4 ograničavajuća uvjerenja o ranjivosti

Prije neki dan gledala sam na tv-u emisiju o uređenju interijera. Bračnom paru su, uz pomoć VR naočala, predstavili kako im može izgledati preuređen dom. Muškarac se toliko oduševio da je zaplakao. Pomislila sam kako je to u isto vrijeme i lijepo i hrabro. Hrabro jer dopušta da vidimo kako je dirnut, što većini nas ide teško, i lijepo jer nam dopušta da osjetimo tu njegovu sreću, zadovoljstvo, zahvalnost, sve u jednom. Ovo važi barem za neke od nas koji se mogu identificirati s tim emocijama u tom, konkretnom, kontekstu. Ne može svatko i ne mora, i to je u redu, jer svatko ima svoj set emocija i svoj kontekst.

Za mene je to lijepi dio tog čovjeka i tako se osjećam počašćeno i dirnuto što nam ga je pokazao, što je bio ranjiv… Neki meni zbilja bliski ljudi otišli su zauvijek, a da nikad nisam vidjela taj dio njih. Tako tužno, i takav gubitak. Za mene i za njih…  

Nedavno razgovaram s klijenticom i dok mi otkriva jedan snažan i izvrstan dio sebe pokriva lice rukama. Jer ju je sram, jer su joj rekli da takva ne valja, jer ne želi da vidim ni izvrsnost ni sram, jer ne želi biti ranjiva. A meni se baš taj dio nje jako sviđa i voljela bih da ga podijeli sa mnom. U nekom trenutku ruka pada na krilo. Kakav dobitak! I za mene i za nju…

Čini mi se kao da je već puno napisano o ovoj temi i kao da će se još puno i pisati. Polako svi shvaćamo kako je ranjivost važna i bitna tema i ta teorija kao da nam je sjela, ali praksa nam nekako teže ide. Čini mi se da je razlog ili bar dio razloga u ovim ograničavajućim uvjerenjima vezanim uz ranjivost:

Ranjivost je neugodna. Neugodno nam je pokazati ju. I nije nam samo tad neugodno, već nam je neugodno i kad su drugi oko nas ranjivi. Najradije bi se sakrili, od drugih, ali i od samih sebe. Jer često ruku pod ruku, uz ranjivost dolazi sram, pa bi radije to izbjegli. No, na žalost ili na radost, to nije moguće. Puno ljudi ima svoju ranjivu stranu i skrivaju je, a ako slučajno negdje izađe, srame je se i opet skrivaju sram. Međutim, i da budemo ne znam koliko uspješni u tom skrivanju (što i nije jako moguće), zapravo nismo ništa napravili, nismo pobjegli, ranjivost i sram ostaju tu, htjeli mi to ili ne. Nije li onda lakše da ih bar ne skrivamo? Kad hrabro zakoraknemo u ranjivost, otvorimo se i pokažemo ju onima koji su to zavrijedili, dobit ćemo jako puno zauzvrat. Bolji odnos, dublji odnos, ljepši odnos. Jedino je pitanje sad: jeste li spremni za takve odnose s ljudima?

Ranjivost jednako slabost. Ovo je vrlo duboko usađeno ograničavajuće uvjerenje kod svih nas, mada meni osobno jako nelogično. Jedino zaista hrabra osoba je spremna izložiti i pokazati sebe ranjivom. Zaista nije lako, jer se izlažemo i nismo potpuno sigurni hoće li nas podržati. Dajemo nešto nama važno drugima na milost i nemilost. Još uvijek mislite da je ranjivost slabost? Provjerite da li se, u osnovi, samo skrivate iza ovog uvjerenja?

Ako budem ranjiv, bit ću i povrijeđen. Ovo je točno samo u nekoliko slučajeva, koji nemaju baš nikakve veze s vama i onim što ste otkrili o sebi. Moguće je da osoba pred kojom ste ranjivi ne razumije što joj želite reći, pa se može našaliti ili prebrzo prijeći preko rečenog. Nemojte se povući, provjerite i naglasite joj da vam je važno to o čemu pričate. Isto tako, možda ima sličan izazov i ne zna kako se nositi s tim pa reagira bez podrške ili ignorira to što ste rekli. Zapravo bi priznanjem da im je i samima tako i ona morala biti ranjiva, a kao što znamo, samo najhrabriji među nama to mogu. Pokušajte imati strpljenja.

I, na kraju, postoje osobe koje su hladne, ne mogu se poistovjetiti i povezati s drugima te im nedostaje empatije. Možda je bolje izbjegavati ranjivost s takvim osobama, barem u početku, kada tek počinjete vježbati svoj „mišić ranjivosti“.

Ako sam ranjiv, nešto sa mnom ne valja. U svijetu u kojem se svi trudimo da sakrijemo i najmanju manu lako je steći dojam da, ako nisam savršen i ako sve oko mene nije savršeno, onda mora da je problem u meni, ja sam rođen s nekom greškom i sa mnom nešto ne valja pa to moram sakriti i praviti se da sam jak i da sve mogu sam, jer svi drugi tako izgledaju. I racionalno si govorimo da to savršenstvo ne može biti istina i da mora tu ispod još nešto biti, no emotivno nismo potpuno uvjereni. Istina je da sa svima nešto ne valja, ali i da smo svi sasvim dovoljno dobri takvi kakvi jesmo. Ne trebamo se „popravljati“, samo konačno do kraja ući u svoje cipele, biti baš onakvi kakvi jesmo i život će postati neopisivo lakši. No prvi korak je dopustiti si biti ranjiv pred jednom osobom kojoj vjerujemo pa makar i pred samim sobom ako si ni to ne dozvoljavamo. „Samo“ to. Lako je biti jak i skrivati se, pokušajte biti hrabri i otkriti se.

Naravno, jako je važno odlučiti prema kome ćete biti ranjivi, ne mislim da treba hodati ulicom i svima otkrivati sve o sebi. Bitno je da izaberete onih nekoliko bliskih osoba i pred njima se odvažite u ovu avanturu ranjivosti. Oni će dobiti najljepši dio vas, a vi ćete postati puno hrabriji, slobodniji i imati više samopouzdanja kad primijetite da biti ranjiv i nije tako jako neugodno kako vam se u početku činilo. S vremenom ćete početi shvaćati da to oko čega ste ranjivi uopće nije tako strašno i nikako nije razlog za sram. Polako će vam postajati sve ugodnije u svojoj koži i na otkrivanje sebe više nećete gledati kao na slabost i pitat ćete se zašto ste ikada u nešto takvo povjerovali.

Ostale objave

INSTAGRAM

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter u nastavku i nikada ne propustite najnoviju objavu.