas i dati nam prejaku spoznaju koja otvara najbitnija vrata našeg života, vrata zvana Igra života.

Grlim te živote i hajdemo zajedno da zaigramo tu Igru života.

Pročitaj još:
Razlika između emocija i osjećaja – zašto osjećamo to što osjećamo?
Pronađi mir unutar sebe

4. konferencija Mame&klinci

0

Ove godine, konferencija stavlja poseban naglasak na problematiku s kojom se suočavaju roditelji, posebno majke, i djeca tijekom pandemije i potresa.

CILJEVI KONFERENCIJE

– educirati i informirati stručnjake koji rade na području odgoja i obitelji

– potaknuti institucije na pronalaženje najboljih rješenja

– potaknuti dijalog svih aktera društva involviranih u ovu temu

– inspirirati gospodarski sektor na društveno odgovorno ponašanje

– njegovati vrijednost braka i obitelji

– networking i razmjena iskustava

– educirati, informirati i savjetovati majke o temama koje ih zanimaju

Biti majka je najvažnija uloga žene pogotovo u današnje doba velikih izazova gdje su majke suočene s nezaposlenošću, padom životnog standarda i strahom za sutra. Vrijeme je da pronađemo što više načina kako da javno progovorimo o svim problemima koje muče majke i pružimo pomoć gdje god je moguće. U tijeku je i istraživanje o tome kako se osjećaju mame tijekom ove pandemije i kako je utjecala na njih.

Drage mame, unaprijed hvala što ćete odvojiti par minuta da podijelite svoje iskustvo zadnjih godinu dana i utjecaj pandemije na vas i vašu obitelj. Hvala vam što ćete nam pomoći da saznamo i razumijemo kako i koliko je utjecaj pandemije promijenio vaš život i kako utječe na vas. Ova anketa je ANONIMNA i služit će nam kao polazna točka u raspravama na konferenciji koja će se održati 29. svibnja u Zagrebu.

Na ovom linku https://forms.gle/4ePoFUVeMmbz9TgM6 možete ispuniti anketu Mama kako si? koju je do sada ispunilo više od 500 majki, a čije rezultate ćemo predstaviti na samoj konferenciji.

Bit će pozvani stručnjaci, gospodarstvenici, razne institucije i udruge, autoriteti i majke koje će govoriti o ovim problemima i načinima kako ih riješiti.

Uskoro slijedi više informacija o samoj konferenciji i kako se prijaviti.                                                                                                                                                                   

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.